O, kako je otužno čitati agencijske vijest da će predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan dočekat će palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua na odvojenim sastancima sljedeće sedmice.
IZDAJA PALESTINE
Razlozi sastanka naravno nisu eksplicite spomenuti u agencijskim vijestima, ali ako se ima u vidu da je izraelski premijer među prvima čestitao Erdoganu pobjedu na proteklim izborima, a da se malo ko sjeća čestitke palestinskog predsjednika Abbasa, te da nikad odnosi Izraela i Turske nisu bili bolji, uprkos svakodnevnom paklu kojeg izraelske vojne i policijske snage priređuju Palestincima, vrijeme posjetene može biti jadnije za Palestince. Takvo Erdoganovo ponašanje ne čudi svijet jer se pokazao kao jedan od najvećih „prevrtanera“ na geopolitičkoj sceni.
No, on svoj politički uspjeh umnogome duguje svojoj panislamističkoj retorici kad je Izrael nazivao terirističkom državom, a jevreske lidere ubicama Palestinske djece.“Bidaka!“,proderao se Erdogan na pokojnog Shimona Peresa u Davosu pred kamerama. Tad gA je svijetina od nekoliko miliona ljudi dočekala na aerodromu ipozdrvaljala kao Sultana. Potom je dugo godina Erdogan sa svojih skupova selamio Palestinu i Bosnu.
Ali , avaj, samo nekoliko dana prije The Times of Israel objavio je glavni razlog sastanka turskog predsjednika Erdoğana i izraelskog premijera Netanyahua – oni žele postići spektakularni sporazum o izvozu izraelskog plina u Evropu preko Turske.
Ankara predlaže da se plin iz izraelskog nalazišta Leviathan nedaleko od libanske obale, oko 135 kilometara od Haife, pomorskim plinovodom spoji na Tursku. Osim toga, Izrael bi dodatno obnovio “istraživanja” nedaleko od pojasa Gaze, a u to bi bila – navodno – uključena i palestinska samouprava. Time bi Turska postala središnji distributer plina za Evropu, ono što je za sebe bila namijenila Njemačka “putem” megaplinovoda Sjeverni tok 1 i 2 koji su sada izvan funkcije zbog ruske invazije na Ukrajinu. Naime, preko Turske se već ionako distribuira ruski, azerbajdžanski i iranski plin, a ako se u to uključi i Izrael, Turska će imati “tapiju” na opskrbu plinom Evrope te će iz igre izbaciti Cipar i Grčku koji su namjeravali biti glavni distributeri izraelskog plina.
Vremešni i bespomoćni Abbas se neće moći oduprijeti ovim jastrebovima i morat će pristati na Sultanov diktat.
IZDAJA BOSNE
E da ne bi Bosna i Hercegovina došla u ovako bijednu poziciju, a hoće ako se pitao Bakir Izetbegović, moraju se razotkriti sve Sultanove igre i plesovi koje je odigrao na Balkanu.
Jedan od tih Sultanovih plesova na Balkanu nedavno je raskrinkan. Naime, turski je parlament na nedavnom glasanju odbacio prijedlog Zakona o proglašenju genocida u Srebrenici, i to baš zato što zastupnici vladajuće Erdoğanove Stranke pravde i razvoja (Adalet ve Kalkınma Partisi, AKP) nisu za taj prijedlog podigli ruke. Prijedlog je u parlamentu podnijela opoziciona Republikanska stranka. Odluka je pomalo neočekivana za neupućene. Iznenađujuće je da je ta ipak kontroverzna i proračunata Erdoğanova odluka u BiH, istovjetno i u Sarajevu i u srpskom entitetu Republici Srpskoj, prošla ispod radara, bez ikakvih komentara vodećih političara, koji inače upravo zbog rata u BiH, a pogotovo genocida u Srebrenici, skaču jedan drugom u oči. Iako je prošlo gotovo mjesec dana, “omerta” još uvijek odjekuje.
No, sultana Erdoğana se ne dira, i to je to! To je uspjeh njegove sigurnosno obavještajne službe (MIT) kojom je donedavno rukovodio Hakan Fidan, aktuelni ministar vanjski poslova. Oni kontroliraju večinu sarajevskih medija, kao i dobar dio opozicionog bloka stranaka od DF-a Željka Komšića, S za BiH Semira Efnedića, NiP-a Elmedina Konakovića, NESS-a Nermina Ogreševića itd.
Pa se čak u ovu grupu može ubrojati i Rijaset IZ-e od kada je na njegovo čelo došao Husein Kavazović. Tako da sramni turski „Sultan dance“ kad je u pitanju odnos prema genocidu u Srebrenici neće za dugo izići na vidjelo. I uprkos činjenici da je otvoren predmet istrage protiv „Izetbegovića i drugih“ koji obuhvata i reviziju tužbe BiH protiv Srbije za učesće u genocidu, stvarni akteri ovog veleizdajničkog čina neće biti otkriveni.
Jer SIPA- se najvjerovatnije bavi istragom o pronevjeri ogromnih financsijekih sredstava koja su ukupljena od građana, a na ime vođenja ovog sudskog spora u Haagu.
Tako je Ibran Mustafić u otvorenom pismu SIPA-inom inspektoratu za organizirani kriminal podestre nekon činjenice.
„4 asocijacije koje su formirale fondaciju “Pravda za BiH”, prikupile su vise od 5.500.000 KM sredstava“, piše Mustafić. „Od toliko sredstava, preko 95 % sredstava su bila uglavnom budzetska sredstva uplaćivana sa više nivoa. Za proces na Međunarodnom sudu pravde koji se vodio, kancelarija holandskog advokata Van Bizena je od Fondacije naplatila, po mom sjećanju, negdje preko 3.600.000 KM, a u tu cifru se “ugradio” i tadasnji opunomoceni agent Sakib Softić. Nakon presude,na koju se čekalo nemalo 10 godina, kako bi se pristupilo reviziji Tužbe BiH protiv Srbije. Za to vrijeme je Fondacija djelovala, namicala dodatna sredstava, tako da se na računu vrtila cifra oko 2.000.000 KM. Za opstrukciju Tužbe, glavna veza između Fondacije i Bakira Izetbegovića je bio njegov čovjek od povjerenja Dževad Mahmutović, a za svaki slučaj, Upravni odbor je pojačan sa povjerljivim ljudima Bakira Izetbegovica, Edhemom Bičakčićem i Emirom Zlatarom. Za lažiranje revizije Tužbe Fondacija je ponovo isplatila kompletan iznos lažne revizije kancelariji Van Bizena, a u taj iznos je uračunata i “ugradnja” lažnog agenta Sakiba Softića u visini od 150.000 KM.
Nakon svega, Sakib Softić je tražio dodatnih 150.000 KM sredstava, đto je pored mene bez ikakve dileme odbila i Fadila Memišević. Da bi dodatno uzeo 150.000 KM, lažni agent jebio zaprijetio tužbom prema Fondaciji. Često su na sastanke kod Bakira išli članovi Upravnog odbora Fondacije, uglavnom Memišević, Bičakčić i Zlatar. Ja u Predsjedništvu Fondacije nisam nikad prisustvovao ni jednom sastanku, tako da nemam informacija šta su se “intumusi” paralelno dogovarali, samo znam da je Fadila, mimo stava Upravnog odbora, dodatno, na usmeno insistiranje Bakira Izetbegovića, isplatila 150.000 KM lažnom agentu Softiću, tako da je za lažiranje tužbe Softić ukupno od Fondacije otuđio 300.000 KM. Nakon svega, ipak je u fondaciji “Pravda za BiH” ostalo cirka 1.200.000 KM narodnog novca, koje otuđuje “Vijece kongresa bošnjačkih intelektualaca” za sebe, profesionalno zapošljava Emira Zlatara na mjesto generalnog sekretara na tada platu od 2.600 KM, mimo bilo koje zakonske procedure, koji deponuje potpis i samoinicijativno počinje harčiti 1.200.000 KM narodnog novca. Za pocinjeni kriminal sam više puta se oglašavao i pisao, nastojao da dodjem u SIPA-u, kako bih tražio da se pokrenu istražne radnje. Na žalost, nije bilo razumijevanja. Kako vidim, situacija se počela mijenjati. SIPA je pokrenula određene radnje prema Bakiru Izetbegovicu, tako da ću u što skorije vrijeme insistirati da posjetim SIPA-u i Tužilastvo BiH, kako bih, kao neposredni svjedok dao izjavu o svim kriminalnim radnjama koje su se događale i još uvijek se dogadjaju oko pranja narodnog novca pod firmom fondacija “Pravda za BiH “, a u koje su direktno infiltrirani Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, Sakib Softić, Dževad Mahmutović, Fadila Memiševic, Edhem Bičakcić i Emir Zlatar“, napisao je Ibran Mustafić.
SULTANOV POSLJEDNJI SALTO MORTALE
Da podsjetimo, Izetbegovićje izrazio javno kajanje rekavši da je pogriješio u ovom slučaju jer je slušao svajetnike. Nije baš ubjedljivo vjerovati Izetbegoviću da je poslušao jednog nikogovića Mahmutovića koji mu je bio savjetnik. Najvjerovatnije da je poslušao svog stvarnog političkog i nadasve ideološkog mentora Erdogana. Zapravo, takvim procjenama i informacijama dobivenih iz srskih diplomatskih krugova bliskih naravno Alaksandru Vučiću operiraju neke evropske vlade. Malo kome je bilo jasno zašto Erdogan odmah sa dženaze u Potočarima leti za Beograd, na primjer. Njegova naklonost prema Vučiću, kao i Miloradu Dodiku, naivno se u Evropi shvatala kao diplomatska mimikrija. Međutim, Erodgan je zaista želio, čak je tako nešto i obećavao Vučiću, da ne dođe do osude Srbije za učešće u genocidu jer bi time za sva vremena bio postavljen nepremostiv zid između dvije države koje je Erdogan u dalekoj budućnosti vidio kao članice Euroazijske unije.
Pored toga, kako je sam Aleksandar Dugin, koji slovi ako ideolog ruskog predsjendika Aleksandra Putina, nagovještavao da bi priznanje genocida nad Bosanskim Muslimanima od strane pravoslavne nacije bio velika prepreka novom savezu islama i pravoslavlja protiv Zapada.
Potom je Turska opterećena genocidom nad Jermenima što smatra da joj imputira isti onaj Zapad koji je formirao Međunarodni sudza ratne zločine u Haagu. Stoga je Erdoganov narativ kad govori o genocidu u Srebrenici više na osudi Zapada koji je dozvolio da se desi, nego nad srpskim zločincima koji su ga počinili.
I na koncu, kako je sam reis Kavazović iskoristio odbijanje zahtjeva za reviziju Tužbe na presudu protiv Srbije od strane MSP u Haagu, pa da optuži kršćansku evropu za islamofobiju i dvostruke standarde kad je u pitanju pravda prema muslimanima, to je veoma imponiralo politici Erdogana koji je tada bio u otvorenom verbalnom ratu sa Evropom.
Pošto ruska invazija na Ukrajinu uopće ne ide po planu Sibirskog kasapina, jer ne može poraziti ni Ukrajince, a kamoli sav Zapad, ideja o Euroaziji, kao pandamu Evropsk eunije, raspršila se kao mjehur od sapunice. Vidjevši to Sultan se pokušava distancirati od svog do sada najodanijeg saveznika Putina da bi izveo svoj možda posljednji salto mortale na geopolitičkoj sceni, okrečući se prema Zapadu. Možda mu to i uspije, možda i nije kasno za Tursku da promjeni svoj geopolitički krus, ali je prekasno za Bosnu i Hercegovinu. Njoj je nanesena nenadoknadiva šteta i ona je platila previsoku cijenu za tu promašenu politiku. Isto tako kako je turski predsjednik Sulejman Demirel namamio Aliju Izetbegovića u svoju rezidenciju, da bi ga Richard Holbrooke „slomio“ da prizna genocidnu tvroevinu Republiku Srpsku, Erodgan je nasavjetovao Bakira Izetbegovića da simulira reviziju tužbe protiv Srbije za počinjen genocid.
(TBT, Tim za analitiku)
