Iran i Saudijska Arabija će obnoviti diplomatske odnose nakon trilateralnih pregovora u Pekingu u petak, nakon sedam godina prekinutih veza.
To je posljednja prekretnica u burnim odnosima između dvije zemlje još od iranske islamske revolucije 1979. godine.
Saudijska Arabija je prešutno podržavala Irak tokom njegovog rata protiv Irana 1980-ih, prije relativnog popuštanja tenzija. One su ponovo zapaljene nakon antivladinih protesta širom regiona tokom Arapskog proljeća.
U najmanje dva navrata, incidenti na godišnjem hadždžu također su rezultirali velikim tenzijama između regionalnih rivala.
Dajemo kratak osvrt se na iransko-saudijske veze u protekle četiri decenije.
Iransko-irački rat i razbijanje hadža
Islamska Republika Iran stvorena je u aprilu 1979. godine, kada su šiitski sveštenici srušili decenijama dugu dinastičku vlast dinastije Pahlavi.
Saudijska Arabija je imala teške odnose s Iranom pod šahom Mohammadom Rezom Pahlavijem, ali se to poboljšalo u drugom dijelu njegove vladavine. Oboje zemelje su bile izvorne članice naftnog kartela Opec-a.
Uvođenje nove, teokratske republike, Rijad je smatrao prijetnjom, koji je, između ostalih regionalnih susjeda pod sunitskom upravom, optužio Teheran da pokušava da izveze svoju revoluciju i uspostavi utjecaj u regiji.
Jedan od tih susjeda, Irak, koji je tada predvodio Sadam Husein, napao je Iran u septembru 1980. i započeo osmogodišnji rat.
Saudijska Arabija je bila javno neutralna u sukobu, ali se naširoko smatralo da je stavila svoje luke na raspolaganje za izvoz opreme u Irak i da je pružila značajnu finansijsku podršku.
Šestočlano Vijeće za suradnju u Zaljevu (GCC), čiji je Saudijska Arabija članica, osnovano je u maju 1981. djelomično kao odgovor na iransku revoluciju i iračko-iranski rat.
Veze između dvije zemlje prekinute su u julu 1987. kada su saudijske snage sigurnosti nasilno razbile antiamerički protest iranskih hodočasnika u svetom gradu Meki tokom hadždža. Ubijena su oko 402 hodočasnika, od kojih 275 Iranaca.
Kao odgovor, demonstranti su napali i zauzeli saudijsku ambasadu u Teheranu i zapalili ambasadu Kuvajta.
Saudijski diplomata poginuo je tokom incidenta, nakon što je pao kroz prozor ambasade. Rijad je optužio iranske vlasti da su odugovlačile njegovo prebacivanje u bolnicu.
Kralj Saudijske Arabije Fahd prekinuo je veze s Iranom zbog incidenta na hadžu i eskalacije koja je uslijedila 1988.
Teheran je potom bojkotirao hodočašće tri godine, nakon što je zaljevsko kraljevstvo ograničilo broj iranskih hodočasničkih viza zbog incidenta 1987. godine.
Od detanta do proxy ratova
Odnosi između dvije zemlje su obnovljeni 1991. godine, čime je pokrenut period približavanja.
U augustu 1997. predsjednik Mohammad Khatami preuzeo je vlast u Iranu i pokušao doći do zaljevskih rivala.
U decembru 1997. godine, princ Abdullah posjetio je nearapske dijelove Irana, postavši najviši saudijski kraljev ili zvaničnik koji je to učinio od revolucije.
Dvije godine kasnije, Khatami je postao prvi iranski predsjednik koji je posjetio Saudijsku Arabiju od 1979. godine. Dvije zemlje su potpisale sigurnosni sporazum 2001. godine.
Ali dobra vremena nisu dugo trajala: invazija na Irak pod vodstvom SAD-a 2003. svrgnula je Sadama Huseina i dovela šiitsku većinu u zemlji na vlast. Iran je od tada ostvario veliki utjecaj na svog susjeda.
Predsjednik Mahmoud Ahmadinejad je 2005. godine došao na vlast u Iranu, zauzevši tvrđi pristup regionalnoj vanjskoj politici od svog prethodnika.
Iran je pojačao svoj nuklearni energetski program, što je izazvalo sumnju Saudijske Arabije u pogledu svojih navodnih pokušaja da potvrdi svoju dominaciju.
U oktobru 2011. Washington je optužio dvojicu Iranaca za pokušaj ubistva ministra vanjskih poslova Adela al-Jubeira, ambasadora Rijada u SAD-u.
Nakon antivladinih protesta u nekoliko zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, koji su postali poznati kao Arapsko proljeće, Teheran i Rijad našli su se na suprotnim stranama nekoliko žarišta i sukoba.
U Bahreinu je Saudijska Arabija poslala trupe da slomi prodemokratski protestni pokret predvođen šiitima 2011. godine, a potom je optužila Iran da podstiče tenzije u zemlji.
U Siriji, gdje je nasilno gušenje protesta predsjednika Bashara al-Assada dovelo do desetogodišnjeg građanskog rata, koji još uvijek traje, Iran je podržao Assada, dok je Rijad pružio podršku opozicionim snagama.
U međuvremenu u Jemenu, snage Huti koje podržava Iran zauzele su velike dijelove zemlje, uključujući glavni grad Sanu, što je dovelo do vojne intervencije pod vodstvom Saudijske Arabije u martu 2015.
MBS naziva Khameinija ‘novim Hitlerom’
Hadž hodočašće bi ponovo postalo glavna tačka napetosti između njih dvojice u septembru 2015. godine, kada je oko 2.300 stranih hodočasnika umrlo u stampedu. Stotine ubijenih bili su Iranci.
Vrhovni vođa ajatolah Ali Khameini optužio je Saudijsku Arabiju za “ubistvo” i rekao da “nije kvalificirana da upravlja dvjema svetim džamijama”.
U januaru 2016. godine, zaljevska kraljevina pogubila je šiitskog sveštenika Nimra al-Nimra, koji je bio uključen u antivladine proteste u istočnoj provinciji Saudijske Arabije.
Iran je najoštrije osudio pogubljenje, a demonstranti su napali saudijske diplomatske misije u Teheranu i severoistočnom gradu Mašhadu. Saudijska Arabija je prekinula veze s Iranom zbog eskalacije.
Sljedeće godine, Rijad i njegovi regionalni saveznici pokrenuli su troipogodišnji bojkot Katara, optužujući ga da ima bliske veze s Iranom i podržava terorizam. Doha je odbacila optužbe, a razdor je okončan u januaru 2021.
Saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman rekao je u martu 2018. da ćemo, ako Teheran dobije nuklearno oružje, “mi slijediti njegov primjer”. On je takođe nazvao iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Hameinija “novim Hitlerom”.
Poslednjih godina održano je nekoliko rundi diplomatskih pregovora između regionalnih neprijatelja u Iraku i Omanu.
Sporazum u petak uz posredovanje Kine predstavlja najznačajniji napredak, a pozdravile su ga brojne zemlje, uključujući SAD, Irak, Oman i UAE.
(TBT, Mediji)
