ANALITIKA
Premda je takva retorika neuobičajena i opasna,
iza nje ne stoje sposobnosti da se takve prijetnje zaista i provedu. Niti jedna
od dvije strane nije sposobna za veći sukob
Piše: Jan Ivanjek, thebosniatimes.ba
Referendum o Danu Republike Srpske, koji je mimo
volje Federacije BiH proveden prošle nedjelje, podigao je nivo napetosti u
susjednoj državi na zabrinjavajući stupanj. Atmosfera je usijana i prijetnjama
ratnog načelnika stožera Armije BiH Sefera Halilovića kako je spreman ratovati
u slučaju da se Republika Srpska pokuša otcijepiti. Na to je pak reagirao
srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić upozorenjem da je i Srbija
spremna za rat kako bi branila Republiku Srpsku.
Premda je takva retorika neuobičajena i opasna,
iza nje ne stoje sposobnosti da se takve prijetnje zaista i provedu. Niti jedna
od dvije strane nije sposobna za veći sukob. Oružane snage BiH su u daleko
lošijem položaju od Vojske Srbije. One su nastale 2006. unificiranjem Vojske
Republike Srpske i Vojske Federacije BiH, a današnje Oružane snage BiH su
podijeljene po etničkim linijama između tri konstitutivna naroda.
Temelj im čine tri pješačke brigade, po jedna
bošnjačka, hrvatska i srpska. No, i njihove sastavne bojne jednako su etnički
podijeljene te raštrkane diljem zemlje. Cilj toga je, dakako, bilo osigurati
ravnotežu sila između konstitutivnih naroda, no to je plaćeno osakaćenim
borbenim sposobnostima, koje su na razini Oružanih snaga zanemarive. Kada bi
došlo do novog sukoba, niti jedan od konstitutivnih naroda ne bi mogao računati
na spremne postrojbe iznad razine bojne, te bi se većina snaga morala
mobilizirati iz populacije.
Helikopteri
OS BiH namijenjene su prvenstveno sudjelovanju u
međunarodnim operacijama te je glavnina konvencionalnih sposobnosti izgubljena.
Vazduhoplovstvo je svedeno na jednu brigadu opremljenu transportnim
helikopterima Mi-8 i UH-1, te višenamjenskim helikopterima Gazela, koji imaju i
ograničene borbene mogućnosti, ali je neoperativnost letjelica vrlo visoka.
Borbeni avioni, 13 zastarjelih jurišnika J-21 Jastreb i sedam jurišnika J-22
Orao, povučeni su iz službe prije desetak godina osnivanjem OS BiH i
uskladišteni na banjalučkom aerodromu Mahovljani. Ti avioni su u lošem stanju i
nisu godinama letjeli, no budući da se čuvaju u hangarima, izgledno je da bi ih
se u slučaju sukoba dio mogao osposobiti uz pomoć Srbije, a u takvom scenariju
bi ih ponovno koristila srpska strana. Oklopne snage kojima BiH raspolaže nisu
organski dio brigada, već su koncentrirane u tenkovskoj bojni u Tuzli, kao dio
brigade taktičke potpore. Takav ustroj izolira tenkovski element i onemogućuje
njegovo pravovremeno korištenje u boju. Situaciju otežava činjenica da su
tenkovi općenito u vrlo lošem stanju. Od čak tri tipa u BiH, AMX-30, M-84 i
M60, samo su ovi posljednji operativni.
U službi je nominalno 45 tenkova M60A3 TTS, no
oni imaju visoke troškove održavanja, što vodi k vrlo niskoj ukupnoj
operativnosti flote i slaboj obuci posada, te je vrlo upitno na koliko se ovih
tenkova uopće može računati.
Kamuflaža za pustinju
M-84AB je pak povučen iz službe BiH prije više
godina, a potpunu operativnost nikad nisu postigli ni francuski tenkovi AMX-30
koje su u 90-ima donirali Ujedinjeni Arapski Emirati. Oni su već bili u
izuzetno lošem stanju zbog neadekvatnog održavanja, a o minimalnoj korisnosti u
OS BiH svjedoči da nikada nisu prebojeni iz svoje pustinjske kamuflaže.
Borbena vozila također su šarolikog porijekla, od
jugoslavenskih M-80 i M-60, preko američkih M113 do zanemarivog broja
francuskih AMX-10. Od relativno velike količine vozila, operativan je samo
manji broj oklopnih transportera M113, što znači da većina vojnika ne može
računati na oklopni transport, čime se dodatno umanjuje pokretljivost.
Samo tri lovca
Zbog rascjepkanosti i podijeljenosti sastavnih
postrojbi, nedovoljne obuke, izostanka dovoljne količine operativnog oklopa i
manjka brzih manevarskih formacija, jasno je da Federacija nema mogućnosti
silom izvršiti ikakvu prisilu na Republiku Srpsku. Izbijanje sukoba značilo bi
dugotrajni, krvavi i prvenstveno pješački sukob kojim se ne bi postiglo gotovo
ništa.
Tvrdnje Srbije o spremnosti za rat su ipak nešto
ozibljnije. Vojska Srbije raspolaže s daleko više opreme i ljudstva, a i
organizacijski je dobro ustrojena. Njene četiri mehanizirane brigade mogu
djelovati nezavisno te organski sadrže topništvo, PZO i tenkove.
VS na raspolaganju ima i velik broj topničkih
oruđa, vučnih i samovoznih, a topničke bojne organske brigadama mogu
pravovremeno pružati potporu u napredovanju. Pješaštvo je većinom mehanizirano,
što u teoriji Vojsci Srbije daje bolje manevarske sposobnosti i brzinu napredovanja.
No njihova borbena vozila M-80 su zastarjela i pružaju vrlo nisku zaštitu, no
imaju bolju vatrenu moć od M113 koje koriste OS BiH.
Svemu tome podršku može pružati ratno
zrakoplovstvo koje, premda devastirano, još uvijek ima 18 borbenih i školsko-borbenih
aviona. Budući da tehnika Vojske Srbije datira još iz doba Jugoslavije, stvarna
raspoloživost oklopnih snaga je niska, kao i operativna dostupnost aviona.
Zrakoplovstvo ima samo tri prava lovca, MiG-ove 29, koji su još uvijek
operativni.
Ipak, motivacija i moral Vojske Srbije su visoki
u usporedbi s OS BiH, a obuka je intenzivnija. Premda ni jedna od dvije države
više nema obvezni vojni rok, Vojska Srbije može računati i na značajan rezervni
sastav. Srbija svakako ima daleko veću borbenu spremnost od OS BiH, no za
provođenje napadnih borbenih operacija, premda ograničenih, trebala bi joj duga
priprema.
Ništa od Rusa
K tome se može čuti i uvjerenje da će Rusija
braniti Republiku Srpsku, no riječ je o političkoj podršci, a ne vojnoj
intervenciji. Treba imati na umu i da bi se u slučaju sukoba u Bosni njihove
Oružane snage, kao i policije Republike Srpske i Federacije, neminovno
rascjepkale po etničkim linijama, što bi dodatno osnažilo srpski položaj.
Premda su napetosti u našem susjedstvu povišene
već neko vrijeme, te je izgledno da će još rasti, izbijanje novog rata je za
sada malo vjerojatno. No u budućnosti ne treba zanemariti rizik od terorizma
ili asimetričnih sukoba poput onih viđenih u Makedoniji, za što su izgledi
također mali, ali ozbiljniji od mogućnosti općeg rata. Ipak, BiH ostaje bure
baruta, i možemo se opravdano pitati jesmo li svjedočili paljenju dugog
fitilja.
(TBT, Globus)