Dok se javnost pita „šta se više čeka sa smjenom Sebije Izetbegović“ i nižu se opklade na temu „ko je opet uzeo kofer da je ostave na Koševu“, Kantonalni sud u Sarajevu donio je još jednu pravosnažnu presudu po tužbi (bivšeg) uposlenika protiv menadžmenta KCUS-a. Ovaj put može se reći da je to u suštini presuda protiv generalne direktorice dr. Sebije Izetbegović jer se radi o sudski dokazanom – mobingu. Odštetni iznos za maltretiranje na poslu, sudsku odluku o vraćanju na posao zbog nezakonitog otkaza i naknadu izgubljenih primanja sud je dodijelio tužitelju Sanjinu Draganoviću iz Sarajeva, koji je otkaz dobio 2018. godine.
Prva presuda za mobing
Sama po sebi presuda je značajna jer je – prva za mobing. Zatim, presuda je, kako je rečeno, formalno protiv KCUS-a, ali je u suštini prva zakonska sankcija za bahatost, bešćutnost, psihološko nasilje, aroganciju i iracionalni animozitet koji direktorica Izetbegović već godinama ispoljava prema uposlenicima, najčešće bez razloga, a posebno ako joj se učini da joj se neko suprotstavlja vlastitim mišljenjem ili je, ne daj Bože, blizak nekoj drugoj politici osim SDA. U upravo i toga ima u razlozimaza presuđeni mobing.
Dakle, nakon otkaza, tjeranja i odlazaka više od 150 doktora specijalista, koji se iz svojih ličnih, kalkulantskih i „karakternih“ razloga nisu upustili u pravnu bitku sa Sebijom (čast izuzecima), njena osionost je dobila sudski epilog tek po tužbi Sanjina Draganovića, bivšeg uposlenika Instituta za klinička ispitivanja na KCUS-u.
Prvi dio presude tiče se nezakonitog otkaza. Najprije je vrlo brzo nakon dolaska dr. Izetbegović na Koševo njenom odlukom ukinut ovaj Institut kako bi se riješila „nepoželjnih kadrova bivšeg menadžmenta“, a zatim je Draganoviću promijenjen ugovor tako što je degradiran sa poslova visoke na poslove srednje stručne spreme. Slijedile su dvije godine maltretiranja raznim metodama da bi 2018. godine bio otpušten. KCUS će sada morati namiriti najprije to zakidanje na smanjenim platama koje je primio (4.424,85 KM plus višegodišnje kamate). Po drugoj parnici, koja je još u toku, će mu se vjerovatno (sve radne sporove dosad KCUS je izgubio!) isplatiti preko 70 plata koje bi dobio da nije otpušten. Naravno, i to sa kamatama.
Drugi dio presude tiče se mobinga, a to je već priča koju mnogi profesori, doktori nauka, pravi i vrsni specijalisti sa validnim diplomama, šefovi klinika i katedri samo šapuću ili gutajući knedle šuteći o uvredama kojima ih kočijaškim rječnikom zasipa najgora studentica među njima. O njenom magisteriju i specijalizaciji da ne govorimo. A za doktorat svaka čast… „Žene su plakale!“ kako reče onaj koji je svako jutro poselami kao muž.
Dakle, van razumne sumnje utvrđeno je „…da je tuženi izvršio mobing nad tužiteljem (…) dodjelom ponižavajućih poslova bez uslova za rad, dodjelom poslova koji ne odgovaraju stručnoj spremi tužitelja, uskraćivanjem osnovnih sredstava za rad i radnog prostora te provođenjem sindroma praznog stola, ugrozio psihičko zdravlje tužitelja i doveo do degradacije radnih uslova i radno-profesionalnog statusa tužitelja pa se nalaže tuženom da prestane mobingom…“ itd.
Sud je to tek sada presudio, a u međuvremenu „tužitelj“ Draganović je nekoliko puta tražio pomoć neuropsihijatra i drugih specijalista. Na sudu je o tome svjedočio i vještak – neuropsihijatar. No, mobing te vrste je davno prestao. Draganović je od 2018. na birou za nezaposlene što je stres druge vrste pa je u presudi možda važnija odredba kojom se KCUS kao tuženi „…obavezuje da tužitelja rasporedi i sa njim zaključi ugovor o radu koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.“
„Presudu sam tek dobio i tek ću vidjeti kako će postupiti na KCUS-u. Ja nisam čuo da su nekog vratili na posao ili da je neko od otjeranih i otpuštenih htio opet raditi gore,“ kaže Draganović. „Moja pravna borba nije završena. Sud tek treba da riješi po mojoj drugoj tužbi za plate svih ovih godina koliko sam na birou, a i ova odšteta za nanesenu duševnu bol sasvim je simbolična… 1000 KM plus kamate. Vrjednija mi je moralna satisfakcija u tome što je mobing dokazan i pored nastojanja dr. Izetbegović da horor koji priređuje uposlenicima prikaže kao „rad, red i disciplinu.“
Kad Sebija „udari u mozak“…
Presuda detaljno obrazlaže kako to izgleda kad Sebija „udari u mozak“. To je čitav niz smicalica, podvala, izmišljanja propusta radi kojih bi se uposlenik kinjio, stavljanje u situacije da targetirani prije ili kasnije sam poželi otići.
U Draganovićevom slučaju bilo je i pozivanja na „raport“ u direktoričin Kabinet gdje je prošao bez „čupanja grkljana“ kao bivši uposlenik A.S. ali je optužen da „daje informacije Dnevnom avazu pa ako li je to tačno, ne gine mu otkaz!“ To je bilo vrijeme kada su mediji počeli raskrinkavati strahovladu generalne direktorice. Zatim, u pozadini mobinga uvijek je bila i njegova „krivica“ što je bio saradnik bivšeg generalnog direktora prof.dr. Rusmira Mesihovića, a što je iz Sebijine perspektive bilo neoprostivo.
U praksi, kako stoji u presudi, mobing se prakticirao tako što se uposleniku uskraćivalo radno mjesto pa je bio prisiljen da „…radno vrijeme provodi u čekaonici, sjedeći na klupi bez ikakvih radnih zadataka i zaduženja…“ a nakon što je dobio ugovor za nižu stručnu spremu „…nije imao radni prostor, stol ni stolicu, te je obavljao kurirske poslove, poslove trebovanja i slaganja arhive u zapuštenim i prljavim prostorijama u zgradi gdje nema grijanja…“ itd. Sve ovo je dovelo do zaključka sudije Kantonalnog suda i obrazloženja na 11 stranica da je „…tužitelj (Draganović) trpio zlostavljanje na radu koje se odvijalo u dužem vremenskom periodu (oko dvije godine).“
Ono što u presudi ne piše, a svi na KCUS-u i u gradu znaju, mobing se provodio na razne načine nad većinom uposlenika, a kreirala ga je, znala za njega, lično učestvovala i odobravala dr Izetbegović, a u praksu provodila ili naređivala nižim poslušnicima Muvedeta – Veda Čedić Butmir, direktorica nemedicinskih disciplina (inače suvlasnica „Vatre“ i supruga Šaćira Čedića, nedavno osuđenog za utaju poreza u „aferi dupli klik“). Nisu tu bile pošteđene ni najbliže „Sultanijine“ saradnice iz Kabineta, koje se sad svakodnevno plačući pitaju „…kad će kraj.“ Šta su prošli uposlenici koje bi „Sultanija“ uzela „na zub“ najbolje znaju oni sami. Stoga među uposlenicima, čak i među njenim poltronima (od čistačica do doktora nauka) vlada nervoza zbog razvlačenja njene smjene, ali o tome kasnije.
Poseban aspekt ovakvih presuda jeste ekonomska šteta koja se pravi KCUS-u, odnosno pacijentima, obzirom da se sve presude naplaćuju sa računa Kliničkog centra.
Svjesno proizvođenje štete
Naime, samo nekoliko dosadašnjih pravosnažnih presuda po radno-pravnim sporovima u korist uposlenika teško je na stotine hiljada maraka. Već je rečeno – sve sporove KCUS je izgubio, a takav epilog bio je izvjestan od samog početka svakog od njih. Jer, otkaze, degradacije stručne spreme, smanjenja plata itd. direktorica Izetbegović je izricala kao „kaznene mjere“ svojim oponentima, a Pravna služba je njene naredbe morala bespogovorno provoditi !?
„Pravnici su znali, morali su znati i upozoriti direktoricu da se to što čine radi mimo zakona i da će KCUS naknadne sporove sigurno izgubiti. To se sada i događa. Dakle, Sebija Izetbegović je svjesno išla u kršenje zakona samo da naudi, da kazni pojedince i sada će se njeni hirovi plaćati iz budžeta, a oštećeni će biti pacijenti. A kako su sudovi spori dok sve ovo dođe na naplatu, Sebija će već biti „bivša“ i ovim problemom će se baviti neki naredni direktor. Neshvatljivo je da nema nikakve odgovornosti menadžmenta za bahatost ove vrste,“ dodaje Draganović.
I na kraju, vratimo se na pitanje s početka – šta se više čeka sa smjenom Sebije Izetbegović ?! Sjetimo se, Elmedin – Dino Konaković, nakon što je Trojka preuzela vlast, u kamere TV Facea likujući je najavio: „Sebija i Osmica prvi lete !“ Osman Mehmedagić „Osmica“ više nije na čelu OSA-e BiH, a o o(p)stanku generalne direktorice dr. Izetbegović svakim danom ima sve više teorija.
Da li je opet neko uzeo kofer…?
Jedna je da je procedura pravno komplicirana. Ali, nakon što je otkazom sa Medicinskog fakulteta (o diplomama da ne govorimo) izgubila i formalne uslove da sjedi u fotelji direktorice, ona je na toj poziciji protuzakonito pa je nejasno zašto je Upravni odbor drži na tom mjestu (osim radi nelegalnih ličnih i koristoljubivih razloga prim.dr. Jasmina Kapetanovića, predsjednika UO) i na koncu zašto je ne smijeni premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić, čijeg zeta je Sebija svojevremeno također otjerala sa KCUS-a.
Vlada FBiH je pokazala na primjeru direktora PIO/MIO FBiH Zijada Krnjića kako može kad hoće u nekoliko minuta na jednoj sjednici i smijeniti i postaviti novog v.d. direktora, tako da izgovori o „kompliciranoj proceduri“ ne prolaze.
Druga teorija je da se opet radi o nekom truhlom kompromisu Trojke i HDZ BiH sa Bakirom Izetbegovićem koji ovih dana zove i moljaka sve redom „da mu ostave Sebiju do januara“. Treća je je najiritantnija i nije (dosad više puta bila) bez osnova – priča se da je opet neko uzeo kofer para kako bi otezao njenu smjenu.
TBT je nedavno objavio informaciju da je Bakir Izetbegović preko Ilije Cvitanovića (HDZ 1990) nastojao isposlovati kod novog federalnog ministra zdravstva dr. Nediljka Rimca da se Sebiju ostavina KCUS-u do kraja mandata (januar 2024.). Ovu informaciju niti jedan od pomenutih nije komentirao ni demantirao, a samo oni znaju kako su završili ti dogovori. Po njenom statusu čini se da je priča osnovana i da je postignut neki deal.
Ove sumnje Vlada FBiH, Trojka (SDP, NiP, NS) i HDZ-ovi, odnosno Nikšić, Konaković, Forto, Čović i Cvitanović mogu demantirati samo skorom i konačnom smjenom Sebije Izetbegović i uvođenjem novom menadžmenta u KCUS. U suprotnom, ispostavili se da Trojka nije sposobna smijeniti Bakirovu suprugu ili su u tome našli neki svoj interes, ne mareći za interese pacijenata (= birača), bit će to njihovo političko samoubistvo i razlog debakla već na narednim izborima.
(TBT – Analitički tim)
