INTERVIEW
„Mislim da je RS trajni problem BiH, pogotovo
s Miloradom Dodikom čija se politika posljednjih deset godina svodi na to da se
BiH obesmisli“, rekao je Đikić u intervju za RSE
FOTO: Đikić (RSE)
Ivica Đikić, nagrađivani pisac i novinar u
intervjuu za RSE kaže da zaoštrene retoričke odnose zemalja regije ne treba
ozbiljno shvatati i da je to samo predizborna pirotehnika na koju su građani
već naviknuti. Đikić naglašava da međunarodna zajednica Milorada Dodika i
Republiku Srpsku (RS) mora natjerati da uđu u izgradnju Bosne i Hercegovine, a
ne u njeno rušenje, jer, kako navodi Đikić, Dodikova ideja o podjeli BiH nije
realna, već izgovor pod kojim on sebe želi zaštititi od pravosudnih institucija
zbog višemilijunskog kriminala.
RSE: Kako vidite odnose u regiji koji su ovih
dana zaoštreni?
Đikić: Izgleda mi poprilično besmisleno, jer
ne vidim neki poseban razlog za ovakvu eskalaciju odnosa, osim neke predizborne
pirotehnike koja je očito neizbježna kada je riječ o ovim prostorima. Kada se
god radi o izborima izmisli se neka međunacionalna i međudržavna napetost i
traje sve dok ne završe izbori. Nakon toga, opet se ulazi u fazu ničega.
Ovo je jedan od tih ciklusa besmislenog
ponavljanja nekih sukoba, a da zapravo ne znamo ni oko čega se sukobljavaju.
Sukobi su tu, čini mi se, sami sebi svrha, i nećemo se toga tako brzo riješiti.
RSE: Ne vidite ništa ozbiljno u takvoj
zaoštrenoj retorici?
Đikić: Pa, teško je reći da ne shvaćam
ozbiljno, jer ipak imate premijere i predsjednike država koji na takav način
razmjenjuju poruke ili uvrede. Ali, mislim da tome treba pridavati što manje
pažnje, jer u osnovi toga nema ničega. Suština toga je potpuno prazna.
RSE: Kako gledate na situaciji u BiH, jer
ovdje se sve više govori o zemlji koja će uskoro biti podijeljena?
Đikić: Mislim da je RS trajni problem BiH,
pogotovo s Miloradom Dodikom čija se politika posljednjih deset godina svodi na
to da se BiH obesmisli, a sve da bi mogao reći da ta država ne funkcionira i da
bi mogao reći da je se podijeli na dva ili tri dijela, na dvije ili tri
državice.
Dok se taj strukturni problem RS ne riješi,
mislim da Bosna i Hercegovina ne može biti funkcionalna država. Mislim da nije
realno očekivati da se tako brzo ukine Republika Srpska, ali da se nekako RS i
Dodika natjera da budu konstruktivni, da Daytonski sporazum shvate kao podlogu
za konstrukciju BiH, a ne isključivo kao podlogu za dekonstruiranje i
razvaljivanje BiH.
Daytonski mirovni sporazum možete shvaćati i
ovako i onako, Dodik ga je shvaćao isključivo kao podlogu za razbijanje Bosne i
Hercegovine, za pokazivanje da ta zemlja nije funkcionalna. Mislim da se to
mora promijeniti. Ne nužno sutra, jer to nije realno da se ukine Republika
Srpska, ali da se natjera RS da se ponaša konstruktivno, da pokuša graditi BiH.
RSE: No, iako su svi deklarativno protiv
Dodikove politike, on, ipak, sve što zamisli dovede do kraja. Kako to
komentirate?
Đikić: Boje se valjda zaoštravanja, boje se
neke vrste primicanja konkretnijim sukobima. I onda kada s jedne strane imaju
prijetnju zaoštravanjem do maksimuma, i s druge strane Dodika, oni će ići na to
da Dodika primire, da on odustane od tih svojih sumanutih ideja o kojima i nije
mislio ozbiljno nego su one uvijek u funkciji toga da uplaši međunarodnu
zajednicu i da onda njemu međunarodna zajednica malo progleda kroz prste.
Prije svega tu mislim na njegovo bavljenje
kriminalom i onim što se posljednjih deset godina događalo pod njegovom kapom u
RS a to je, prije svega, ozbiljan kriminal u kojem su milijuni nestali ili su
uzeti od građana u njegovoj režiji. Mislim da je njemu, prije svega, interes da
sebe zaštiti od istraga nezavisnih pravosudnih tijela jer zna da kada bi se
njime bavila nezavisna pravosudna tijela da ne bi imao šanse da bude na
slobodi. Mislim da on sve svoje akcije zato radi.
RSE: Što napraviti i postoji li netko tko
Bosnu i Hercegovinu može iz svega ovoga izvući?
Đikić: Mislim da ovo što govori Zoran
Milanović, bivši hrvatski premijer, da se BiH preko reda na neki način ugura u
EU, sa što manje uvjetovanja, sa što manje pritiskanja, da joj se gleda kroz
prste, da je se primi u EU, jer je to jedini način da se zemlja očuva kao
cjelovita BiH, a da se onda, kada Bosna i Hercegovina bude u EU, kroz mehanizme
EU, rješavaju ove stvari koje se danas čine nerješivima.
Mislim da ako BiH ostavimo izvan EU, da će ovo
stanje kakvo je sada biti sve gore i gore. Smatram da bi za Bosnu i Hercegovinu
bilo dobro da što prije uđe u EU jer bi to značilo neku vrstu sigurnosti, neku
vrstu zaštite, pravne sigurnosti – a to je po meni temelj i ključ svega.
RSE: Vidite li u novim generacijama koje nisu
opterećene prošlošću neku snagu koje bi zemlje regije mogle izvući iz politike
prošlosti?
Đikić: Teško mi je odgovoriti na to pitanje,
jer mladi ljudi koji imaju struku, koji nešto znaju bježe zapravo od politike.
Ljudima se politika gadi. Politika je toliko ocrnjena da ko god ima ozbiljan
posao, ozbiljnu struku neće ni primirisati politici. I onda u politiku dolaze
isključivo ljudi koji imaju neke vlastite i privatne interese, a ne interese
građana, ne interese ljudi. Ja sam oko toga skeptičan, jer mislim da smo
politiku prvo trebali učiniti nekim časnim zanimanjem.
RSE: Jesmo li se mi uopće odmaknuli od tog
vremena od prije dvadeset godina?
Đikić: Nismo. Smatram da rat na našim
prostorima i dalje traje, samo što se ne puca, ljudi ne ginu, ljudi nisu po
skloništima. Ali rat u nekim svojim vrlo bitnim segmentima traje pogotovo kroz
tu braniteljsku ili boračku populaciju koja se postavlja kao arbitar svih
društvenih, političkih i sportskih procesa. Ja ne vidim da će to prestati. Ne
vidim da ta moć braniteljskih organizacija splašnjava. Naprotiv, ona postaje
sve važnija.
U Hrvatskoj su, recimo, oni ravnopravan sagovornik budućem
predsjedniku Vlade. Oni su ljudi koji se postavljaju kao politički faktor bez
čije se suglasnosti ili odobrenja ne može napraviti praktično ništa. Mislim da
je to nastavak rata, samo se ne puca i ne gine, ali ratne politike i dalje
diktiraju naš život. To je razlog te apatije među ljudima. Dvadeset godina
nakon rata ništa se bitno nije promijenilo.
(TBT, RSE, Autor Maja Nikolić)