
U predramazanskom intervjuu za Preporod, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-efendija Kavazović govorio je, kako u najavi stoji, o ramazanu i njegovim perspektivama, duhovnosti, savremenim izazovima i aktuelnim problemima našeg društva, te ideološkoj pozadini napada na Islamsku zajednicu.
Priča o napadima na Reisul-ulemu i Islamsku zajednicu i državne institucije postalo je bošnjačko političko pomodarstvo. Malo, malo pa neko uvrijedi nešto bošnjačko, pa Rijaset to osudi kao islamobofobiju i napad na insticuije itd. Malo je reči da se radi samo o populizmu. Suviše dugo Islamska zajednica stoji na obje noge u stranačkim vodama i nema ozbiljnijih naznaka da će se taj odnos promjeniti. Pod krinkom da bdiju nad nacionalnim i vjerskim vrijednosti vrlo često se osuđuju kritičari i drznici te djele packe i morlane lekcije oponentima koji se čak proglašavaju jereticima i izdajnicima. Pojavom društvenih mreža i zloglasnih botova ovakva atmosfera je postala nesnošljiva.
Međutim, sam Reisul-ulema sa svom svojom bulumentom needuciranih novinara i savjetnika umnogome je doprinio toj nezdravoj atmosferi, često preveći verbalne ispade i eskapade.
U spomenutom intervju, koji je trebao biti svećarski, izdvojio je nekoliko omiljenih pisaca i pjesnika. Vrlo je simpatično da je preskočio najpopularnijeg bosanskog pjesnika Abdulaha Sidrana. Ali je zato napravio grdnu grešku izdvajajući Derviša Sušićai Dževada Karahasana za omiljene pisce. Sušić je autor zloglasnog djela „Parergon“ u kojem se Islamska zajednica optužuje za kolaboraciju sa fašizmom. Kad je objavljena ova knjiga (1977.) reagirali su islamski intelektualci poput Huseina Đoze, pa i Hilme Neimarlije svojim tekstovima u istom ovom Preporodu u kojem Reis govori. Komunistička Udba je rastjerala redakciju i dovela svoje poslušnike za urednike. Đozo će u jednom govoru reči da je objavljivanje „Parergona“ „zabijanje trna u zdravu nogu Bosanskih Muslimana“, što je izazvalo anetemu, medijsku hajku i političku harangu na njega, zbog čega je naprasito i umro.
„Parergon“ je bio referenca na koju su se pozivali mnogi komunistički islamofobi kao i cionistički autori koji su svoje knjige objavljivali u Beogradu uoči agresije na Bosnu i Herecgovinu. Sve je to poslužilo fašizaciji Bosanski Muslimana, na što veoma zorno podsjeća današnja ruska propaganda fašizacije Ukrajinaca, kao opravdanje za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Tako da se ovaj udbaški pamflet može tretirati kao supstrat islamofobije i blasfemije kojim se željelo anulirati sav antifašistički doprinos Bosanskih Muslimana, a njegova ulema i autori antifašističkih rezolucija diksreditirati i moralno srozati.
Povrh svega Sušić je odabran od strane Udbe da bude autor ovog pamfleta jer je hodžin sin, čime je mazohizam i autošovinizam Bosanskih Muslimana doveden do vrhunca. U kontekstu naprijed navedenih natuknica Sušićev „Parergon“ je za Bosanske Muslimane uvrijedljivije književno djelo od „Satanskih stihova“ Salmana Rushdija. Njimese opravdava zašto je svaki osmi Bosanski Musliman ubijen u Drugom sv.ratu.
Mogu obični građani čitati djela Derviša Sušića i misliti o njemu kao piscu šta im je volja, ali je nedopustivo da to čini Reis-ulema! Čak i ta nesretna urednica koja je radila intervju, a čiji je profesor bosanskog jezika i književnosti završio studije u Novom Sadu, pa nakon rata doveden nepotističkim vezama za predavača u medresu, nije svjesna Reisovog gafa i propusta. Kao ni taj samozatajni i neostvareni nacionalni ideolog Neimarlija, koji je u mladosti napisao hrabru osudu „Parergona“, nije mogao toliko nasavjetovati Reisa i ukazati mu o kome se radi, ako je sam propustio da se toliko educira iz bosanske književnosti.
Čak ni pohvala Karahasana ne priliči Reisu bar iz dva razloga. Pa taj čovjek je izjavio da mu je „Radovan (Karadžić) brat“. A njegov roman „Divan“, na primjer, ateističko je djelo u kojem on sumnja, pa čak i niječe postojanje Boga. Priliči li Reisu da promovira takvu lektiru? Ne!
(TBT, N.L.)