Neočekivana i šokantna izjava utjecajnog bivšeg premijera uzdrmala je iranski establišment, a mnogi njegov poziv na novi ustav za “spas Irana” vide kao prijedlog koji je jednak promjeni režima.
Mir-Hossein Mousavi, vođa iranskog reformističkog tabora koji je već 13 godina u kućnom pritvoru, dugo je tvrdio da su problemi njegove zemlje uzrokovani nepoštivanjem revolucionarnog ustava iz 1979. godine. Sada smatra da samo potpuna revizija može izvući Iran iz raznih kriza.
Već pet mjeseci veliki protesti potresaju Iran, a u gušenju protesta ubijeno je stotine ljudi. Nemiri su izbili nakon smrti u 22-godišnje Mahse Amini 16. septmebra u pritvoru, a nakon što je uhapšena zbog navodnog nošenja obvezne mahrame na glavi “nepropisno”.
Dok su se demonstracije isprva protivile obveznom hidžabu, postupno su se pretvorile u pokret koji je pozivao na raspad Islamske Republike.
U svom tekstu objvaljenom u nivinama „Kalame“ od 4. februara, Mousavi je primijetio da se Iran nije suočio samo s ekonomskom krizom, već i krizom upravljanja i neučinkovitosti, unutarnje i vanjske politike, okoliša, društva, legitimiteta, kulture i medija.
“Kriza je kontradiktorna i neodrživa struktura političkog sistema zemlje. Ta neodgovorna moć zamagljuje nam budućnost i blokira put do dobrobiti ljudi koji pate”, napisao je Mousavi, istaknuvši posebino nekontroliranu moć vrhovnog vođe ajatolaha Ali Khameneija.
Zatim je predložio plan za “spašavanje Irana” temeljen na tri principa:
„1. Održavanje slobodnog referenduma o potrebi izmjene ili izrade novog ustava;
„2. U slučaju pozitivnog odgovora naroda, mora se formirati Ustavotvorna skupština sastavljena od stvarnih predstavnika nacije putem slobodnih i poštenih izbora;
“3. Održavanje referenduma o tekstu koji je odobrila ta Skupština radi uspostave političkog sustava utemeljenog na vladavini prava iu skladu sa standardima ljudskih prava koji proizlaze iz volje naroda.”
Burna povijest
Mir-Hossein Mousavi bio je premijer osam godina u prvom desetljeću nakon Islamske revolucije 1979. godine. Bio je revolucionar i blizak utemeljitelju Islamske Republike ajatolahu Ruhollahu Homeiniju.
Zapravo, činilo se da je Homeini toliko favorizirao Mousavija da je Khamenei, koji je tada bio predsjednik, lobirao protiv toga da on bude imenovan premijerom za drugi mandat.
Kada je 1989. Mousavijev mandat završio, apstiniroa je od vlasti tri desetljeća. Ali 2009. godine, nakon stalnih zahtjeva reformista, kandidirao se za predsjedničku utrku.
Rezultat izbora šokirao je Iran, budući da je Mahmoud Ahmadinejad, kandidat iz tabora principijalista, poznatih i kao tvrdolinijaši, proglašen pobjednikom.
Reformisti i Mousavi tada su izjavili da imaju dokaz da je glasanje namješteno, a deseci hiljada ljudi izašli su na ulice pozivajući vlasti da nam “vrate naše glasove”. Kao odgovor, Mousavi je obećao svojim pristašama, kasnije poznatim kao Zeleni pokret, da se nikada neće povući. Međutim, Mousavi i njegova supruga stavljeni su u kućni pritvor 2010. godine, gdje su i danas.
U to je vrijeme Mousavi vjerovao da je politički sistem skrenuo s izvorne vizije Islamske Republike i da ga treba vratiti na pravi put. Danas se čini da želi ići još dalje.
Podjele među reformistima
Mousavijevu intervenciju nisu pozdravili svi reformisti, politička struja koja se borila za vlast otkako je Zeleni pokret slomljen. Mohammad Khatami, reformistički vođa i bivši predsjednik, usprotivio se prijedlogu u izjavi.
“Puno je ljudi koji su uznemireni situacijom i pozivaju na strukturnu promjenu, ali ne preporučuju promjenu režima jer [predstavlja] opasnosti za ljude i zemlju”, napisao je Khatami, dodajući da je reformizam vodi u slijepu ulicu i da će ljudi s “pravom biti razočarani” time.
Umjesto toga, predložio je establišmentu da u potpunosti provede ustav i slijedi 15 prijedloga reforme.
To je podržala Reformistička fronta, krovna organizacija koja uključuje većinu velikih reformističkih stranaka, koja je istaknula svoj “strah od haosa i beskrajnog nasilja koji će, kao rezultat, uništiti budućnost Irana i njegove djece”.
Ipak, čini se da popularna baza reformista, od kojih je većina aktivno podržala proteste Mahse Aminija, stoji iza Mousavijevog stava, a ne Khatamija.
Jedan viši reformistički aktivist istaknuo je da je Khatimi dao prijedloge iako jako dobro zna da ih establišment nikada neće provesti. Kao i svi s kojima je Middle East Eye razgovarao, ime aktivista nije objavljeno iz sigurnosnih razloga.
“Čvrsto vjerujem da je Khatamijeva strategija propala, iako u potpunosti razumijem njegovu zabrinutost jer također ne želim vidjeti da zemlja tone u haos i nasilje”, rekla je aktivistica.
“Mir-Hosseinov prijedlog je mnogo bolji. Prije svega, on je u potpunosti u skladu sa strategijom izbjegavanja nasilja dok se poziva na promjenu u potpuno mirnom procesu. Drugo, Mir-Hossein jasno daje do znanja reformističkoj bazi da Islamska Republika se ne može reformirati i stara se strategija mora promijeniti. Ovo je bio sjajan potez jer više nije davao lažnu nadu ljudima o reformi Islamske Republike i još jednom je poduzeo korak temeljen na volji ljudi.”
Aktivist vjeruje da će Mousavijeva intervencija ojačati podršku reformista i iskoristiti bijes i nezadovoljstvo koji se vide u protestnom pokretu, što je fenomen koji je iznjedrio ozbiljna pitanja pred establišment.
“U stvari, Mir-Hossein se razišao sa svojim starim prijateljima i mislim da je baza podrške reformista također odlučila slijediti Mir-Hosseina, a ne Khatamija, jer su frustrirani establišmentom koji nema volje da se mjenjaju.”
Bivši konzervativni dužnosnik se složio.
“Mislim da će se Mousavijeva struja uskoro pretvoriti u vrlo moćnu opoziciju i građansku struju unutar zemlje s golemim utjecajem u društvu. I čak mogu pozitivno utjecati na odluke establišmenta”, rekao je bivši dužnosnik.
“Međutim, ne mogu predvidjeti što će biti na kraju tunela i kamo će odvesti Mousavijev novi put.”
Suparnici za vodstvo
Protestni pokret Mahsa Amini nije imao vođe u Iranu, ali nekoliko osoba u inostranstvu nastojalo je sebe prikazati kao njegove predstavnike.
Reza Pahlavi, bivši prijestolonasljednik Irana, i Hamed Esamilion, aktivist, među osobama su koje su pokušale voditi proteste izvan zemlje.
Ulaskom na teren, Mousavijeva intervencija mogla bi se pokazati prekretnicom, budući da je on jedina glavna figura unutar zemlje koja je otvoreno iznijela plan za temeljitu promjenu i domkratizacija sistema Islamske Republike.
“Mir-Hossein je šokirao oponente režima u inozemstvu koji se također uglavnom među sobom ne slažu. Niko od njih nema reference i iskustvo kakvo ima Mousavi u izvršnim poslovima i u vođenju velikog pokreta kako je on to učinio 2009. ”, rekao je politički novinar sa sjedištem u Iranu za MEE.
“Mir-Hossein je ostao predan svom obećanju ljudima i svojim pristalicama i platio je visoku cijenu za to što je bio s ljudima, zbog čega je u kućnom pritvoru više od 13 godina.”
Novinar je dodao da je Mousavi stekao poštovanje ljudi jer je godinama proveo u pritvoru u obrani svojih načela.
“Moje pitanje je imaju li Pahlavi ili Esamilion hrabrosti doći u Iran i platiti cijenu ili se samo bore iz udbonih fotolje u SAD-u i Kanadi?”, upitao je novinar.
“Oponenti režima sa sjedištem u inostranstvu izgleda su zabrinuti da će im Mir-Hosseinova inicijativa ukrasti scenu, a to ih je natjeralo da se nedavno okupe u Washingtonu, ne nudeći ljudima ništa osim hrpe beskorisnih slogana.”
(TBT, MEE)
