
Iako su mediji koji slove da su bliski liderima Osmorke objavili da se Trojka složila oko imane budućeg dikrektora OSA-e, a to je Almir Džuvo, malo ko u to može povjerovati. Ipak, na osnovu dosadašnjeg kadriranja i imenovanja Trojke na važane funkcije izvršne vlasti i to bi se moglo desti. Ali, ako se desi to će biti posljednji promašaj kojeg će skupo platiti lider SDP-a Nermin Nikšić. Zašto? Zato što takvi promašaji ide njemu na konto. To se desilo prije svega sa kandidiranje Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Svi oni koji su skrivili neizglasavanje Bogićevića bili su, manje više direktno, ili indirektno, i akteri pirlikom neizglasavanja SDP-ovog delegata za Doma naroda.
OSAM OSMICINIH GODINA
Ili, nedavni poraz kanidata Trojke na načelnika Vogošće, jasan je znak da velika pobjeda na loklanim izborima 2020. godine, kada su srušeni Nedžad Koldžo, Senaid Memić, Nedžad Ajnadžić je već zaboravljena. Kao što su Srđan Mandić, Hasan Tanović i Nermin Muzur zaboravili sve one koji su doprinjeli njihovoj pobjedi. Stoga i oni zaboravili na Trojku prilikom sadašnjih izbora u Vogošći i rezultat je jasna poruka ćemu se Trojka može nadati u narednim loklanim izborima.
Takve poruke već prevareni glasači ostavljaju Denisu Bećiroviću na mini plakatama koje lijepe po trmavajskim stanicama u gradu. „Denise vari mi glas, Lagumdžiju vodi kući“, piše na jednom takvom plakatu. Bećirović je tipičan prijmer Trojkinog kadra koji smatra da je baš on, takav kakav je, pobjedio Bakira Izetbegovića, nesvjestan daje poraz Izetbegovića rezultat dugogodišnje „kampanje“ hrabrih novinara, influensera i influenserki na društvenim mrežama, i nekolicine intelektualaca.
Problem nasljednika Edina Forte na mjesto premijera Vlade KS je tipičan prijmer Trojkinog načina kadriranja. Razumljivo je da postoji opći problem nedostatka kadra, ali da je problem naćin zamjenu Forti onda je to već sfera crnog političkog cinizma.
Ako su nam mediji servirali prilično tačnne informacije da su kandidati za direktora OSA-e Hajrudin Žilić, Almir Džuvo, Erduan Kafedžić, Kenan Kapo, Vahidin Šahinpašić, Samir Suljagić…, onda je jasno da je kadrovska politika Osmroke postala hroničan problem.
Obavještajno sigurnosna agencija (OSA) jeste tajna služba, ali ne mogu svi poslovi vezani za ovu državnu agenciju biti tajni. Moraju građani znati bar o kakvim se ljudima radi koji u bitnom upravljaju njihovim sudbinama zbog izuzteno velikih zakonskih ovlaštenja. Tako nam se moglo potkrasti da osam godina je jedan Osmica bez elemtarne stručnosti (diplome) hara i vara i narod i državu. Iako su mediji raskrinkali ovu uhodu i spodobu po svakom osnovu, i prezentirali dokaze o njegovim kriminalnim rabotama, njemu „ni dlaka s glave“ još nije zafalila. Prije njega je to, manje više, na isti način radio Almir Džuvo. S tim što je on uspio pribaviti diplomu Pravnog fakulteta. Ali cijeli grad zna ko mu je nosao index da mu profesori „ u neviđeno“ upisuju ocjena. I to je opet trajalo godinama. Svi zanju za njegove privatne, intimne afere, koje je rješavao tako što je svoje „službenice“ slao u diplomatske misije u Washington. Svi znaju za njegove hirove i ekskurzije, odlazak na Wimbldon, harčeći milione maraka koje nikome nije morao pravdati. Sve je to “javna tajna“ javno-tajnih bosanskih agenata. Kako što je javna tajna da OSA-om hara nepotizam i da je 200 radnika, stranačkih uhljeba i „guzonjinih sinova“ višak.

Ali, ako se ima u vidu da je OSA, kao nasljednica AID-a, čije ime znači Agencija za istragu i dokimentiranje, primarno ratnih zločina, onda bi njena svrha, zadatak i misija bila prioritetno bavljenjem progona ratnih zločinaca. Paradoksalno je da je Bakir Izetbegović, kao šef Osmana Mehemdagića Osmice, lamentirao nad ovim problemom i da su optuživali Gordanu Tadić kaoglavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH da ignorira, opsturia, pa čaki i sabotira ove radnje. No, postoje vrlo ozbiljna saznaja da su čelnici AID-a, odnosno OSA-a, trgovali sa (ratnim) zločinima kad su u pitanju neki optuženici koji slove kao „krupne ribe“ bošnjačke „duboke drđave“. Tako se tvrdi da je istrgovano da Nedžad Herenda, kao pripadnik tajnog odreda policije „Ševe“, dobije zaštitu i azil u Holandiji, po cijenu da Holandski batanljon,koji je bio saučesnik u genocidu na Bošnjacima u Srebrinici, ne bude procesuiran, dosnosno da bošnjačke žrtve pristanu na kompenzaciju u vidu materijalne odštete od strane Holandije. Ali je za to legendarni komandant Dragan Vikić platio cijenu povlačeči se po sudovima zbog zločina koje su počinile Herendine „Ševe“ a koje su se pokšale njemu imputirati.
OSMORKA GORA OD ALIJANSE ZA POTJERE
U ovoj priči je svakako nezaobilazan i „strani faktor“ kojeg primarno predstavljaju Amerikanci. Oni su zloupotrebljavali OSA-u za svoje interese što je Džuvo, koji je isporučio tzv. Alžirsku grupu“ u Gvatanamo, eklatantan primjer.
Elemdin Konaković, kao lider NiP-a, personalno je opterećen Osmanom Mehmedagićem Osmicom, i on želi po svaku cijenu njega smjeniti. Međutim, on se pokazao kao brzoplet u kadrovskim rješenjima i ta njegova brzopletost i politička naodbudnost najčešće košta samog Nikšića koji je često morao“vaditi kestenje iz vatre“ zbog njega. Sve to dobro znaju i prate u Centrali SDA i za sada im, manje više, sve ide po planu. Pobjeda u Vogošći, izbornoj bazi Asima Sarajlića, koji je još jednom oslobođen od kriminalnih optužbi pred sudom, vrlo je ohrabrujuća za njih. To znači da Konaković kao najgrlatiji kritzer i oponent njihove politike kad prijeti hapšenjem, samo „zamahuje“, jer još nikad do sada nije zadao ozbiljan udarac SDA-U.
Sa pristankom na reciklirani kadar OSA-e, kakav je Džuvo, Konaković se pokazuje i naivnim u svojim političkim ciljevima. Jer Džuvo je samo poreparirani kadar „duboke države“ koji kao i Osmica zbog zasluga na polju borbe protiv islamskog ekstremizma, čitaj terorizma, uživa podršku, pa i zaštitu kod stranaca. Ako će time rezultitati podrška međunarodne zajednice Osmroki, onda će ovaj politički blok doživjeti blamažu goru od Alijanse za promjene koja je smao rehabilitirala kriminal SDA i zločine „duboke države“ iako je prijetila sa 3000 tužbi!
(TBT,Tim za analitiku)