KOLUMNA
Svi znamo da su
nacisti ubili djecu Otta Franka, ali manje je poznato da je Anninu sudbinu
zapečatio okorjeli strah od izbjeglica, najočajnijih ljudi na svijetu. Zvuči li
to poznato?
Piše: Nicholas
Kristof, thebosniatimes.ba
Tridesetog aprila
1941. jedan amsterdamski Jevrejin napisao je očajničko pismo svom prijatelju
Amerikancu moleći ga da mu pomogne da emigrira u Sjedinjene Države.
“Možemo da
odemo samo u Ameriku”, napisao je. “Činimo to najviše zbog
djece.”
Jedna dobrovoljka
našla je ovu molbu za pomoć 2005. dok je sređivala stare izbjegličke dosijee iz
Drugog svjetskog rata u New Yorku. Dosije je izgledao kao bezbroj drugih, dok
nije vidjela imena djece.
“O,
bože”, rekla je, “ovo je dosije Anne Frank”. Uz ovo pismo bila
su brojna druga pisma kojima je Otto Frank grozničavo pokušavao da pobjegne od
nacističkih progona i dobije vizu za Ameriku, Veliku Britaniju ili Kubu, ali
nije postigao ništa zbog globalne ravnodušnosti prema jevrejskim izbjeglicama.
Svi znamo da su
nacisti ubili djecu Otta Franka, ali manje je poznato da je Anninu sudbinu
zapečatio okorjeli strah od izbjeglica, najočajnijih ljudi na svijetu. Zvuči li
to poznato?
Predsjednik Barack
Obama obavezao se da će primiti deset hiljada sirijskih izbjeglica – mali broj,
svega petinu jednog procenta ukupnog broja – a Hillary Clinton predložila je da
se primi više. Donald Trump neprestano ih napada zbog spremnosti da prime
Sirijce i traži zabranu ulaska muslimana u SAD. Zbog straha od terorizma
muslimanske izbjeglice su nepoželjne na Zapadu i niko ih ne želi, baš kao što
niko nije želio malu holandsku Jevrejku po imenu Anna.
“Niko ne bi
skrivao porodicu u srcu okupiranog grada osim ako nema bilo kakvu drugu
mogućnost”, naglašava Mati Bekink, konsultantkinja u Kući Anne Frank u
Amsterdamu. “Niko ne vodi djecu krhkim čamcem preko Sredozemnog mora ako
nije potpuno očajan.”
Kao sin
izbjeglica iz Drugog svjetskog rata, istraživao sam antiizbjegličku histeriju
tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Kao što Mati Bekink podvlači,
sličnosti s današnjicom su zapanjujuće. Porodica Frank lako je mogla da stvori
novi život u Americi. Anna je učila englesku stenografiju, a njen otac govorio
je engleski, živio je neko vrijeme na Mantattanu i bio je dugogodišnji
prijatelj Nathana Strausa, zvaničnika u vladi F.D.Roosevelta
Prepreka je bilo
američko podozrenje prema izbjeglicama, jače od sažaljenja. Poslije Kristalne
noći 1938. ispitivanje javnog mnijenja utvrdilo je da 94 posto Amerikanaca
osuđuje postupanje nacista prema Jevrejima, ali da 72 posto njih i dalje ne
želi prijem većeg broja Jevreja. Razlozi su isti kao današnji razlozi za
odbijanje izbjeglica iz Sirije ili Hondurasa: nemamo novca za to, moramo prvo
da se pobrinemo za Amerikance, ne možemo da primamo svakoga, uzet će
Amerikancima radna mjesta, opasni su i drugačiji. “Ako nastave da budu
svjetska ludnica i sirotište, Sjedinjene Države uskoro će uništiti sadašnji
privredni život”, upozorila je Trgovačka komora New Yorka 1934.
Neki čitaoci
prigovaraju da Jevreji nisu bili prijetnja kakva su danas sirijske izbjeglice!
No, u to vrijeme bjesnio je svjetski rat, a Jevreje su mnogi smatrali
potencijalnim komunistima, pa čak i nacistima. Vladao je strah da će Njemačka
pod maskom jevrejskih izbjeglica u SAD ubaciti špijune i sabotere. “Kada
je sigurnost zemlje ugrožena, potpuno je opravdano riješiti sve moguće sporove
u korist zemlje, a ne u korist stranaca”, glasilo je uputstvo Ministarstva
inostranih poslova SAD 1941.
Štampa nije
dovoljno učinila da prikaže izbjeglice kao ljudska bića, nego je, tragično,
pomagala širenju ksenofobije. Times je na naslovnoj strani objavio članak o
riziku da Jevreji postanu njemački špijuni, a Washington post je u uvodniku
zahvalio Ministarstvu inostranih poslova što odbija naciste koji glume
izbjeglice.
“Neka se
Evropa pobrine za svoje”, govorio je senator Robert Reynolds, demokrata iz
Sjeverne Karoline koji je i napadao Jevreje. Poslanik Stiven Pais, demokrata iz
Georgiae, otišao je korak dalje i predložio zakon o deportaciji “svih
stranaca iz SAD.”
Zvaničnik
Ministarstva inostranih poslova B. Long sistematski je pooštravao pravila o
jevrejskim izbjeglicama. Otto Frank nije mogao da dobije vize za svoju
porodicu, djelimično žrtvu američke paranoje, demagogije i ravnodušnosti.
Danas je, na našu
sramotu, Anna Frank iz Sirije.
(TBT, NYT)
