Predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović izjavila je da bi paljenje Kur'ana koje se desilo u Švedskoj, a koje kako ona tvrdi niko iz Islamske zajednice u BiH nije osudio, da se kojim slučajem desilo u entitetu Republika Srpska ili Srbiji bilo najoštrije osuđeno, što po njoj pokazuje veliko licemjerstvo.
KO SPALJUJE SVETE KNJIGE?
“Šta mislite kako bi reagirao svijet da se to što se dogodilo u Švedskoj desilo negdje u tzv. Republici Srpskoj ili Srbiji”, rekla je predsjedavajuća Predsjedništva BiH i dodala da bi to bilo okarakteriziano kao strašno i da se ovdje širi nacionalna mržnja, ukidaju vjerske slobode i slično.
Ona je navela da je prije nekoliko dana predstavnik islamske vjerske zajednice “najgrđe govorio o Svetom Savi, Srbima i slično, a šute kao zaliveni kada neko u ‘demokratskoj Švedskoj’ zapali njihovu svetu knjigu – Kur'an”.
Cvijanović je rekla za RTRS da ti koji napadaju tzv. Republiku Srpsku, napadaju i Svetog Savu, koji nikome nije kriv, što govori o tome kolika je to mržnja, da se ne mogu suzdržati da komentarišu te stvari.
“Znači možete ovdje da kažete najgrđe stvari o onima sa kojima živite, a tamo ne smijete da zucnete na stvar koja je katastrofalna. Takvu slobodu ne podržavam”, rekla je Cvijanović.
Ona je istakla da ne podržava slobodu koja vrijeđa drugog, a kamoli ludosti da se pali bilo koja knjiga, a pogotovo neka kojom ćete uvrijediti vjerska uvjerenja drugih ljudi kao što su Biblija ili Kur'an.
Predsjednik tzv. Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da bh politika jeste kvazi politika, jer je i BiH kvazi država.
Na pitanje Srne da prokomentira izjavu akademika Rusmira Mahmutćehajića da “Muslimani bosanskog naroda nemaju budućnost bez bosanske države” i da “bez uvažavanja bosanskohercegovačkih pitanja i ljudi nema geopolitičke stabilizacije u jugoistočnoj Evropi” , te da je BiH svjetski važna, Dodik je odgovorio da muslimansko pitanje u BiH i jeste u centru svjetske pažnje, ali ne zbog, kako misli Mahmutćehajić, rješavanja muslimanskog pitanja, već zbog činjenice da EU na svojim granicama ima to pitanje, s tim što je za svijet to sigurnosno, a ne nacionalno pitanje.
Ovakvi istupi sprskih vođa razgoljuju strategiju protiv Bosankih Muslimana koja je na sceni u globalnim okvirima. Cvijanovićka naprosto žali što su Bosanski Muslimani došli pameti (konačno!) i nisu nasjeli ga svjetsku provokaciju kakva je bila paljenje Kur'ana u Švedskoj. Naime, osnovano se sumnja da iza te provokacije stoji zlogalsni GRU, ubojita moskovska agentura (GRU). Nažalost, postoje indicije da je ta provokacija sihronizarno izvedena sa obavještajnom agenturom Turske (MIT). I politički laik može posložiti kockice zbog čega je izvedena u vrijeme kad je turskom predsjendiku racepu tayipu Erdoganu potrebno mobizirati javno mnjenje protiv Švedske koja nije željela isporučiti mu disidente,posebno ugledne turske novinare koji Erdoagan čak optužuju za šurovanje sa Putinom i režiranje vajnog udara u Turskoj. To je najteža moguća optužba za Erdogana koja visi nad njegovim velikim turbanom kao Damaklov mač. Pošto se ovdje radi o igri oko Ukraine, konkretno blokadi prijema skandinavskih zemalja u NATO-savez, od starne Turske,što ide u prilog Rusiji, provokacija paljenja Kur'ana bila je namjenjena samo Šveđanima. Da je, ne daj Bože, u igri Bosna, sasvim jelogično da bi se takve provokacije dešavale u tzv. Republici Srpskoj, odnosno u Beogradu. I ukoliko se, opet ne daj Bože,kriza u Ukrajini bude nepovljno razvijala i prelila na Balkan, moguće je očekivati ovakve provokacije. Tim prije što su rusko-turske agenture na tom planu već djelotvorne kroz srbijanske tabloide i društvene mreže što se odrazilo na izbornu kampanju u Bosni. Naime, nikad do sada Bosanski Muslimani nisu iskazali tako radikalno antizapadno raspoloženje kao na ovim izborima. U tome je, nažalost, prednjačila SDA. Takav antizapdni dikurs u srsbijsko-bošnjačkim medijima je nastavljen i nakon izbore tako da smo voih dana svjedoci darežimski trolovi glificiraju čak Beshira Asada kojeg su u vrijeme sirijskog građanskog rata nazivali arpskim četnikom i uspoređivali sa Slobodanom Miloševićem. Očito se to dešava u vrijeme otopoljavanja odnosa izmešu srijskog i turskog predsjednika.
Kao što je bivali stoljećima Bosanski Muslimani se nalaze nagranici polarne geopolitičke plohe i podložni su da budu uvučeni u kovitalc oluja u sukobu Istoka i Zapada.
KOVITALC ISLAMOFOBIJE
Tako je pod izgovorom općih građanskih sloboda,a posebno „slobode mišljenja“, na zapadu se islamofobija se u međunarodnim odnosima koristi kao sredstvno za „discipliniranje“ i stigmatiziranje muslimanskih naroda širom svijeta. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća, pokrenut je val islamofobije, iako su njene konture bile vidljive dosta ranije. Jedan od primjera islamofobije i prije njenog zvaničnog identificiranja, a nama izuzetno blizak, jeste diskriminatorski odnos prema Bosanskim Muslimanima tokom agresije na Bosnu periodu od 1992. do 1995. godine.
U proteklih petnaestak godina islamofobija je doživjela vlastiti vrhunac, a iz mržnje prema muslimanima činjeni su zločini od Indije do Novog Zelanda. Posebno su zabrinjavajući izvještaji koji govore o neprimjerenom tretmanu muslimana od strane vlasti u Indiji i Kini, gdje se kontinurano vrši zločin nad muslimanskim narodima. Kada je riječ o Evropi, jasno je da radikalne desno usmjerene političke opcije i organizacije nastoje kroz promoviranje radikalne islamofobne retorike pokušaju primorati muslimane na takzovanu „reformu“, što je bio slučaj u Francuskoj prije par godina.
Koliko je islamofobija raširena starim kontinentom govori i podatak o tome da su ugledni muslimanski intelektualci započeli s praksom godišnjeg izvještavanja o islamofobiji u Evropi. Francuski predsjednik Emanuel Macrone, stavljen je u sam vrh Evropskog izvještaja o islamofobiji za 2020. godinu, čime mu je dodjeljena neslavna titula islamofoba godine. Zabrane nošenja mahrame muslimankama u određenim francuskim institucijama također je bio predmet rasprave u prethodnom periodu, a islamofobnom retorikom služili su se desno opredjeljeni kandidati tokom prethodnih izbornih ciklusa u ovoj zemlji.
Islamofobijom u političke svrhe služi se i premijer Mađarske, Victor Orban, koji je problematizirao dva miliona muslimana u Bosni i Hercegovini, (aludirajući na najmnogobrojniji narod Bošnjake) u kontekstu njihove integracije u Evropsku uniju. Najčešća meta islamofobne retorike su muslimani iz Turske, zbog njihove brojnosti u zemljama Zapadne Evrope, koja radikalno desnim politikama nije po volji. Dozvole paljenja Kur’ana, čime se ciljano izaziva potencijalni odgovor muslimana u Evropi, jeste pokušaj dokazivanja „muslimanskog radikalizma“, što je izostalo.
Islam kao vjera koja se suprotstavlja svakom obliku diskriminacije i naselja ne dozvoljava muslimanima da na fašističke istupe radiklanih desničarskih aktivista reagiraju neprimjerno, čega su bili svjesni ovoga puta. Dešavanja u skandinavskim zemljama pod izgovorom slobode govora, izuzetno su štetna i nedoprinose međuvjerskom dijalogu i poštovanju. „Glas razuma“ u trenucima islamofobnih akcija u Evropi svakako je država Finska, koja je odlučno i nedvojbeno odbila izdati zahtjev za spavljivanje Kur’ana u ovoj zemlji, ističući kako to nije sloboda govora jer ustvari vrijeđa muslimane.
Prikrivena islamofobija se u određenim diplomatskim krugovima koristi za opstruiranje napretka i integracije zemalja sa muslimanskom većinom u Evropsku uniju, što je posebno vidljivo na primjerima Turske i njenog pristupa u Evropsku uniju, ali sve više i na primjeru Bosne i Hercegovine. Kada govorimo o neutemeljin predrasudama prema muslimanima, istraživanje američkog centra Pew govori da čak 35% ispitanika u Sjedinjenim Američkim Državama smatra da su muslimani skloni ekstremizmu, a njih 41% uvjerenja je da islam kao religija ohrabruje nasilje.
Drugo istraživanje koje je proveo centar Gallup kazuje nam da 50% Amerikanaca smatra da mogu u nekom trenutku postati žrtve terorizma. Razlog formiranja ovih individualnih mišljenja kod građana Sjedinjenih Američkih Država, ali i Evropljana jesu medijska izvještavanja, koja su tokom prethodnih godina nastojala prikazati muslimane kao prijetnju i nepoželjan element na Zapadu. Prethodni period pokazao je da ukoliko neki musliman počini određeni zločini, ta vijest odmah poprima epitet terorizma, koji se karakteriše kao „islamski“, što nije slučaj ukoliko određeni zločin počini kršćanin, jevrej ili ateista.
U izdanju emisije „Granice Istoka“, pod nazivom „Islamofobija u Evropi“ (objavljeno 8. 7. 2022. godine) navodi se da zločini u kojima učestvoje neko od muslimana čak 357% više budu medijski propraćeni od istih u kojima ne učestvoje neki musliman.
Ovakav odnos prema muslimanima jasan je pokazatelj da se u javnosti nastoji kreirati slika o muslimanima kao opasnosti koja Evropi i ostatku Zapada nije potrebna. Za mijenjanje ovakve paradigme potrebnoje puno rada u kontekstu edukacije o islamu i muslimanima, posebno u Evropi u kojoj je u posljednjih nekoliko godina zabilježeno jačanje desnih ideja“, piše PISjournal.
Stoga bismo mogli rezimirati kako je rizičan odnosa vladajuće oligarhije sa turskim estbališmentom, što ovih dana doživljava svoju kulminaciju, ništa manje nisu rizični prvi koraci lidera Osmorke koja vrlo servilno hrli prema EU. U tome „prokletstvo Bosnaski Muslimana“, ali i spas ukoliko spale iluzije o sebi i drugima i ne biti tolerantan prema netolerantnima!
(TBT, Tim za analitiku)
