Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić poručio je kako očekuje nastavak uzlaznog trenda u odnosima Turske i Bosne i Hercegovine.
Odnose između Bosne i Hercegovine i Turske, u razgovoru za Anadoliju nakon inauguracije predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u Ankari, ocijenio je tradicionalno prijateljskim.
DOBAR SA SVIMA
“Toliko puno tradicije, toliko puno historije, toliko puno kulture veže Bosnu i Hercegovinu i Republiku Tursku i to kroz jedan nevjerovatno dug vremenski period. Riječ je o stoljećima, ne o godinama ili desetinama godina.
Moram reći da sa dolaskom predsjednika Erdogana na vlast ti odnosi su postajali sve bolji i bolji i interesantno, ne samo sa Bosnom i Hercegovinom, nego sa cijelom regijom Zapadnog Balkana, kako je danas zovu”, rekao je Komšić.
Dodao je da se Turska pokazala kao faktor stabilnosti na Zapadnom Balkanu.
“Kao neko na koga se može osloniti i kad dođe do međusobnih problema, bilo unutar pojedinih zemalja kao što je to naprimjer u Bosni i Hercegovini ili u odnosima dviju zemalja u regiji.
Zadnji slučaj imamo kada govorimo o dešavanjima na sjeveru Kosova, gdje je predsjednik Aleksandar Vučić pozvao predsjednika Erdogana da se uključi u rješavanje tog problema i evo sad smo pročitali vijest da će Turska poslati svoje dodatne trupe na sjever Kosova kako bi se situacija stabilizirala“, kazao je Komšić.
Ulogu Turske u svemu onome što se dešava na Zapadnom Balkanu, Komšić je ocijenio vrlo pozitivnom.
“Ali, moram vam reći i nešto što će dobar dio lidera, dobar dio političara ne samo iz regije nego i šire, prešutjeti. Čini mi se da pored aktivne uloge Turske, koja je stabilizirajući faktor na Zapadnom Balkanu, odgovore zašto Turska povećava svoj utjecaj u našoj regiji pa i u Bosni i Hercegovini, treba tražiti u jednoj vrsti razočarenja, prije svega u politike zapadnih zemalja, prije svega mislim tu na Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju pa i zemlje Evropske unije“, riječi su Komšića.
Očekuje da će se taj uzlazni trend odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Turske nastaviti.
“Pobjeda predsjednika Erdogana na izborima nam daje nadu da budemo optimistični kada je riječ o nastavku sve boljih i boljih odnosa naše dvije zemlje“, naglasio je Komšić.
SULTANOV „TROJANSKI KONJ“
Ovakav hvalospjev Komšića presjedniku Turske Recepu Tayipu Erdoganu mogao je još samo izgovoriti Bakir Izetbegović. Doduše nešto slično smo mogli čuti i od Milorada Dodika, a prije toga i od Aleksandra Vučića, kao i Zorana Milanovića. Iako bi to tebalo potvrditi Komšićeve argumente za hvalospjev, nažalost to ga samo može demantirati.
Motivi za ovakvo Komšićevo ulizivanje su mnogostruki. Prvi je vjerovatno oduživanja za finansiranje izborne kampanje DF-a, o čemu su srajevski mediji naširoko špekulirali. A gdje ima vatre ima i dima, najbolje pokazuje činjenica da je prilikom pobjede za prošli mandat, prvu zvaničnu posjetu kao član Predsjeništva Komšić učinio turskom fakultetu (UIS)u Sarajevu, gdje je i sam Erdogan uvijek svraćao prilikom svojih posjeta Sarajevu.
Tako je Komšić otkrio da je Erdoganov „trojanski konj“ koji je skupa sa Bakirom Izetbegovićem upregnut u tursku angdenu u Bosni i Herecegovini. Zato on vrši zamjenu teza da je ovakav uspjeh Erodgana na Balkanu kriva razočaravajuća politika zapadnih lidera prije svega, kako je apostrofirao, SAD, Engleske i zamalja EU.
Za pretpostaviti je da Komšić zna da su upravo spomenute zepadne zemlje omogućile Erdoganu utjecaj na zapadnom Balakanu iz više rezloga, a ključni je da suzbiju utjecaj Irana i Saudisjke Arabije na balkanske muslimane vjerujući da je turska sunijska varijanta islama umjerenija od selfijske, odnosno šiitske varijante. To što je Erdogan nadmudrio, da ne kažemo iznevjerio, zapadne zemlje sa neoliberalnom demokratijom, na ničin da je svom islamističkim populizmu dao notu antizapadnog narativa, „otvorilo je oči“ ovim zemljama da su „prevrnule ploču“. Tako da je prvi ceh takve Erdoganove politike platio Izetbegović, a, kako je sam priznao, Komšićeva stranka je ispala „koletarala“ pa je skupa sa SDA odstranjen iz vlasti.
I to kako je Erdogan vispreno nadmudrio zapadne zemlje, prije svega SAD, da bi mu prepustile utjecaj na Zapadnom Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini spada u anale diplomatije i međunarodne politike. On se u vrijeme dodvoravanja Zapadu pozivao na Aliju Izetbegovića kao plitičara koji je slovio kao umjereni islamista privržen vrijednostima liberalne demokratije, te je u tu svrhu naprosto kidnapirao BakiraIzetbegovića, pod motom da mu je njegovov otac ostvaio „Bosnu u emanet“. A zapravo je imao samo jednu računicu pridobivanja balkanskih muslimana da glasaju za njega, odnosno njegovu stranku.
Komšiću je suvišno objašnjavati, iako bi kao član Predsjedništva to morao opservirati kako bi kreirao vanjsku politiku Bosne i Hercegovine, u kojoj mjeri je Erdogan vodio sebičnu politiku te ostavio na cjedilu mnoge saveznike sa kojima je počeo svoj pohod na osvajanje trona, te kako je beskrupulozno mjenjao stavove i partnere da bi se svrstao u kalvakadu od desetak svjetskih moćnih autokrata. Zato mu je još teže pojmiti šta se iza brdovitog Balkana valja.
(TBT, Tim za analitiku)
