KOLUMNA
Saudijska Arabija
zatečena neobičnim saopćenjem koje potpisuje oko 200 sunitskih imama u kojem je
vahabizam – u obliku u kojem se prakticira u Saudijskoj Arabiji – proglašen
„opasnom deformacijom“ sunitskog islama
Piše: Robert
Fisk, thebosniatimes.ba
Saudijska Arabija
iz nedjelje u nedjelju tone sve dublje. Još uvijek zaglavljena u besmislenom
ratu u Jemenu, sada je zatečena neobičnim saopštenjem koje potpisuje oko 200
sunitskih imama u kojem je vahabizam – u obliku u kojem se praktikuje u
Saudijskoj Arabiji – proglašen „opasnom deformacijom“ sunitskog islama. Među
visokim vjerskim poglavarima našao se i veliki egipatski imam Ahmed el-Tajeb iz
Al-Azara, najvažnije teološke škole islamskog svijeta, koji je prošle godine
javno istupio protiv „iskvarenih tumačenja“ vjerskih tekstova, a sada se
založio za „povratak velikim školama znanja“ izvan Saudijske Arabije.
Ovaj važan skup
koji se odigrao u Groznom u Čečeniji ignorisali su praktično svi svjetski
mediji – osim Sharmine Narwani, bivše saradnice koledža Sent Entoni, i
Benjamina Barthea iz Le Monda – iako bi posljedice tog događaja mogle biti
dramatičnije od građanskog rata u Siriji. Saopštenje koje je očigledno odobrio
i Vladimir Putin može se tumačiti kao čin ekskomunikacije Saudijske Arabije, u
mjeri u kojoj je to u svijetu islama moguće.
Mada se
Kraljevina u tekstu ne pominje po imenu, deklaracija je očigledan i direktan
napad na zemlju koja svake godine troši milione dolara na održavanje mreže
vahabističkih džamija, škola i imama širom svijeta. Po mišljenju sunitskih vjerskih
poglavara koji su se okupili u Čečeniji, najopasnija devijacija vahabizma jeste
to što dozvoljava nasilje protiv nevjernika, uključujući i muslimane koji
odbacuju vahabistička tumačenja islama. Izvan Saudijske Arabije i Katara,
glavni pobornici vahabističkih učenja su Isis, Al-Kaida i talibani.
Saudijska
Arabija, naravno, uporno ponavlja da se protivi svakom obliku terorizma.
Reakcija njenih zvaničnika na deklaraciju iz Groznog bila je zapanjujuća. „Svijet
se sprema da nas uništi“, izjavio je Adil Al-Kalbani. Kao veliki imam Džamije
kralja Kaleda Bin Abdulaziza u saudijskoj prijestolnici Rijadu trebalo bi da
zna o čemu govori. Kao što primjećuje Sharmine Narwanim, loše vijesti su
nastavile da sustižu jedna drugu. Pred početak petodnevnog hadžiluka, libanski
dnevnik Al-Akbar je objavio podatke za koje je rečeno da potiču iz saudijskog
ministarstva zdravlja. Prema tim podacima, u posljednjih 14 godina tokom hadža
u Meki poginulo je 90.000 hodočasnika. Ta brojka se zvanično poriče, ali
šiitski muslimani u Iranu ne sumnjaju da je broj tačan. Stotine Iranaca su
nastradale u danima hadža. Među njima je bio i Gazanfar Roknabadi, bivši
ambasador i šef obaveštajne službe u Libanu. Vrhovni vođa Irana Ali Hamnei
započeo je novi napad neviđenih razmjera i optužio Saudijsku Arabiju za smrt
hodočasnika. „Bezdušni Saudijci su povrijeđene zatvarali u iste kontejnere sa
mrtvima…“, objavio je u svojoj poruci povodom ovogodišnjeg hadža.
Saudijski
zvaničnici su odgovorili da takve optužbe pokazuju koliko nisko je Hamnei pao.
Abdulmohsen Alias, saudijski podsekretar za spoljne odnose, izjavio je da su
Hamneijeve tvrdnje „neosnovane i da su dio zlonamjerne iranske propagande“. U
svakom slučaju, Iran je ove godine bojkotovao hadž (što u stvari nikoga ne
iznenađuje), jer nije dobio garancije od Saudijske Arabije da će hodočasnici
biti bezbjedni. Hamnei je izjavio da su saudijski vladari „gurnuli islamski svijet
u građanske ratove“. Možda su njegove riječi neodmjerene, ali jedna stvar je
izvjesna: Saudijska Arabija se prvi put našla na meti gotovo istovremenog
napada sunitskih i šiitskih lidera.
Saudijske
zvaničnike je posebno pogodilo prisustvo velikog egipatskog imama Al-Tajeba na
skupu u Groznom. Saudijska Arabija je ulila milione dolara u egipatsku
ekonomiju otkada je brigadni general i predsjednik Al-Sisi izveo državni udar
prije više od tri godine. Saudijski zvaničnici se vjerovatno pitaju šta se
dogodilo sa poslušnim liderima koji se ulaguju Kraljevini. „Saudijska Arabija
je 2010. godine miroljubivo prelazila granice kao važan međunarodni faktor i
sarađivala sa Iranom, Sirijom, Turskom, Katarom i drugima u traženju rješenja
za regionalna žarišta“, piše Sharmine Narwani. „Do 2016. Saudijska Arabija je
sahranila dva kralja, odbacila odmjeren pristup spoljnoj politici, prihvatila
„takfirsko“ ludilo i ispraznila budžetske rezerve. („Takfir“ je sunitski
musliman koji optužuje druge muslimane ili hrišćane ili Jevreje za otpadništvo
od vjere.)
Kuvajt, Libija i
Sudan su imali predstavnike u Groznom, uz – pogađate – Ahmeda Hasuna, velikog
sirijskog muftiju koji je lojalan Asadu. Zanimljivo je da Abu Dabi nije bio
zvanično prisutan, mada je njihova politika „deradikalizacije“ dobro poznata u
čitavom arapskom svijetu. Ipak, zna se da je predsjednik (i diktator) Čečenije
Ramzan Kadirov, koji je bio zvanični domaćin konferencije, u srdačnim odnosima
sa Muhamedom Ben Zajed Al-Nahjanom, princom prijestolonasljednikom Abu Dabija.
Konferenciju je otvorio Putin, što jasno ukazuje na njegov stav prema
Saudijskoj Arabiji. Ipak, nijedan od sunitskih delegata nije iskoristio priliku
da od Putina zatraži da zaustavi bombardovanje Sirije. Što možda i nije
neobično, jer je čitav skup protekao u raspravama o Isisu i borbi za njegovo
konačno uništenje.
Delegatima
sigurno nije promakla ironična činjenica da je skup održan u Čečeniji, zemlji
koja je i sama prošla kroz veliko krvoproliće u kojem su glavni akteri bili
Rusija i lokalni vahabistički pobunjenici. Očigledna su i velika pitanja koja
ovaj skup pokreće. Ko je pravi predstavnik sunitskih muslimana, ako ne
Saudijska Arabija? Šta će biti sa njom? Takvim pitanjima počinju revolucije.
(TBT, The
Independent)