Trenutno je najmnogoljudnija država Afrike i 6. najmnogoljudnija zemlja svijeta. Ima predvodničku ulogu u rastu afričke populacije za koju se očekuje da će se udvostručiti do 2050., a do 2100. Afrika će biti dom za 50% mladog svjetskog stanovništva i 33% ukupnog stanovništva planeta Zemlje. Nigerijska demografija doslovce bilježi eksploziju, a pogotovo na sjeveru zemlje gdje prevladava muslimansko stanovništvo: stopa fertiliteta iznosi sedmero djece po jednoj ženi. Predviđa se da će do 2050. Nigerija po broju stanovnika biti veća od SAD-a (više od 400 milijuna). Do kraja 21. stoljeća bit će druga najveća nacija na svijetu (791 milion), odmah iza Indije te najgušće naseljena velika zemlja. Imat će više muslimana i kršćana nego bilo koja druga zemlja na svijetu.
Nigerija ima najveće afričku privredu prema nominalnom BDP-u (504 milijarde USD –više od svih ostalih zemalja zapadne Afrike zajedno) i 31. Najveća ekonomija na svijetu, dok prema BDP-u PKM drži 27. mjesto svijeta (1,27 biliona USD). Nigerija se često naziva „afričkim divom“ zbog svoje velike populacije i gospodarskih potencijala. Smatra se gospodarstvom u nastajanju (razvoju).Nigerija je regionalna sila u Africi te srednja sila u međunarodnoj zajednici. Osnivačica je Afričke unije, članica UN-a, OPEC-a, Britanskog Commonwealtha, Pokreta nesvrstanih, Ekonomske zajednice zapadnih afričkih država, Organizacije za islamsku suradnju (OIC). Usprkos problemima poput siromaštva, socijalnih nejednakosti, korupcije, nedovoljnog ljudskog napretka i terorizma, Nigerija nije propala država nego država čije potencijale treba osloboditi. Premda zvuči nestvarno, zahvaljujući svom ogromnom stanovništvu i privredim resursima, Nigerija ima potencijal postati politička i gospodarska supersila u narednim desetljećima koja dolaze. Ono što je danas Kina to u nekoj budućnosti može biti Nigerija.
Povijesni kontekst
Zemlja ima bogatu i složenu povijest. Ondje se razvijalo nekoliko autohtonih pretkolonijalnih država i kraljevstava još od drugog tisućljeća prije Krista. Civilizacija Nok razvila se u 15. stoljeću prije Krista, tada se nacija prvi put ujedinila. Od 11. stoljeća zemlja je postala dom za veliki broj muslimana. Tijekom kolonizacije Nigerije od strane Britanskog Carstva u kasnom 19. st. mnogi tradicionalisti prešli su na kršćanstvo zahvaljujući kršćanskim misionarima. Zemlja je poprimila svoj sadašnji teritorijalni oblik spajanjem protektorata Južne Nigerije i protektorata Sjeverne Nigerije 1914.Britanci su uspostavili administrativne i pravne strukture dok su prakticirali neizravnu vladavinu putem tradicionalnih lokalnih poglavica. Usprkos stjecanju nezavisnosti od Velike Britanije1. oktobra 1960., sukobi između etničkih skupina nastavili su se, što je u konačnici dovelo do Nigerijskog građanskog rata od 1967. do 1970. Secesionistička država Biafra, pretežno naseljena Igbo narodom, proglasila je neovisnost, što je dovelo do njenog uništenja i izgladnjivanja oko dva miliona civila.
Nakon rata, Nigerija je 1970-ih doživjela naftnu renesansu, tokom koje se pridružila OPEC-u i ostvarila ogromne prihode. Unatoč tim prihodima, vojna vlast je malo učinila na poboljšanju životnog standarda stanovništva a slabo se ulagalo i u infrastrukturu. Kako su prihodi od nafte potaknuli porast subvencija saveznim državama, savezna vlada postala je predmet političke borbe. Kako su naftni prihodi rasli, nigerijska vlada postala je sve više ovisna o njima. Državni udari izvedeni su 1975. i 1976. Olusegun Obasanjo bio je na čelu vojnoga režima od 1976. Pristao je na određenu demokratizaciju pa je nakon izbora 1979. predsjednikom imenovan Alhaji Shehu Shagari (srušen je u državnom udaru 1983). Vojni zapovjednik Ibrahim Babangida bio je na vlasti od 1985. do 1993.
Ograničena demokratizacija započela je 1989. Izborni rezultati 1992. i 1993. nisu priznati, a u rujnu 1993. vlast je preuzeo general Sani Abacha. Potkraj 1995. vlasti su objesile više aktivista za ljudska prava (uključujući pisca Ken Saro-Wiwa), koji su se protivili onečišćenju delte Nigera što su ga prouzročile zapadne naftne kompanije. Nakon Abachine smrti 1998. došlo je do demokratizacije. Njegov nasljednik general Abdulsalami Abubakar donio je u maju 1999. novi Ustav (4. nigerijska republika) koji je predviđao višestranačke izbore. Umirovljeni general Obasanjo izabran je za predsjednika u travnju 1999. (reizabran je 2003.), predvodio je Narodnu demokratsku stranku (PDP), koja je postala vodeća politička stranka.
Savremena 4. nigerijska republika – nesavršena demokraija
Prema važećem Ustavu iz 1999. Nigerija je definirana kao federalna republika koju čini 36 saveznih država i teritorij glavnoga grada Abuje koji čini posebnu federalnu jedinicu. Na snazi je predsjednički sistem – predsjednik republike je i predsjednik vlade i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Bira se na izborima a ima mandat od četiri godine. Može biti izabran najviše dvaput. Na saveznoj razini izvršnu vlast ima Savezno izvršno vijeće (vlada). Nacionalna skupština dvodomni je parlament koji se sastoji od Senata i Zastupničkog doma. Senat ima 109 senatora, po 3 senatora bira 36 država, a glavni grad jednog. Zastupnički dom ima 360 zastupnika. Na saveznoj razini sudsku vlast imaju Vrhovni sud i Savezni prizivni sud.
Savremena Nigerija dom je trima glavnim etničkim grupacijama: narodima Yoruba, Hausa i Igbo. Potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih učestalo je etničko i vjersko nasilje između muslimana i kršćana, a nekoliko pobunjeničkih skupina djelovalo je u naftom bogatoj delti Nigera. Procjenjuje se da je u nemirima između 1999. i 2004. poginulo više od 10 tisuća ljudi. Izbore 2007. obilježili su nemiri. Predsjednik je postao Umaru Yar’Adua (PDP), kojeg je zbog bolesti i smrti početkom 2010. zamijenio Goodluck Jonathan. On je pobijedio na izborima 2011. i vladao do 2015. Jonathanov mandat obilježen je uspješnom borbom protiv ebole i ekonomskim oporavkom koji je Nigeriju učinio vodećom gospodarskom silom Afrike. S druge strane, velike probleme je pravila radikalna islamistička organizacija Boko Haram. U njezinim je napadima između 2009. do danas bilo više hiljada poginulih, a raseljenih oko 2,5 miliona. Jonathanov mandat najviše je obilježen zloporabom državnih financija. Nigerijska država kao rezultat korupcije izgubila je 20 milijardi $.
Na predsjedničkim izborima u ožujku 2015. pobijedio je Muhammadu Buhari, kandidat ujedinjene opozicije (1984–85. predvodio je vojni režim). Ponovno je pobijedio na izborima u veljači 2019. Buhari je pobijedio jer je bio „čist čovjek“ neokaljan korupcijskim aferama. Po uzoru na američki pokret Black Lives Matter, godine 2020. mladi Nigerijci protestirali su protiv nasilja policije. Posebno je kritiziran Specijalni odred za borbu protiv pljački (SARS). Vlada je raspustila jedinicu. Međutim, tijekom prosvjeda u listopadu 2020. snage sigurnosti ustrijelile su desetke ljudi. Sigurnosna situacija poboljšala se 2022., kada je Boko Haram, čiji su odredi godinama terorizirali cijele regije, uglavnom raspušteni. Predalo se oko 40.000 boraca. U trenutku pisanja teksta (kraj veljače 2023.) održavaju se novi predsjednički izbori. Aktualni predsjednik Buhari ne može se ponovo kandidirati. Najistaknutiji kandidati su Peter Obi (Radnička stranka, LP), Bola Tinobu (Sveprogresivni kongres, APC), Atiku Abubakar (Narodna demokratska stranka, PDP) i Rabiu Kwankwaso (Nova nigerijska narodna stranka, NNPP).
Predsjednik Nigerije bira se dvokružnim sistemom. Da bi bio izabran u prvom krugu, kandidat mora dobiti većinu glasova i više od 25% glasova u najmanje 24 od 36 država i Teritoriju glavnog grada Abuje. Ako niti jedan kandidat to ne ostvari, održat će se drugi krug između dva vodeća kandidata. U drugom krugu kandidat mora dobiti najviše glasova i više od 25% glasova u najmanje 24 od 36 država i u Abuji da bi bio izabran. Ako niti jedan kandidat to ne ostvari, održat će se treći krug u kojem je potrebna obična većina glasova za pobjedu. Nigerijska demokracija možda je nesavršena ali je ipak demokratija. Od kraja vojne vladavine 1999. Nigerija je imala nekoliko izbora koji su bili legalni. Uzastopne civilne vlade krenule su u zaštitu demokratije smanjivanjem onoga što je tradicionalno bila najveća prijetnja: oružanih snaga. Vlade su zemlju namjerno zaštitili od državnog udara slabljenjem vojske i umirovljenjem njenih visokih čelnika. Prema portalu Global Fire Power koji mjeri vojnu snagu, nigerijska vojska nalazi se na visokom 36. mjestu na svijetu.
Izazovi s kojima se muči nigerijsko društvo
Etničke i vjerske tenzije i dalje su veliki izazov, uz raširenu korupciju. Prema Indeksu percepcije korupcije (CPI) za 2022. Nigerija je bila rangirana na 150. mjestu od 180 zemalja. Ova razina korupcije, u kombinaciji s etničkim i vjerskim napetostima, olakšava korumpiranim političarima krađu. Unatoč izazovima, Nigerija ima talentirano stanovništvo, uključujući uspješnu nigerijsku zajednicu u SAD-u koja ima najviše fakultetskih diploma među imigrantskim skupinama. Većinu Nigerijaca najviše brine sigurnosna situacija. U prosjeku svakodnevno sedam radnika na naftnim poljima bude oteto radi otkupnine. Prije samo nekoliko godina, većina ljudi je cestom išla na kratko putovanje od glavnog grada Abuje do Kadune. Sada većina ide vlakom. U Nigeriji valja biti uvijek na oprezu jer je, nažalost, kriminal sveprisutan.
Nigerija se ponosi time što je najreligioznija nacija na svijetu. U 2014. jedan čovjek je poslan u mentalnu ustanovu jer je priznao da je ateist. Nigerija ima niz tradicionalnih religija, poput islama, protestantizma i katolicizma. Prisutan je i rastući sektor „evanđeoskog prosperiteta“ čiji pastori propovijedaju u stilu rock zvijezda. Brojni sporazumi uglavnom uspješno čuvaju mir između multietničkog i multikulturalnog stanovništva: preko 250 etničkih grupa otprilike ravnomjerno podijeljenih između muslimana i kršćana. U praksi je zbog različitosti teško raditi političke promjene. Prijedlog zakona o povećanju transparentnosti u naftnoj industriji zapeo je u Nacionalnoj skupštini oko 20 godina.
Mnogi od problema povezani su s naftnom industrijom. Otprilike se svaki dan crpi 100 milijuna dolara vrijedne nafte. Kad se uzima u obzir ukupno stanovništvo, to je prihod oko 50 centi po osobi. Takva računica ne omogućuje svima da žive pristojno, ali je više nego dovoljno da se neki jako obogate. Procjenjuje se da je 80% prihoda od nafte pripalo 1% stanovništva. Opet se pokazalo kako posjedovanje jednog profitabilnog gospodarskog sektora zapravo uništi cijelo gospodarstvo. I Nigerija je poput Venezuele „oboljela“ od nizozemske bolesti. Nafta i naftni derivati čine otprilike oko 95% nigerijskog izvoza. Ostali izvoz čine brodovi, gnojiva, kakao, zlato, uljne sjemenke, cink, olovo, aluminij, zračna industrija, duhan, itd. Visoke cijene nafte potaknule su neodgovorne fiskalne politike poput prekomjerne javne potrošnje, promašenih javnih radova, manipulacije valutom (nigerijska naira) i visokom razinom protekcionizma.
U dobrim vremenima, Nigerija je trošila novac od nafte ugošćujući međunarodne događaje poput Sveafričkih igara 2003. Novac je trošen na grandiozne projekte poput nacionalnog stadiona Moshood Abiola u prijestolnici Abuji i nigerijskog svemirskog programa koji je do sada lansirao četiri satelita. Tijekom razdoblja niskih cijena nafte, Nigerija je bila prisiljena posuđivati novac od stranih kreditora. Osim što je negativno utjecala na ostale grane gospodarstva, naftna industrija često je bila pogubna za okoliš. Dolazilo je do spaljivanja prirodnog plina što je posljedica neodgovorne eksploatacije nafte. Bilo je i curenja nafte u okoliš kao rezultat napada kriminalnih grupa ili poduzetnika koji rade nelegalno. I stanje u naftnom sektoru nije najbolje jer četiri rafinerije nafte su u derutnom stanju i već godinama s problemima destiliziraju naftu.
Razvojni potencijali
Velike zemlje imaju goleme prednosti u odnosu na male, kako u pogledu ekonomske učinkovitosti tako i u sposobnosti privlačenja stranih ulaganja. Potencijali ogromnih domaćih tržišta i jeftina radna snaga, bili su čimbenici koji su privukli strane investicije u Kinu i Indiju 1980-ih i 1990-ih. Nigerija je, prema nekim analitičarima, „posljednje veliko otvoreno tržište na svijetu“. Kao što je to bio slučaj s Kinom i Indijom, veliki dio potencijala Nigerije svodi se na njezine demografske kapacitete: 220 milijuna ljudi. Nigerija ima 10 puta više stanovništva od prosječne afričke države i gotovo dvostruko više od druge najveće – Etiopije. Jedan od svakih sedam crnaca na planetu je Nigerijac. Nigerije već sada je veće od stanovništva Rusije i za 30 godina će premašiti stanovništvo SAD-a. Prema podacima UN-a, Nigerija će do kraja stoljeća imati 733 miliona ljudi.
Zemlja ima malu ali rastuću srednju klasu. Politike vlade često guše malo i srednje poduzetništvo. Vlada ima pretjeranu kontrolu nad gospodarstvom a premalo daje potpore infrastrukturnim i drugim javnim projektima. Osim u nekim izuzecima, lokalne vlasti teško prikupljaju poreze i nedovoljno pružaju osnovne javne usluge. Dogodi se da neka područja ostaju bez struje tjednima pa su zvukovi generatori poželjniji od afrobitova. Ipak, zbog karaktera nigerijskog naroda postoje brojne prednosti koje daju rezultata u gospodarstvu. Zemlja ima funkcionalnu burzu i tržište kapitala. Dijelovi zemlje napreduju. Savezna Država Lagos pruža izvrstan model za ono što bi Nigerija mogla biti. Ima dinamično gospodarstvo i stvari funkcioniraju, dijelom zato što vlada prikuplja poreze i ulaže ih u poboljšanje infrastrukture i javnih usluga.
Najvrjedniji izvoz Nigerije su ljudi, a ne nafta. Oko 5 miliona Nigerijaca živi u inostranstvu, uglavnom u Velikoj Britaniji i SAD-u. Dijaspora je visoko obrazovana. Gotovo trećina Nigerijaca u Americi ima fakultetske diplome. Nigerijska dijaspora je strastveno odana matici zemlji. Naime, Nigerija svake godine dobije više novca od doznaka njenih iseljenika koji rade u inozemstvu, nego od inozemne pomoći. Procjene govore da bi formalne i neformalne doznake mogle iznositi čak 40 milijardi dolara. Međutim, dijaspora daje svojoj domovini više od novca: priliku da u realnom vremenu Nigerija dobije pristup zapadnom znanju (know-how) i tehnologiji.
Nigerijska mehka sila
Uz to, Nigerija proživljava napredak u umjetnosti i industriji zabave što donosi zaradu i ponos naciji ali je i pokazatelj meke sile. Nigerija je podneblje gdje je ponikao zapanjujući broj prvorazrednih romanopisaca, uključujući dobitnika Nobelove nagrade Wolea Soyinku, Chinua Achebea (čija je knjiga „Svijet se raspada“ prevedena na 57 jezika), Biyija Bandelea i književnicu Chimamandu Ngozi Adichie. Nigerijska filmska i televizijska industrija, nazvana slikovitim imenom Nollywood, smatra se trećom po veličini u svijetu, nakon američkog Hollywooda i indijskog Bollywooda. Svaki tjedan proizvodi oko 50 filmova svih žanrova. Nigerijski filmovi prikazuju se ne samo u domovini nego i u ostatku Afrike te ih gleda i dijaspora. U njima uživaju sve razine društva, od onih dovoljno bogatih da imaju kablovsku televiziju do onih siromašnih koji hrle u centre za zajedničko gledanje. Televizijske postaje u mnogim afričkim zemljama kupuju nigerijske serije. Uobičajeno je naići na nigerijske sapunice i komedije na TV-ima u kafićima diljem Afrike, čak i u frankofonskim zemljama. U afričkim državama uobičajeno je vidjeti ulične prodavače kako prodaju nigerske filmove na DVD-ima ili USB stickovima.
Film Lavlje srce iz 2018. bio je prijavljen za Oscara za najbolji strani film. Međutim, film je diskvalificiran zbog previše dijaloga na engleskom jeziku. To je teška ironija budući da je engleski službeni jezik Nigerije. Nigerijska umjetnička industrija toliko je dominantna na Crnom kontinentu da su joj umjetnici u drugim afričkim zemljama dali najveći kompliment: žale se na „nigerizaciju“. Nollywood je važan kao izvor radnih mjesta i zarade, ali čak i više od toga, on je podsjetnik Nigerijcima na ono što mogu postati. Kroz filmsku industriju najviše od svega djeluje meka sila Abuje. A ne treba zaboraviti i na glazbenu industriju. Nigerijski glazbenici putuju svijetom i osvajaju nagrade zbog globalne pomame za afrobitovima. Nove glazbene zvijezde, uključujući Wizkida, Davida, Jidenna i Tiwu Savage, pokazuju se kao neki od najprepoznatljivijih nigerijskih izvoznih proizvoda. Njihova popularnost je primorala globalne glazbene divove kao što su Universal Music Group i Sony da otvore svoje urede u Nigeriji. Davidov singl „Fall“ objavljen 2017. najpopularniji je nigerijski glazbeni video ikad – ima više od 250 milijuna pregleda na YouTubeu.
Ekonomska transformacija
Četvrt Yaba u Lagosu nigerijska je inačica Silicijske doline. Privukla je međunarodne poduzetnike poput Marka Zuckerberga iz Facebooka. Yaba je jedno od glavnih mjesta za tehnološku renesansu u Africi, s tehnološkim startupima kao što su Hotels.ng, Andela, Cc-Hub i mnogi drugi. U četvrti se nalazi jedna od najprometnijih tržnica u Lagosu, poznata kao tržnica Tejuosho. Stara tržnica srušena je 2008. i preuređena u moderan trgovački kompleks do kraja 2014. Eksplozija visoke tehnologije ne događa se samo u Lagosu. Tehnološka poduzetnica Amal Hassan izgradila je Outsource Global Technologies u kompaniju svjetske klase koja pruža vanjske operacije pozivnog centra. Njezina kompanija nalazi se na sjeveru, u Abuji i Kaduni. Postoje tisuće startupova u Nigeriji, a oni ne proizvode samo proizvode visoke tehnologije namijenjene višoj i srednjoj klasi nego se bavi i drugim područjima poput sakupljanja i odvoza otpada. Neki poduzetnici laviraju između profita i preuzimanja odgovornosti za rješavanje velikih društvenih problema. Ukupno gledano, Nigerija je posebno razvijena u sektoru financijskih tehnologija i telekomunikacija.
Duh poduzetništva nazočan je u cijeloj zemlji. Sektor gospodarstva koji čine ulični prodavači, lokalna poduzeća i mali trgovci također doživljava pravi procvat. Nigerijci imaju radnu etiku kojoj bi mogli pozavidjeti Nijemci ili Skandinavci. Na nigerijskim ulicama uvijek je iznimno živahno i nitko ne miruje osim možda stranih turista. Nemoguće je turistima hodati ulicom a da im ulični prodavači ne pokušaju nešto prodati od hrane i pića do visoko tehnoloških proizvoda. U Kaduni, guverner je dio tržnice pretvorio u „program recikliranja“ kako bi omogućio zapošljavanje mladih. Programu ne nedostaje kandidata, od kojih su mnogi manje zainteresirani za stjecanje osnovnih vještina koje program pruža već žele zaraditi novac za plaćanje školarine kako bi dobili bolje poslove. Nigerijci su strastveni u obrazovanju i samousavršavanju. Investitori još masovno ne dolaze u Nigeriju, ali mogli bi uskoro. Iako je posljednjih desetak godina popularna ekonomska organizacija BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) zadnjih godina se sve više govori i o MINT-u (Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska) kao skupini zemalja s potencijalom za brzi gospodarski rast. Nigerija je država koja bi u budućnosti trebala biti predvodnica Afrike i trebala bi staviti cijeli kontinent u svoju interesnu sferu. Svakako, (geo)politička moć Nigerije trebala bi se snažnije osjetiti u organizacijama kao što su UN, OPEC, Organizacija za islamsku suradnju jer je Nigerija država koja ima što reći kao su u pitanju geopolitika, prirodni resursi i religija.
Zaključak
Kako bi oslobodila svoje pune potencijale, Nigerija mora pronaći jedinstvo među svojim etničkim skupinama i riješiti korupciju koja hara zemljom. Zemlja ima talenata i resursa da postane supersila, ali bit će potrebni zajednički napori njezinih političkih lidera i građana kako bi prevladali iskušenja i dosegli svoj puni potencijal. Nigerija je zemlja s golemim potencijalima, a status supersile je itekako dohvatljiv u desetljećima koja dolaze. Ekonomska transformacija će zahtijevati rješavanje problema u ključnim sektorima gospodarstva kao što su naftna i tvornička industrija te poljoprivreda. Potrebno ih je učiniti učinkovitijima i konkurentnijima na globalnom tržištu.
Jedna od najvećih prednosti Nigerije je svakako njen demokratski poredak koji pomaže restrukturirati državu nabolje. Prema mišljenju brojnih ekonomskih stručnjaka, upravo demokratski karakter pomaže državama da na dugi rok od nekoliko desetljeća mogu realizirati gospodarski razvoj bez usporavanja. Npr. Kini je izostanak demokratskih sloboda vezanih za privredu ključni nedostatak zbog čega Kinezi posljednjih godina ne mogu privredno napredovati koliko bi željeli. Nigerija nema problema s demokratijom ali tek treba početi koristiti sve prednosti koje donosi slobodno tržište kao što su deregulacija, jačanje privatne inicijative, otvaranje međunarodnoj trgovini, privlačenje masovnih stranih investicija. U tome bi svakako trebala uspjeti.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
