
U Afganistanu se od 2001. do 2021. nasilno htjela uvesti demokracija zapadnog tipa. Afganistanska vlada Ashrafa Ghanija protiv koje su se talibani borili bila je oslabljena dubokim unutarnjim podjelama, sukobima i svenazočnom korupcijom. Demokratska vlada je imala snažnu podršku međunarodne zajednice ali rezultati su bili vrlo skromni. U afganistansku demokratiju uložene su milijarde dolara. Samo je američki Kongres izdvojio više od 146 milijardi dolara za obnovu zemlje i uspostavu demokratskog poretka. Iako je napredak ostvaren u skoro svim područjima, Afganistan je ostao jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih zemalja svijeta.
Stanje uoči talibanskog preuzimanja vlasti
Trumpova administracija zadržala je 2.500 američkih vojnika prije potpunog vojnog povlačenja na kojeg se SAD obvezao prema američko-talibanskom sporazumu iz veljače 2020. (u vrijeme Trumpove administracije). Američki zvaničnici obvezali su se nastaviti pružati financijsku podršku vladinim snagama. U isto vrijeme, talibani su nedvojbeno bili najjači od 2001. Nekoliko sedmica nakon što je novi predsjednik Joe Biden potvrdio da će međunarodne snage napustiti Afganistan do jeseni 2021., talibanske trupe krenule su osvajati velike dijelove zemlje. Napredovanje talibana ostvareno je borbom i pregovorima. Dok su se talibani suočavali sa snažnim otporom vladinih snaga u nekim područjima, druga su zauzeta uz minimalni otpor. Često su talibani osigurali predaju i odlazak vladinih snaga davanjem mita ili posredstvom lokalnih starješina koji su željeli izbjeći krvoproliće. Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani, čiji je sedmogodišnji mandat obilježen izbornom krizom, sveprisutnom korupcijom i postupnim slabljenjem vojske, pobjegao je iz zemlje 15. avgusta u UAE. Talibanski borci su istog dana počeli ulaziti u Kabul preuzimajući nadzor nad cijelom zemljom. Danas, godinu i pol kasnije, mogu se navesti najznačajnije karakteristike talibanskog režima.
„Privremena vlada“
Dana 7. septembra 2021. talibani su objavili uspostavu „privremene vlade“ koja će vladati Afganistanom. Talibani nazivaju svoju vladu, kao što su činili i ranije, Islamskim Emiratom Afganistana. Talibani, koji nisu donijeli Ustav tijekom svoje prve vladavine, obznanili su da namjeravaju vladati u skladu s islamskim zakonikom (šerijat) iako su tu ostali nedorečeni. Haibatullah Akhundzada, vođa talibana od 2016. godine ima vrhovnu vlast kao emir. Imao je tek nekoliko zabilježenih javnih istupa. Gotovo svi članovi vlade bivši su zvaničnici iz prethodne vladavine 1990-ih ili dugogodišnji lojalisti. Svi su muškarci, velika većina su etnički Paštuni (najveća etnička skupina u zemlji) a većina je iz južnog Afganistana. Više od polovice članova vlade je pod sankcijama SAD-a ili UN-a zbog veza s terorizmom, uključujući i ministra unutarnjih poslova Sirajuddina Haqqanija. State Department godinama je nudio nagradu do 10 miliona dolara za informacije koje bi dovele do njegova hapšenja. Haqqani je šef Haqqanijeve mreže, islamističke organizacije koju je SAD proglasio terorističkom jer je izvela brojne napade na američke i druge međunarodne mete u Afganistanu.
U prvim danima novog režima neki promatrači su se nadali da bi se talibani mogli obratiti zvaničnicima bivše afganistanske vlade ili drugima izvan njihovog pokreta sukladno obećanju da će uspostaviti „inkluzivnu vladu“. Talibani, međutim, nisu ispunili to obećanje i položaje u vladi i ministarstvima popunjavaju vojnim ili vjerskim osobama s malo stručnog iskustva, pogoršavajući ionako lošu situaciju u zemlji. Prisutna su i snažna unutarnje trvenja i tenzije koje prijete dodatnom destabilizacijom. Tačke napetosti postoje između političara (kao što je prvi potpredsjednik vlade Abdul Baradar) i njenih vojnih vođa (Haqqani i drugovi) oko toga tko zaslužuje najviše zasluga za pobjedu. Napetosti su snažne između vodstva koje teži stabilnosti i običnih boraca koji se žele prilagoditi postratnom životu, ali i između onih s različitim ideološkim perspektivama i različitim etničkim identitetima. U govoru u februaru Haqqani je kritizirao „monopolizaciju vlasti“ unutar određenih talibanskih krugova što je potaknulo druge talibanske osobe da izjave da bi kritike trebale biti izrečene privatno.
Sistemska diskriminacija svih manjina
Diskriminacija i nasilje nad manjinskim zajednicama u Afganistanu nisu novost ali pod novim talibanskim režimom manjine najviše pate. Pod vladavinom talibana, manjinske skupine u Afganistanu doživljavaju sISTEMSKU diskriminaciju na temelju spola, etničke pripadnosti, jezika i vjere. Talibani su sunitski muslimani i imaju dugu povijest progona manjinskih vjerskih skupina uključujući kršćane, hinduse, sikhe i muslimane šijite. Talibani su uglavnom pripadnici paštunske etničke skupine i govore paštunski jezik. Manjinske etničke skupine uključuju Hazare, Tadžike i Uzbeke, od kojih mnogi govore jezik Dari. Bilo je izvještaja o izvansudskim ubIstvima manjinskih skupina diljem zemlje. Talibani, što legalno a što ilegalno, svakodnevno ubijaju pripadnike manjinskih skupine, posebno Hazara i Tadžika.
Afganistanski borci za ljudska prava, poglavito žene, suočavaju su se s proizvoljnim hapšenjima i mučenjima, otmicama, grupnim silovanjima, psihofizičkim zlostavljanjem, pretresima kuća, te fizičkim prijetnjama nasiljem nad članovima obitelji. Javni prostor strogo kontroliraju talibani, koji su poništili Ustav i okrenuli se radikalnom tumačenju islamskih zakona. U novembru 2022. sucima je naređeno da krenu provoditi šerijatski zakon što uključuje javna bičevanja i pogubljenja. Nepostojanje pravosudnog sistema ne ostavlja jamstvo niti prostor građanima da prosvjedima ostvare svoja društvena i politička prava. Talibani su zastrašivali novinare i ograničavali slobodu tiska, što je dovelo do zatvaranja više od 200 novinskih kuća. Na listi 50 država koje najviše ugnjetavaju kršćane Afganistan zauzima visoko 9. mjesto. Nakon što su talibani preuzeli vlast kršćani su se našli u ekstremnoj opasnosti kako je to tačno opisala religijska agencija američke vlade. Mnogi su pobjegli i zatražili azil, dok su oni kršćani koji su ostali u zemlji javili da se skrivaju od talibanskih akcija. Talibani lažno tvrde da u Afganistanu više nema „kršćana“. Ima ih vjerovatno oko 10 do 12 hiljada. Bivša prva dama od 2014. do 2021., Rula Ghani, maronitska je kršćanka iz Libana. Porasle su i stope dječjih brakova.
Težak položaj žena i djevojaka
Premda je talibansko preuzimanje vlasti smanjilo visoke razine nasilja koje je karakteriziralo rat, povratak talibana na vlast ima značajno negativan utjecaj na afganistanske žene i djevojke. U izvještaju iz septembra 2022., posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Afganistanu rekao je: „Ni u jednoj drugoj zemlji žene i djevojke nisu tako brzo nestale iz svih sfera javnog života, niti su u nepovoljnom položaju u svakom aspektu svojih života”. Nakon preuzimanja vlasti, talibani su zatvorili Ministarstvo za ženska pitanja, koje je bilo dio bivše afganistanske vlade, i ponovno uspostavili Ministarstvo za promicanje vrlina i sprečavanje poroka, kao i 1990-ih. Ministarstvo je izdalo smjernice koje nameću nova ograničenja za žene. Ograničenja iz decembra 2021. uključuju zabranu vožnje na duge udaljenosti ili letenje zrakoplovom bez muškog skrbnika. Dekret iz maja 2022. propisuje kazne za muške rođake žena koje ne nose hidžab koji im u potpunosti pokriva tijelo. Odluka iz novembra 2022. zabranjuje ženama ulazak u javne parkove i kupališta.
Talibani su zabranili pohađanje srednjih škola djevojkama. Edukacija djevojaka predmet je spora unutar talibanskog vodstva. Neki tvrdolinijaši poput Akhundzada to podržavaju dok Baradar i Haqqani podržavaju srednjoškolsku edukaciju djevojaka. Vidljiv je utjecaj tradicionalista i nespremnost na pragmatične odluke što pokazuje kako međunarodna zajednica ima ograničen utjecaj na odluke talibana. Neke afganistanske žene nastavile su pružati neformalno obrazovanje djevojkama u tajnim školama. U decembru 2022. talibani su zabranili djevojkama pohađanje fakulteta. Istog mjeseca, talibani su također zabranili ženama da rade za nacionalne i međunarodne nevladine organizacije, prijeteći nevladinim organizacijama koje se ne pridržavaju ove odluke. Kao odgovor na to, procjenjuje se da je 94% afganistanskih NVO-a potpuno ili djelomično prestalo s radom, a 11 američkih NVO-a obustavilo je rad u državi. Zabrana je naišla na jednoglasnu osudu Vijeća sigurnosti UN-a. Ženama je većinom zabranjen rad što će prema UN-u dovesti do pada BDP-a od 5%.
Privredni kolaps i humanitarna kriza
Upravo je privreda rak raka Afganistana. Povratak talibana pogoršao je jednu od najgorih humanitarnih kriza u svijetu budući da je Afganistan jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta koja ovisi o stranoj pomoći. Međunarodni donori osiguravali su milijarde dolara godišnje kao potporu bivšoj afganistanskoj vladi, financirajući više od polovine njezina godišnjeg proračuna od 6 milijardi dolara i čak 80% ukupnih javnih rashoda. Velik dio te razvojne pomoći prekinut je u kolovozu 2021. što je dovelo do pada nacionalnog BDP-a za čak 35% u 2021. i 2022. Posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za Afganistan rekao je u decembru 2022. da je „talibansko ekonomsko upravljanje bilo učinkovitije od očekivanog“, zbog niže korupcije, veće naplate prihoda i relativne stabilnosti valute afganija. Ipak, gospodarstvo se i dalje oslanja na međunarodne donacije, uključujući UN koji su poslao 1,8 milijardi $ humanitarne pomoći u gotovini između decembra 2021. i januara 2023.

Privredno stanje u zemlji bilo je loše i prije talibana zbog rata, suše i pandemije Covid-19, a talibanska nestručnost dodatno je pogoršala stanje. Više od polovine od 39 miliona ljudi u Afganistanu suočilo se s akutnom nestašicom hrane u oktobru 2021. Human Rights Watch izvijestio je u novembru 2021. da se Afganistan suočava s raširenom gladi zbog ekonomske i bankarske krize. Eksperti iz UN-ove agencije Svjetski program za hranu, ustvrdili su početkom ove godine da 90% Afganistanaca nema dovoljno hrane za život. Velika većina Afganistanaca živi u siromaštvu. Iz Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova izvijestili su da je 26,1 miliona Afganistanaca primilo barem jedan oblik pomoći u 2022. te da „izgledi ostaju loši“ s obzirom na predviđene suše i visoke cijene roba.
Naoružana opozicija – NRF
Premda je talibansko preuzimanje vlasti u avgustu 2021. bilo brzo, njihov trijumf, prema mnogim analitičarima, nije toliko odražavao narodnu podršku pokretu koliko nedostatak podrške bivšoj vladi. Čini se da mnogi elementi afganistanskog društva, osobito u urbanim područjima, gledaju na talibane sa skepticizmom, strahom ili neprijateljstvom. Mali broj građana nenasilno je demonstrirao zagovarajući svoja prava i izražavajući protivljenje režimu. Talibani su nasilno raspršivali te proteste i otvoreno gušili neslaganje. Režim se trenutno suočava s oružanim otporom dvije vrlo različite grupacije. Prvu čini Nacionalni front otpora (NRF), sastavljen od osoba koje su povezane sa svrgnutom demokratskom vladom. Čelnici NRF-a apelirali su na američku i međunarodnu podršku te su zadržali predstavništvo sa sjedištem u Washingtonu.
Zanimljivo je kako za razliku od nekih drugih Zapadu dragih lidera poput Juana Guaida, vođa NRF-a Ahmad Massoud nije dobio eksplicitnu javnu podršku nijedne strane zemlje, a kamoli priznanje vođe vlade u egzilu. Uzrok je relativno snažna vojna pozicija talibana i bliske veze talibana s regionalnim silama, uključujući neke koje su ranije bile protiv njih 1990-ih, poput Rusije i Irana. Uz to, strateški gledano, talibanski Afganistan nije nešto što zabrinjava Amerikance koji su dobro znali što će se dogoditi kada povuku svoju vojsku. NRF je preuzeo odgovornost za brojne napade na talibanske borce, uglavnom u i oko sjeveroistočne pokrajine Pandžšir. Ipak, čini se da NRF nema niti vojne sposobnosti niti široku podršku narodnih masa koja je potrebna da ozbiljnije zaprijeti vladi u Kabulu.
Naoružana opozicija – ISKP
Drugu grupaciju, nesporno vojno opasniju, čini lokalna podružnica Islamske države – Islamska država pokrajine Khorasan (ISKP), također poznata kao ISIS-K, dugogodišnji protivnik Talibana. ISKP se suprotstavlja talibanima od svog osnivanja 2015. jer joj smeta talibanski nacionalistički politički projekat usmjeren na Afganistan koji je protivan univerzalističkoj viziji ISIS-a o globalnom džihadu koji bi u konačnici trebao dovesti do toga da Vatikan postane muslimansko mjesto kako to recimo govori bosanski islamist Bilal Bosnić. Otkako su talibani preuzeli vlast, redovi ISKP-a narasli su na čak 6.000 boraca usprkos talibanskoj ofenzivi. Najmanje je 16 terorističkih napada izveo ISKP između kolovoza 2021. i rujna 2022. na manjinsku šijitsku zajednicu Hazara u džamijama, školama i na radnim mjestima pri čemu je ubijeno više od 700 ljudi. Izvršen je napad i na sikhsku bogomolju koji je potkopao jamstvo talibana da će osigurati sigurnost svim etničkim zajednicama. Napadi na ambasade Rusije (septembar 2022.), Pakistana (decembar 2022.) i hotel u kojem su smješteni kineski diplomati i rukovoditelji (također decembar 2022.), ismijavaju sigurnosni poredak talibanskog režima koji nastoji pružiti sigurnost nekolicini preostalih stranih veleposlanstva u Kabulu. Dogodili su se i prekogranični raketni napadi na Uzbekistan i Tadžikistan.
U jutarnjim satima 9. marta u četvrtom najvećem gradu u zemlji, Mazar-i-Sharifu, bombaš samoubica raznio se u uredu Mohammada Dawooda Muzammila, talibanskog guvernera afganistanske pokrajine Balkh. ISKP je preuzeo odgovornost za ubistvo jedne od najviše pozicioniranih osoba u talibanskoj administraciji. Muzammil je, u svojstvu guvernera Nangarhara, vodio borbu protiv ISKP-a i premješten je u Balkh krajem 2022. Prije toga, ISKP je ubio Abdula Haq Abu Omara, zapovjednika talibanske policije za pokrajinu Badakhšan i talibanskog suca u Jalalabadu. Ova su ubojstva uvela sukob Talibana i ISKP-a u potpuno novu fazu. Od dolaska na vlast odgovor talibana na džihadističku prijetnju kretao se od poricanja prisutnosti ISKP-a na afganistanskom tlu do prikazivanja grupe beznačajnom. Talibanski režim odbio je bilo kakvu vanjsku pomoć u rješavanju ovog problema.
Gotovo svaki napad ISKP-a uvijek je praćen talibanskim protivnapadom na skrovišta ISKP-a u Kabulu i drugdje prilikom čega navodni počinitelji napada bivaju likvidirani. Npr. ubojstvo Qarija Fateha, navodnog šefa obavještajne službe ISKP-a, prilikom racije talibana u Kabulu u februaru ove godine, istaknuto je kao uspješna odmazda za napade na ruske, pakistanske i kineske diplomatske misije. Početkom siječnja osam članova ISKP-a ubijeno je u Kabulu i pokrajini Nimroz. Glasnogovornik vlade ustvrdio je da su likvidirani odgovorni za napade na hotel u Kabulu, veleposlanstvo Pakistana, kao i na zračnu luku u prijestolnici. U svakom slučaju, ISIL Khorosan predstavlja egzistencijalnu prijetnju vladi u Kabulu a predstavlja i širi globalni problem koji bi trebao zabrinuti strane diplomate i obavještajce.
Odnosi sa susjednim zemljama
Odnosi u regiji izravno utječu na razvoj događaja u Afganistanu, koji nema izlaz na more niti neke posebne prirodne barijere na granicama te je zato kroz svoju povijest bio stalno podložan intervencijama svojih susjeda ali i supersila. Događaji u Afganistanu također imaju posljedice za susjedne zemlje. Pakistan je najvažnija susjedna država koji je podržavala talibanski režim 1990-ih i njihovu kasniju gerilsku borbu. Mnogi su analitičari (barem na početku) smatrali talibansko preuzimanje vlasti trijumfom pakistanske regionalne politike. Visoki pakistanski dužnosnici održali su brojne sastanke s novom talibanskom vladom, kako u Kabulu tako i u Islamabadu.
Međutim, prema nekim događajima izgleda da bi povratak talibana na vlast mogao predstavljati izazov za Pakistan. Pobjeda talibana daje injekciju moralne poodrđke, a možda i materijalni poticaj pakistanskim islamističkim terorističkim skupinama, uključujući tzv. pakistanske talibane – TTP. Napadi TTP-a na pakistanske sigurnosne snage porasli su nakon kolovoza 2021. i navodno su pakistansku vladu potaknuli da traže posredovanje afganistanskih talibana. TTP je nastavio s napadima na pakistanske mete, uključujući napad iz siječnja 2023. u kojem su napadnuti policajci a ubijeno više od 100 osoba. Odnosi Afganistana i Pakistana dodatno su komplicirani zbog nazočnosti preko jednog milijuna afganistanskih izbjeglica u Pakistanu, kao i dugotrajnog i etnički obojenog spora oko njihove međudržavne granice od 2.500 km. Na njoj suse afganistanske i pakistanske granične snage povremeno sukobljavale tokom prošle godine.
Iran s kojim Afganistan dijeli zapadnu granicu, suprotstavio se vladavini talibana 1990-ih, ali je sada zadržao diplomatske odnose naglašavajući potrebu za predstavljanjem u vlasti afganistanskih etničkih i vjerskih skupina s kojima Iran ima bliske veze. Preciznije, radi se o Tadžicima koji govore varijantom perzijskog i Hazarima koji su uglavnom šijiti. I dalje postoje sporovi oko izvora vode i izbjeglica uz povremene granične sukobe. Susjedi u Srednjoj Aziji (Uzbekistan, Tadžikistan, Turkmenistan) na različite su načine reagirali na talibane na vlasti. Čini se da vlade Turkmenistana i Uzbekistana daju prednost gospodarskim vezama, uključujući planirani plinovod Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija (TAPI), te su imale službene sastanke s talibanima. Tadžikistan se, s druge strane, suprotstavio talibanima i ponudio utočište antitalibanskom NRF-u. To je posljedica borbe tadžikistanskih vlasti s islamističkim militantima kao i veza s afganistanskim Tadžicima (druga najveća etnička skupina u zemlji) od kojih se neki protive talibanskoj vlasti.
Odnosi s Kinom posebna su priča. Kina, koja je igrala relativno ograničenu ulogu u Afganistanu pod bivšom vladom, napravila je neka privredna ulaganja u Afganistan (osobito za razvoj minerala i drugih resursa) prije preuzimanja vlasti od talibana, ali veliki projekti nisu zaživjeli zbog nestabilnosti, nedostatka infrastrukture i drugih ograničenja. Usprkos zabrinutosti oko islamističkih terorističkih skupina sa sjedištem u Afganistanu zbog svog problema s muslimanskom populacijom u Xinjiangu, Peking je prešutno prihvatio talibansku vladavinu. Sada već bivši kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi tokom posjeta Kabulu u maju 2022. naglasio je kako Kina „poštuje neovisne izbore afganistanskog naroda“.
Kako pomoći afganistanskom narodu a ne režimu?
Pitanje svih pitanja je kako pomoći afganistanskom narodu a ne režimu? SAD je osigurao preko 1,1 milijardu dolara humanitarne pomoći od talibanskog preuzimanja vlasti. Takva pomoć razlikuje se uvelike od prijašnje pomoći koja je iznosila preko 5 milijardi dolara godišnje između 2019. i 2021. (osim pomoći narodu sredstva su korištena za plaće civilnih i vojnih činovnika i činila su veliki dio nacionalnog BDP-a). Dva elementa američke politike koja imaju najveći utjecaj za humanitarnu situaciju su sankcije i nadzor nad rezervama Afganistanske središnje banke (DAB). Američke sankcije talibanima (na snazi u različitim oblicima od 1999.) ostaju, ali nije jasno u kojoj mjeri one utječu na humanitarne uvjete u Afganistanu. Otkako su talibani preuzeli vlast, Ministarstvo financija SAD-a izdalo je nekoliko saopćenja u kojima se navodi da američke sankcije protiv talibana ne zabranjuju pružanje pomoći i odobrilo je neke humanitarne uplate.
Američka vlada zamrznula je imovinu DAB-a sa sjedištem u SAD-unekoliko dana nakon što su talibani ušli u Kabul. Talibanski i neki strani čelnici pozvali su SAD na odmrzavanje te imovine, koja ukupno iznosi oko 7 milijardi dolara. U septembru 2022. Američka vlada je najavila osnivanje „Afganistanskog fonda” (sa sjedištem u Švicarskoj) radi isplate 3,5 milijardi dolara pomoći afganistanskoj privredi. U trenutku pisanja teksta u martu još nisu obavljene nikakve isplate. Drugu polovicu sredstava (3,5 milijardi USD )također drži američka vlada ali pretpostavlja se da će biti prebačena na račun fonda u Švicarskoj nakon što je savezni sud u New Yorku nedavno presudio da žrtve terorističkog napada 11. septembra nemaju pravo na taj novac kao odštetu za napad.
Dobar plan pomoći iznio je UN 2022. pod nazivom Prijelazni okvir angažmana. Plan se temelji na pružanju osnovnih usluga narodu, uključujući isporuke osnovnih životnih potrepština i medicinsku pomoć. Plan zahtijeva da UN uspostavi minimalno funkcionalan odnos s talibanima. Ukratko, plan koji je predložio UN uključuje neviđene financijske, političke i ljudske rizike, kao i stvaranje novih potencijala za korupciju. Talibani već imaju iskustvo u pokušajima korištenja humanitarne pomoći kako bi ojačali svoju vlast. Početkom ove godine UN je odobrio humanitarni apel pomoći vrijedan 4.6 milijardi $, a vrijeme će pokazati rezultate: koliko će donori donirati i kakvi će biti učinci.
(TBT, G.N.)