KOLUMNA
Ne vjerujem da i u jednoj evropskoj prijestolnici stoluju
ljudi bogati poput nekoliko načelnika sarajevskih općina, Koldže, Memića,
Efendića, Bečirovića…Tu završava svoj koruptivni put „moć naroda“, koju su
bošnjački vlastodršci spinovali u „snagu naroda“!
Piše: Mirza Hulusić, thebosniatimes.ba
Najveća sramota koja čovjeka u Bosni može zatrefiti je da
bude kandidat na lokalnim izborima. Taj nedefinirani prostor lokalne politike
koja živi u potpunoj sjeni stranačko-nacionalno-kriminalnih interesa obilježava
potpuna anarhija, neovisna od svih pravila, osim pravila koja uspostave oni
koji su na poziciji moći, pravila koja implementiraju lokalni oligarsi. Svaka
sredina ima jednog takvog (a u slučaju moje kandidature za načelnika općine
Novo Sarajevo to je bio Nedžad Koldžo).
Pravila koja su do sada vladala na lokalnom izborima
uglavnom se mogu svesti na najosnovnije principe banaliziranja svakog kandidata
po osnovu godina, izgleda, prošlosti, imena, mjesta rođenja, mjesta stanovanja,
izmišljenih i dobro spinovanih neistina, zapravo svega osim razmjene mišljenja
na temu lokalne politike i lokalne zajednice.
I ove lokalne izbore mnoštvo je ovakvih užasnih spinova
(Primjera radi 2012. godine jedina primjedba na SBB-ov program za Općinu Novo
Sarajevo Nedžadu Koldži je bila ta sto sam ja navodno rođen u Beogradu) koji
koriste metodu “ekši ti zuba” i “vidi ti glave” sa ciljem relativiziranja
štetnosti imbecila koji već dvadeset godina vladaju lokalnim sredinama i
obesmišljavanja potrebe za kvalitetnom razmjenom mišljenja na temu lokalne
politike i lokalne zajednice.
I pored toga što je Kol-Džo već završio kampanju; podijelio
nanama, nažalost „šehidskim familijama, rahat lokume, penzionerima „tutnu“
paket ulja, pirinča i deterdženta, nabavljenog preko lanca prodavnica jednog
ratnog profitera itd, intenzitet političkih dešavanja za vrijeme lokalnih
izbora je uvijek najjači. Pa evo i sada, lideri se svakodnevno sastaju,
rješavaju goruća pitanja, pronalaze današnja rješenja za jučer napravljene
nerješive probleme, svakodnevno u medije odašilju drugačije poruke. Sve je puno
političkog naboja. Mediji zapravo najviše vremena i provode izvještavajući
politiku, politika puni naslovnice, a o lokalnoj politici za vrijeme lokalnih
izbora, avaj, skoro da nema ni riječi. A i kada bude, kao u slučaju
raspisivanja izbora za Grad Mostar, prezentirani su kao iznimno teški, nerješivi
i logično je da završe bez ikakvog rješenja.
Sve se radi na obesmišljavanju potrebe za kvalitativnim
angažmanom pojedinca na lokalnoj razini, jer lokalna zajednica je arena u kojem
pojedinac u Bosni i Hercegovini ima priliku da shvati svoju moć. Ne vjerujem da
i u jednoj evropskoj prijestolnici stoluju ljudi bogati poput nekoliko
načelnika sarajevskih općina, Koldže, Memića, Efendića, Bečirovića… Tu
završava svoj koruptivni put „moć naroda“, prepoznatljivije spinovano „snaga
naroda“!
Moć treba i učesnike i arenu, a najbolja arena za
prakticiranje i shvatanje moći je vaša lokalna sredina – vaš grad. A kada
prihvatite arenu, moć je onda lako shvatiti kao kapacitet da drugi rade ono šta
vi želite da oni rade. Problem sa kojim se suočavamo, je da previše ljudi je užasno nepismeno o fenomenu
moći. Mi već dugo ne razgovaramo o moći. Plaše nas sa njom. Govore nam da je
ona nasljedno zlo. Ne smijemo izgovarati ‘moć’ na glas. Ne istražujemo je.
Usađenu dogmu “Moć leži u narodu” je nepotrebno i nije poželjno preispitivati.
A kao rezultat ove nepismenosti u BiH, onih nekoliko koji
razumiju kako moć djeluje u društvenom životu imaju neproporcionalan utjecaj. I
sav taj neproporcionalni utjecaj ti lokalni moćnici koriste kao šibicari koji
uz pomoć jeftinih trikova ostaju moćnici, jer da išta drugo znaju raditi mi bi
to blagostanje prvi osjetili.
Zato je sada od najveće važnosti za nas u Bosni da mi mladi
zgrabimo ideju moći i da je demokratiziramo. Toliko ovog neznanja je zapravo
namjerno i svjesno. Prestanimo pristajati na već ustaljene šablone koji u nama
proizvode apatiju i ignoranciju i preuzmimo kormilo. Postanimo moćnici, krenimo
prema blagostanju, od nas će možda i biti nekog hajra, za razliku od ovih
šibicara.
/Mirza Hulusić (34) rođen je u Tuzli, SFRJ, Republika BiH;
arhitekta, pirat, publicista i političar/
(TBT)
