Izlazak Alme Čolo iz SDA prvi je ozbiljniji vijesnik procesa unutra te stranke nakon što je definitivno otišla u opoziciju. Njeno napuštanje stranke vrlo lahko je objasniti – ona je još jedna žratva Sebije Izetbegović! Zato bi njena ostavka mogla postati „grudva koja će pokrenbuti lavinu“ nezadovoljstva koje tinja unutar stranke prema supruzi predsjednika stranke Bakira Izetbegovića. Sve je više nezadovoljnika unutar stranke koji smatraju da je autokratsko ponašanje gospođe Izetbegović skupo koštalo stranku. Ceh njenog arogantnog ponašanja danas plaćaju desetine funkcionera i uhljeba koji ostaju bez pozicija, i(li) posla.
ALMA JE SEKIN ANTIPOD
Čolo je antipod Sebije Izetbegović; samohrana je majka i nije imala moćnog muža iza leđa pri ostvarivanju svoje karijere, a , za razliku od Sebije, svoje akademsko zvanje stekla je na legitiman način kao i sav neormalan svijet.Na koncu Čolo ima imidž skromne,pa čak samozatajne osobe, dok Sebija „puca“ od arogancije i bahatosti.
Stoga bi svi oni koji žele transformirati SDA, i poraditi na njenom lošem imidžu, mogli iskoristi slučaj Alme Čolo da „upru prstom“ u Sebiju Izetbegović. A to bi značilo“vađenje zdravog zuba“ Bakiru Izetbegoviću koji, očito, nije spreman na takve kadrovske promjene.
Istupi dvojice bošnjačkih prvaka ukazuju da će seIzetbegović ipak mortai suočiti sa takvim zahtjevima i to na kongresu stranke koji je zakazan za septembar.
Prvo je Edhem Bičakčić u svom prvom televizijskom nastupu, nakon što je izabran za predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, bio decidno jasan izjavivši da je ključni problem SDA način vadanja „bračnog para“ Izetbegović ovom strankom. Iako Bičakčić nije više član SDA, njegovo mišljenje je referentno jer je bio jedan od osnivača ove stranke, a i sadašnja pozicija sa koje govori možese razumjevati da bi takvo rapoloženjetrebalo biti i vrha Islamskezajednice. Takva kritika se naravno nije mogla čuti dok je Bičakčićev prethodnik bio Safet Sofić, jedan od najprizemnijih poltrona Bakira Izetbegovića.
Drugi znakovit istup koji se tangira ove teme je intervju Šemsudina Mehmdovića dat jendoj telviziji u kojem je veoma oštro kritizirao antizapadni kurs i narativ SDA kojim se radikaliziraju Bošnjaci.
„Bojim se da nas neki lični interesi i neki pogrešni potezi prema Zapadu ne gurnu našim greškama ka palestinizaciji i hezbolahizaciji“, rekao je Mehmedović.
Mehmedović je dugo slovio kao radikalniji političar od Bakira Izetbegovića. Ruku na srce njegovi medijski istupi su bili poprilično na fonu ratnohuškačke kampanje SDA. On pripada vrlo moćnoj takozvanoj tešanskoj struji koja baštini politički kapital spašavanja SDA usljed njenog najvećeg raskola koji se nakon sukoba AdilaZulfikarpašića i Alije Izetbegovića. Zahvaljujući tome ova frakcija dala prvog v.d. predsjednika SDA Mirsada Ćemana, koji je vodio stranku tokom rata.
Danas je Tešanj, možda zahvaljujući toj frakciji, jedna od najbogatijih općina u Bosni i Hercegovini. Tu ekonomsku moć predstavlja Mehmedović. Iako je već bio izazivač Bakiru Izetbegoviću, on se u svojim krtitičkim osvrtima nije doimao da bi mu ponovo smio „izići na crtu“. No, kako se sve više stvari nepovoljno razvijaju po Izetbegovića, Mehmedoviće se sve glasnije nameće kao njegova alternativa.
RADIKALIZACIJA BOŠNJAKA NIJE „OD JUČER“
Možda njegovi istupi ostavljaju takav dojam zato što je usamljen, jer niko drugi iz vrha SDA nije izustio ni jednu riječ kritike na račun stranačke politike Bakira Izetbegovića.
Da li će se Mehmedović zaista odlučiti na taj korak, trenutno je sekundarno pitanje. Mnogo važnije je pitanje koje je pokrenuo svojom kritikom antizapadnog kursa stranke.
Ovo je pitanje vrlo aktualno nakon što su izbori u Turskoj pokazali da bi RecepTayip Erdogan mogao ostati na kormilu te države. To svakako imponira Izetbegoviću osobno, ali Erdoganova antizapdna politika je vrlo problematična, pa čak je i u direktnoj suprotnosti sa vanjskom politikom Bosne i Hercegovine. Pošto je takve antizapdne stavove Erdogan već izrekao u Sarajevu i to u zgradi Rijaseta Islamskezajednice, pred stotinjak imama, nema zbora da su mnogi Bošnjaci podlegli pod utjecaj takvih gledišta.
Tako da danas imamo prilično našpenovanu atmosferu među Bošnjacima glede politike zapada prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Bošnjacima. U to se, nažalost, na vrlo loš način uključila i Islamska zjednica BiH, posebno reisul-ulema Husein ef Kavazović izjavljujući vrlo često i opetovano kritike na račun međunarodna zajednice i zapada da vode pristrasnu politiku. Ako se ima u vidu da je i njegov prethodnik Mustafa Cerić imao slične stavove, te da i danas uživa njegovu podršku, a da je uporedo stajao na strani radikalnih elemenata u vjerskim krugovima, posebno vehabija, koje je nazivao „novim muslimanima“, te prijetio kako se „Bošnjaci neće više ravanati prema drugima, već da se drugi trebaju ravnati prema njima“, onda se može reči da poces radikalizacije Bošnjaka nije počeo“od jučer“. Zapravo taj proces traje još od rata i zbog toga su odnosi vjerskih i poltičkih vođa sa međunarodnom zajednicom bili često vrlo turbulenti.
Sam Alija Izetbegović je mnogo ispaštao zbog toga, a u jednom trenutku mu je bilo zaprijećeno da će međunarodna zajednica zabraniti SDA nakon što je proglasi terorističkom organizacijom. Navodno je Izetbegović morao odstupiti sa predsjedničke pozicije, te ostaviti Sulejmana Tihića za nasljednika, što Bičakćić, na prmjer,smatra kobnom greškom jer se SDA od tada profilirala u pogrešnom smjeru.
Sve ovou kazuje da je promjena narativa u bošnjačkim mainstream medijima nužna kao i transformacija SDA. Ali je isto tako više nego jasno da do toga neće doći bez reformi i u Islamskoj zajednici BiH. Čak bi se moglo reči da je Mehmedović biliži cilju nego Bočakćić, jer ovaj drugi nije pokazao ni volju ni potrebu za tim.
(TBT, Tim za analitiku)
