To što navodno „gore društvene mreže“ nakon što je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković prezentirao rezultate nakon 100 dana mandata samo na jednoj senkvenci njegovog obraćanja novinarima, govori o apsurdnosti bavljenja političkom analitikom u Sarajevu.
Naime, Konaković je iznio pozitivno mišljenje o ideji „otvoreni Balkan“ pri čemu je napravio jedan matematički lapsuz o broju od 5 miliona muslimana koji bi gravitirali, odnosno bili obuhvaćeni tim regionalnim projektom. Ministar Konaković je htio opovrgnuti spinove iz Sarajeve da se radi o kamufliranoj ideji „srpskog sveta“.
„OTVORENI BALKAN“ ZA MUSLIMANE
Na to mu je replicirao Dragan Bursać, kolumnista Al Jazeere, koji je gorljivi kritizer te ideje samo zato što iza nje stoji Aleksandar Vučić. U ovoj polemici koja se prenijela na društvene mreže „deblji kraj“ je izvukao Konaković što je i razumljivo jer Bošnjaci „pušu i na hladno“ kad su u pitanju političke ideje i inicijative koji dolaze iz Srbije.
Ideju „otvorenog Balkana“ nije lansirao Vučić, već Gabriel Escobar, specijalni američki izaslanik za Balkan. Kako su nakon poraza Bakira Izetbegovića na izborima u Sarajevu režimski mediji kreirali antiameričku kampanju koja graniči sa medijskim linčom i „cipelarenjem“ američkog ambasadora Michaela Murphya, zbog toga što je otvoreno podržavao opozicione stranke „Trojke“, kao što je otvoreno kritizirao Izetbegovićevu SDA, tako se negativno raspoloženje Bošnjaka prema toj ideji uvećalo.
Tako je lider SBB-a Fahrudin Radončić prije izborne kampanje podržavao ideju „otvoreni Balkan“, te na tu temu puštao afirmativne tekstove u Avazu, i to je bio jedan od razgloga izbornog neuspjeha njegove stranke.
Paradoksalno je da bi ideja „otvorenog Balkana“ zaista trebala imponirati Bošnjacima iz više razloga, a ključni je da bi se muslimani Balkana lakše povezivali i djelovali na političkom, ekonomskom, kulturnom i vjerskom planu. Jer nijedan narod nije tako razbijen i fragmentiran nakon raspada Jugoslavije kao Bošnjaci. Mnogi smatraju da su baš zbog toga i bili toliko privrženi ideji Jugoslavije. Čak je i osnivač SDA Alija Izetbegović imao u vidu tu činjenicu pa je stoga osnovao svoju stranku u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Na koncu, svidjelo se to ili ne Bošnjacima, oni najveći teritorijalni prostor dijele sa Srbima.
Tako da ostrašćeni propagandist, kakav se u ovom slučaju pokazao Bursać nije u pravu. Ali je isto tako mahal da se ovako stvari razvijaju po Amerikance koji su izabrali Konakovića za ministra. Kao što je poznato minsitarstvo vanjskih poslova u ovom mandatu trebalo je pripasti SNSD-u. To što je Milorad Dodik „velikodušno“ prepustio baš Konakoviću, za sada, može se ocjeniti kao njegovim najmudrijim poltičkim potezom. Jer je očito da on nije dorasta tom zadatku i da će s njim bosansko-hercegovačka diplomatija doživjeti debakl.
To što je ministar Konaković nabrajao šta je sve urađeno u prvih 100 dana rada, u kakvom je stanju ministarstvo bilo zatečeno, a i koju su dalji planovi, je populističko lokalna priča na kakvim je pričama on i izrastao u lidera stranke. Niko mu ne može osporiti zasluge za izbroni poraz Izetbegovića, odnosno učešće u formiranju vlasti bez SDA. On je kao takav trebao još raditi na jačanju svoje stranke i sticanju liderskog iskustva da bi eventualno u narednom mandatu mogao preuzeti neku državnu funckiju ravnu ovoj koju sad obnaša, ali opet ne bi smio biti šef diplomatije.
Nije Konaković nikakav izuzetak kad su u pitanju bošnjački kadrovi na državnom nivou. Takav je slučaj i sa Benjaminom Karić, gradonačelnicom Sarajeva. Nju je, naprimjer, nedavno primio papa Franjo u svojoj rezidenciji u Vaktiku. Osim efekta „selfija sa Papaom“ kojeg je gradonačelnica samohvalisavo objavila na svojim profilima, ta posjeta nije imala veći efekat. I nije to do Pape, već do onih koje on prima u ime njegove neskrivene simpatije prema bosanskoj metropoli. Ima li to veze sa činjenicom da je Papa baš tih dana smjenio kardinala Josipa Bozanića, što mnogi analitičari ocjenjuju kao namjeru pape Franje da zavede red u Hrvatskoj, teško ćemo saznati. A da je gradonačelnica Karić bila uopće svjesna s kim se sastaje vjerovatno bi se konsultirala i povela savjetnika sa sobom koji poznaje politiku Vatikana. Isti je problem i sa minsitrom Konakovićem. Nije poznato da je ovaj needucirani diplomata u svoj kabinet primio nekog iskusnog bosanskog diplomatu za savjetnika. Nije mu na um pao Muhamed Šaćirbegović, koji je rođen u Americi, niti jedan Hajrudin Somun, koji je jedan od najboljih poznavala prilika na Bliskom istoku. Njegov konsultantski maksimum je telefonska veza sa Zlatkom Lagumdžijom i nekim niže rangiranim diplomatom Američke ambasade u Sarajevu.
BOSNA JE SVJETSKA IKONA
A baš se u tom regionu dešavaju tektonske promjene usljed kojih bi Bosna i Hercegovina mogla politički profitirati. Muslimani na marginama islamskog svijeta odavno su izloženi brutalnim napadima i progonima koji su rezultirali genocidom nad Bosanskim Muslimanima,Uyghurima, Rohingama. Islamske zemlje su se zbog međusobnih neprijateljstava pasivno ponašale i nisu to stavljale na dnevni red rasprava svjetskih međunarodnih i islamskih institucija. „Duh pomirenja“ koji je zahvatio Bliski istok mogao bi biti „vjetar u leđa“ za Bosnu i Hercegovinu ukoliko bi ga diplomatija usmjerila u tom pravcu.
Konaković je kazao da je ostao impresioniran lahkoćom kojom dolaze do sagovornika te da to još jednom potvrđuje koliko je ova zemlja interesantna i važna u svim geopolitičkim procesima, a koliko smo, čini mi se, propustili prilika. Njegova dječija fascinacija koji iskazuje samo potvrđuje da on, kao ni gradonačelnica Karić, nisu svjesni da su Bosna i Hercegovina i Sarajevo, kao njena metropola, globalne ikone i da će svaki diplomata na svijetu primiti i „magarca“ ako ga neko pošalje kao diplomatu u ime tih svjetskih ikona.
Pošto Konaković očito ne zna da se o sudbini Bosne i Herecgovine kroz povijest odlučivalo u Berlinu, Jalti, Daytonu, dakle u svjetskim centrima moći, te da su o njenoj državnosti i geopolitičkom položaju uvijek odlučivale svjetske sile, a ne lokalni lideri, ma koliko harizmatični bili, on nije svjestan da je možda sdubina države u ovom trenutku baš u njegovim rukama kao šefa diplomatije. Otuda opravdan strah da je on ovakav kakvim se predstavio opasan za Bosnu i Hercegovinu! Tim prije što Bosni i Hercegovini nedostaje jasno formulirana vanjska politika. Ako je Konaković bude formulirao i kreirao na ovakav način jasno je kakav zaključak slijedi.
(TBT, Tim za analitiku)