Izjava reisa Husein ef. Kavazovića kako će Bošnjaci uzeti oružje kako bi odbranili državne institucije ukoliko bi one bile urušene kao 1992. godine, sigurno će ući u političek anale poslijeratne Bosne. A povrh svega će obilježiti karijeru samog reisa Kavazovića po svakom osnovu. Nije primjereno uspoređivati vjerske vođe sa političarima, ali neki njihovi postupci i izjave odrede im političku sudbinu na istovjetan način. Tako se ova izjava reisa Kavazovića može usporediti sa kultnom izjavom Slobodana Miloševića kada je Srbima na Kosovu rekao:“Niko ne smije da vas bije“ . Oav izjava ga je lansirala u najviše političke orbite. Sudeći po podršci koju je Kavazović dobio nakon ove izjave upravo se njegova harizma među Bošnjacima diže do neslućenih visina.
DVA POSLJENDJA MOHIKANCA SA ZAPADA
Iako je ovo vrlo populistička izjava sa prilično nejasnom porukom, ne zna se da li je reis baš mislio tako kako je rekao, i nema nikakvu vizionarsku, niti dubokoumnu poruku i, nekoliko je faktora uvjetovalo da se ona razumjeva i rabi na populistički način tako da je postala viralna u svakom pogledu. Prvo, izjava je izrečena na prilično marginalnoj lokalnoj televiziji (MTV Igman) u kojoj dominira vjersko-edukativni program. Zanimljivoje da u posljednje vrijeme tri televizije sa ovakvim programom, NTV Hayat, BIR Televija i MTV Igman, ugošćavaju prorežimske političrare i lidere poput Bakira Izetbegovića, Željka Komšića, Sebije Izetbegović, pa i eto reisa Kavazovića. Ako bi neko analizirao nastupe naprijed nabrojanih osoba uočio bi istovjetnost pitanja i tema, pa čak i odgovora. Stoga se sumnja da je ova reisova izjava tempirana u vrijeme kada je Senat Univerziteta u Sarajevu ponišitio Sebiji Izetbegović zvanje magistra nauke, e kako bi skrenuo medijsku pažnju sa te nacionalne blamaže. Pošto je reis Kavazović zalagao svoj autoritet u sličnim slučajevima, poput apela da se premijer Fadil Novalić pusti iz pritvora i brani sa slobode, ni ovo populističko tumačenje motiva njegovog javnog istupa nije isključeno. Potom je reis Kavazović u prisustvu truksog predsjednika RecepaTayipa Erdoagna obavio šeriatsko vjenćanje Jasmine Izetbegovića u Begovoj džamiji, što je bila iznimka, da bi se, nažalost, taj brak samo nekoliko mjeseci kasnije raspao.
Ništa ovo nije narušilo ugled reisa Kavazovića,niti mu je šta umanjilo od harizme. I to je novi fenomen kad je u pitanju vladavina reisa Kavazovića u odnosu na njegovog prethodnika Mustafu Cerića kojeg su uporno iz dana u dan napadali laički (mušrički) opozicioni mediji tako da postoje ozbiljne tvrdnje referetnih analitičara religije da je on bio najnapadaniji vjerski lider u Evropi u to vrijeme. Reisu Kavazoviću su oprostili i još teže ekskapade kada je izravno rekao da Bošnjaci ne smiju dozvoiliti da im u Srebrenici pobjedi četnik.
Kavazovićeva izjava se desila u vrijeme harange na kozaračkog imama kojeg su vlasti sprskog entiteta privele u policijsku stanicu zbog širenja govora mržnje. Pošto je Kavazović kao reis stao iza svog službenik i osudio takve postupke vlasti, replicirao mu je Milorad Dodik. Tako da je ova i ovakva izjava reisa Kavazovića dobro došla Dodiku da optuži muslimane i njihovog vjerskog poglavara za izazivanje ratnohuškačkepsihoze i tenzija. Kako su kao dva posljednja mohikanca sa Zapada, Cristian Schmidt i Michael Murphy, na udaru sarajevskih medija zbog sumnje da podržavaju opozicione lidere bošnjačkih stranka, kao i da su naklonjeni Draganu Čoviću, te da mnoge stvari „gledaju kroz prste“ samom Dodiku, dok su seokomili na Bakira Izetbegovića kako bi njegovu stranku (SDA) izbacili iz vlasti, vrlo diplomatski i „uvijeno“ su reagiralina ovu reisovu izjavu. Ambasador Murphy je čak iskazao razmjevanje da Dodikov odnos prema državnim institucija može iziritirati Bošnjake da posegnu za oružjem, na što ga je Dodik optužio da podržava „muslimansku oružanu pobunu“.
DŽAMIJE SU NAŠE KASARNE
Samo nekoliko dana prije spornog reisovog televizijskog nastupa posjetio ga je ambasador Murphy. Mnogi su smatrali da je cilj Muprhyeve psojete bio da apelira na reisa Kavazovića da utiče da se smire tenzije između Bošnjaka i predstavnika međunarodne zajednice. S jedne strane Komšić je vodio brutalnu kampanju protiv Schmidta, koja je imala svoj eho i u njemačkim medijima,dok je svojim govorom povodom Dana nezavisnosti BiH aludirao i na Murphya kao „bivšeg saveznika, koji danas šuruje sa neprijateljima Bosne“.
Indikativno je da je ostali dio međunarodne zajednice u Sarajevu vrlo pasivan i uopće se ne oglašava o političkoj krizi koja već duži niz godina dominira političkom scenom. Tako da se ne zna kako ostatak međunarodne zajednice gleda na reisovu izjavu.
Samo su se dvojica opozicionih političara oglasila i stala na stranu reisa, a to su Elemedin Konaković i Denis Bećirović. Oni višebrane reisa kaoinstucijuod Dodikovih napada,nego što su se očitovali o samoj izjavi.
Na isti način su se oglasili mnogi sarajevski mediji, a podrška reisu stiže i iz dijaspore.Sve ovogovori o putanji do kojih će se visina uzdići harizma samog reisa o čemu smogovorili s početka teksta.
Pitanja za ozbiljne političke analitičarei sociologe religije još nisu postavljena, ali nema nikakve dvojbe da će se postvaiti i da će dobiti svoje različite odgovore. Prvo pitanje je da li se zaista ovdje radi o novom narativu bošnjačke politike koji je uvjetovan dogogodišnjom vjerskom radikalizacijom muslimana i odnedavno antizapadnim raspoloženjem kojeg je ideološki inaugurirao truski predsjednik Erdogan kada je rekao da je politika zapada samo da zavađa muslimane. Prije toga je Bakir Izetbegović rekaokako mirno spava kad je integirtet države u pitanju jer vidi pune džamije. Ova njegova izjava je bila povod da Igor Sojanović, jedna od funkcionera SDP-a, inače bivši borac Armije BiH, nesmotreno komaprira važnost džamije i države, zbog čega ga je isti reis napao za islamofobiju.
Pošto je Izetbegović vodio izbronu kampanju sa puno vjerskog populiznma i kičeraja, te se slikao sa notornim botovima kaoi vehabijskim influinserima, pa je tako vjerski ekstrmizam i šovinizam inkorporiraou oficjelnu ideologiju, to je njega i njegovu stranku pozicioniralo nakrajnju desnicu, a podrška koju je imao u strukturama Islamskezajednice je tako dala obol općem narativu nacionalne bošnjačke politike.
Otuda ne čudi da se sarajevska ljevica, odnosno inteligencija građanske provenijencije koja je bila veoma grlata u poratnim godinama sve manje oglašava kad su ovakve eskapade u pitanju. Za niih važi Izetbegovićeva tvrdnja da će seumoriti (ili pokoriti), a da on i njegove pristaše neće nikada.
Pošto je Izetbegović doživio veliku difamaciju nakon poraza na izborima,a posebno nakon srozavanja njegove moćne supruge, s razlogom se smatra posrnulim liderom. To je dodatna šansa za Kavazovića da prvi put jedan reis bude moćniji od nacionalnog lidera. Tako da se možereči kako je Kavazović postao najmoćniji bošnjački vođa nakon smrti Alije Izetbegovića. To moraju imati u vidu oni koji su pokušali stvoriti nove instant nacionalne lidere poput Bećirovića i(li) Konakovića, umjesto Izetbegovića.
Na krajutreba imati u vidu da Kavazovićeva izjava dolazi u vrijeme dogovora između Aleksandra Vučića i Alabina Kurtija oko statusa Srba na Kosovu. To će svakako olakšati Vučiću da oslobodi „snage“,prije svega medije i obavještajne službe, koje je držao na pitanju Kosova i prebaciti ih na rješavanje pitanja Srba u Bosni. Ako su Srbi ubistvo svata na Baščaršiji uzeli za povod za napad na Sarajevo,zamislite kakvu šansu imaju u ovako zapaljivoj izjavi reisa Kavazovića kao izgovor za novi, u ovom slučaju vjerovatno hibridni rat protiv Bošnjaka. Na tome će sigurno istrajavati Dodik. Tako da će se međunacionalni sukob, ma koje vrste bio, ubuduće voditi izravno između Dodika i Kavazovića, a ne „posrnulog“ Izetbegovića. Pošto je opasnost Dodikove taktike rušenja države upravo u tome što hoće da Bosna padne bez ijednog ispaljenog (reisovog) metka, on priliku koju mu je dao reis Kavazović neće propustiti!
(TBT, Tim za analitiku)
