Izbijanje rata u Sudanu testira spremnost zaljevskih sila da slijede suptilniji oblik upravljanja državom nakon skoro decenije žestoke, i često mukotrpne intervencije u regionalnim sukobima.
Slike snaga sudanske vojske predvođene generalom Abdelom Fatahom al-Burhanom i paravojnih boraca kojima komanduje njegov nekadašnji saveznik Mohamed Hamdan Dagalo, koje se bore na ulicama Kartuma, u potpunoj su suprotnosti sa nedavnim vijestima iz regiona.
U Jemenu, Saudijska Arabija mijenja zarobljenike s Hutima orijentiranim prema Iranu dok želi zaustaviti rat koji ju je izložio kritikama na Zapadu i koji je skrenuo pažnju sa programa ekonomskih reformi princa prestolonasljednika Mohameda Bin Salmana.
Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija su popravili veze s Iranom, nakon što su se okrenuli od naoružavanja opozicije ka sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu – savezniku Teherana – da ga požele dobrodošlicu natrag u arapsko okrilje. Čak i u Libiji, koja je i dalje podijeljena suparničkim oružanim kampovima, borbe jenjavaju.
“Države Zaljeva gledaju na Sudan i samo žele da se ova stvar riješi”, rekao je Ken Katzman, viši savjetnik u Soufan grupi, za Middle East Eye. “Osećaju da mogu izaći na kraj sa onim ko god izbije na čelo države, ali ono što im ne treba je eskalacija.”
Stručnjaci kažu da se sukob u Sudanu desio u izuzetno lošem trenutku za Saudijsku Arabiju, jer planovi prijestolonasljednika Mohammeda Bin Salmana da diverzificira svoju ekonomiju koja ovisi o fosilnim gorivima u velikoj mjeri počivaju na obali Crvenog mora.
Saudijska sjeverna obala je predodređena da bude budući dom Neoma, futurističkog mega-grada vrijednog 500 milijardi dolara. Samo nekoliko dana prije nego što su izbile borbe u Sudanu, Rijad je najavio planove za dvije posebne ekonomske zone na Crvenom moru.
‘Sirija na Rijadskom moru’
“Posljednje što Saudijskoj Arabiji trenutno treba je Sirija na Rijadskom moru”, rekao je za Middle East Eye Aziz Alghashian, saudijski istraživač vanjske politike sa sjedištem u Rijadu.
“Saudijska Arabija zaista želi da Sudan bude stabilan. Ako bi Szdan bio nestabilan, projekti na Crvenom moru neće biti realizirani – to je trenutno zabrinutost u Rijadu.”
Dok analitičari pripisuju blizinu Saudijske Arabije Sudanu kao jedan od razloga za oprezniji pristup sukobu, kažu da je dublja promjena također u igri u kraljevskoj palači.
Godine 2015., tadašnji drski ministar odbrane Saudijske Arabije, Mohammed Bin Salman, doveo je svoju zemlju u smrtonosni rat protiv Huti pobunjenika u Jemenu. Uprkos pokretanju hiljada zračnih napada na osiromašenu zemlju, koalicija nije uspjela istisnuti grupu.
Torbjorn Solvedt, analitičar rizične firme Verisk Maplecroft, kaže da je izgleda da je Rijad naučio granice svoje agresivne vanjske politike od Jemena.
Sudanski rat
“Oprezna promjena mnogo duguje lekcijama naučenim iz neuspjele intervencije u Jemenu. Neuspjeh da se potisne iranski utjecaj u regionu također je nagnuo Saudijsku Arabiju prema pomirljivijem stavu”, rekao je on za MEE.
Smjena Omara al-Bashira 2019. dala je Rijadu priliku da produbi svoje odnose sa svojim strateškim susjedom bogatom mineralima. Prošle godine je najavio planove za ulaganje 3 milijarde dolara u Sudan u sektore od poljoprivrede, rudarstva i infrastrukture.
Iako su Saudijci gajili dobre odnose sa načelnikom vojske Burhanom, oni takođe imaju liniju sa komandantom snaga za brzu podršku (RSF) Dagalom, koji nosi nadimak Hemeti. Zajedno su SAD, UK i UAE, uključena u ‘Quad’, zajednicu koja je izrazila podršku demokratskoj tranziciji Sudana.
Jacqueline Burns, bivša savjetnica američkog specijalnog izaslanika za Sudan, rekla je za MEE da Rijad vjerovatno želi vidjeti ujedinjenu vojsku pod sudanskom vojskom, što je pozicija koja favorizuje Burhana i koja ih stavlja u korak s Egiptom, za koji Burns kaže da jasno podržava armije. U isto vrijeme, kaže Burns, oni su se “zaštitari” Hemetija.
Čovjek Saudijske Arabije u Kartumu
Glavni izaslanik Saudijske Arabije je njen ambasador Ali Hassan Jaafar. Postavljen u Sudan od 2018. godine, Jaafar je ranije služio kao ambasador Rijada u Rusiji i smatra se jednim od vještijih diplomata kraljevstva.
“On je bio veoma važan u razgovoru sa svakom stranom. Saudijci se mogu osloniti na nekoga na terenu ko poznaje svakog aktera”, rekao je za MEE Benjamin Auge, afrički specijalista na Francuskom institutu za međunarodne odnose.
Kako se u Sudanu rasplamsavaju borbe, čini se da se Saudijska Arabija pozicionira kao posrednik. Saudijci rade uz podršku SAD-a kako bi primorali Burhana i Hemetija na pregovore u Rijadu u narednim sedmicama. O tim naporima je prvi izvijestio Sky News Arabic, a MEE-u su potvrdila dva izvora koji poznaju ovu stvar.
U petak, saudijski ambasador u Velikoj Britaniji, Khalid bin Bandar, govorio je o ulozi posrednika u Rijadu rekavši: „Imamo dobre odnose sa mnogima. Kada ste u kontaktu s ljudima, onda to možete koristiti s ljudima kada vam zatreba… Bliskom istoku ne nedostaje sukoba. Ne treba nam više”, rekao je on za BBC.
Stalni priliv zapadnih iseljenika i sudanskih izbjeglica koji bježe na sigurno u Saudijsku Arabiju također je pomogao u jačanju neutralnog imidža Rijada. Američki predsjednik Joe Biden zahvalio je Saudijskoj Arabiji na pomoći u evakuaciji američkih diplomata.
Neki analitičari kažu da Rijad pokušava da izvuče stranicu iz knjige Katara kada je dobio pohvale za pomoć u povlačenju iz Afganistana. “MBS mu podrezuje jedra. On vidi priliku da se pojavi kao umjereni naglašavajući ulogu evakuacije ljudi”, rekao je Katzman za MEE.
Ono što Auge opisuje kao “oprezni” pristup Saudijske Arabije sukobu je u suprotnosti sa “hrabrom” orijentacijom UAE.
Kada klijenti propadnu
Emirati se smatraju bliskim Hemetiju, kojeg su platili da obezbijedi trupe za borbu u Jemenu. Njegov RSF je također osumnjičen za jačanje redova libijskog vojnog šefa i saveznika Emirata, Khalife Haftara, za kojeg je Wall Street Journal objavio da je slao municiju Hemetiju usred nedavnih borbi.
U svojim tvitovima, Hemeti je opravdao borbu tvrdnjom da se njegove snage bore protiv “radikalnih islamista”, komentar za koji je Alghashian rekao da je vjerovatno znak UAE. Istovremeno, vojni vođa, optužen za ratne zločine u Darfuru, vodio je borbu protiv vojske u promociji demokratije.
Nakon Arapskog proljeća 2011., UAE i Saudijska Arabija uveli su blokadu Kataru zbog navoda da podržava Muslimansko bratstvo, što smatraju prijetnjom njihovoj vladavini. Optužili su Katar da finansira “teroriste”, što je Doha odbacila. Zaljevske države su od tada krenule da poprave odnose.
Hemeti je u februaru proveo dvije sedmice u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje se sastao sa visokim čelnicima Emirata, uključujući potpredsjednika zemlje, šeika Mansura bin Zajeda Al Nahyana.
Jonas Horner, nezavisni sudanski analitičar, kaže da su Ujedinjeni Arapski Emirati podržali Hemeti, ali da možda imaju grižnju savjesti dok borbe bjesne u Sudanu.
“UAE bi mogli biti iznenađeni izbijanjem borbi. Iako su održali odnos sa Hemetijem koji je omogućio njegovu finansijsku i vojnu snagu, mislim da to nije bilo s namjerom da se on osnaži da vodi rat sa sudanskim oružanim snagama,” rekao je za MEE.
I Saudijska Arabija i UAE investirali su u Sudan, uključujući velike poljoprivredne projekte, ali Solvedt, s Verisk Maplecroft, kaže da je utjecaj Rijada lakši.
Abu Dhabi je istraživao pomorsku mrežu koja se proteže od jemenskog ostrva Socotra do nepriznate države Roga Afrike, Somalilanda.
U decembru je Abu Dhabi Ports Group potpisala ugovor o razvoju nove luke vrijedne 6 milijardi dolara 200 milja sjeverno od Port Sudana. Projekat naglašava zamršenu mrežu komercijalnih i geopolitičkih interesa Emirata u Sudanu. Abu Dhabi Ports je u vlasništvu ADQ, holding kompanije koju vodi šef nacionalne sigurnosti UAE sa sunčanim naočalama, šeik Tahnoon bin Zayed Al Nahyan.
“Države Zaljeva su raširile svoje kukice oko stola podržavajući Burhana i Hemetija, ali na kraju dana, UAE su vjerovatno više zabrinuti ko je direktni pobjednik,” rekao je Katzman za MEE.
‘Sudanski generali za stolom’
Sklonost riziku UAE će vjerovatno biti testirana. U četvrtak je djelimično primirje produženo za dodatna 72 sata, ali su borbe nastavljene u cijelom Kartumu i većem dijelu zemlje. Mnogi analitičari predviđaju dugotrajan sukob, gdje će biti potrebni novac i resursi.
Hemetijeve paravojne snage krenule su u pljačku, ali su i bolje plaćene od svojih protivnika sudanske vojske, rekao je Horner za MEE.
„Mnogi mladići su se pridružili RSF-u zbog vojske kako bi jednostavno imali koristi od njegove superiorne plate“, rekao je on. “RSF su posebno osjetljivi na finansijski pritisak.”
Dvije sedmice nakon borbi, nema znakova da je Hemetijev novčani tok prekinut, što je oblik nedjelovanja za koji je Horner rekao da se može smatrati “politikom”.
Katar se također bacio u miks. Analitičari kažu da pokušavaju da povrate svoj uticaj u Sudanu od svrgavanja Bashira, koji je odbio da potpiše napore Saudijske Arabije i Emirata da izoliraju Dohu. Burhan je u martu otputovao u Dohu kako bi razgovarao o vojnoj saradnji sa šefom odbrane Katara.
Ali Horner kaže da su glavne sile koje bi mogle izvršiti pritisak na rivalske sudanske generale Saudijska Arabija, UAE i Egipat. “Oni su u poziciji da dovedu ove generale za sto da zaustave sukob koristeći svoju finansijsku polugu.”
(TBT, MEE)
