GEOPOLITIKA
U ponedjeljak 29. avgusta se saznalo da je predsjednik
Uzbekistana Islam Karimov u bolnici. Karimov ima 78 godina, a na čelu države je
već punih 26 godina – od 1993. godine, kada je Uzbekistan proglasio
nezavisnost. Njegova kćerka Lola Karimova-Tiljajeva postavila je na Instagram
porodičnu fotografiju ispod koje je napisala da Islam Karimov leži u bolnici
poslije moždanog udara, i da je na intenzivnoj njezi
FOTO: (AP)
Portparol predsjednika Rusije Dmitrij Peskov je saopćio da
Kremlj nije dobio saopćenje o smrti uzbekistanskog predsjednika. Ali čak iako
je Karimov još živ, eksperti smatraju da se period njegove vladavine bliži
kraju, piše Oleg Jegorov za Rusku Riječ
ISTO KAO SA STALJINOM
Konstantin Zatulin, direktor Instituta za proučavanje
zemalja Zajednice nezavisnih država, poredi novonastalu situaciju u Uzbekistanu
sa 1953. godinom u SSSR-u, kada je Josif Staljin bio na samrti. „Borba za vlast
je počela još dok je Staljin bio živ, ali nepokretan”, podsjeća ekspert.
„Mislim da se nešto slično sada dešava u Uzbekistanu. Elita određuje ko će
zauzeti Karimovljevo mjesto”.
Islam Karimov je u Uzbekistanu imao praktično neograničenu
vlast, smatra Zatulin, ali nije imao istaknutog nasljednika. „Glavni nedostatak
autokratskih režima poput Karimovljevog je taj što su i pored sve stabilnosti
takvi režimi ranjivi kada je riječ o nasljedniku aktuelnog lidera”, kaže ruski
politikolog. Po njegovom mišljenju, to se manje ili više tiče i drugih zemalja
Centralne Azije, tj. Kazahstana i Tadžikistana. Prije ili kasnije će se i te
države suočiti sa istim problemom, tj. sa smjenom elite poslije odlaska
„doživotnih” predsjednika.
POTENCIJAL NESTABILNOSTI
Uzbekistan će se poslije Karimova suočiti sa ozbiljnim
problemima, koji su dosta tipični za ovaj region, smatra Irina Zvjageljska,
profesorka Moskovskog državnog univerziteta međunarodnih odnosa (MGIMO) i
glavna naučna saradnica Instituta za orijentalne studije Ruske akademije nauka.
„To je prije svega islamski ekstremizam. Dalje, to je i veliki procenat mladih
u kombinaciji sa patrijarhalnim načinom života, siromaštvom i nezaposlenošću”,
objašnjava Zvjageljska.
Centralna Azija se graniči sa Afganistanom, gdje dejstvuju
pokreti „Taliban” i „Islamska država”, te stoga postoji opasnost da teroristi
preplave ovaj region u periodu promjena koji će nastupiti kada sadašnja elita
ode sa političke scene. Po mišljenju Konstantina Zatulina, Uzbekistan je
najproblematičnija zemlja po pitanju širenja islamskog fundamentalizma: „Uzbeci
su tamo autohtoni narod. Oni su se uvijek pridržavali tvrđe i radikalnije
islamističke struje nego, recimo, njihovi nomadski susjedi Kazasi”. Zatulin ne
isključuje mogućnost da teroristi iz Afganistana preko Centralne Azije mogu
dosjeti i u Rusiju.
KOMPROMIS KAO JEDINO RJEŠENJE
Eksperti smatraju da zemlje Centralne Azije mogu rješavati
probleme sa kojima se suočava region samo kada je vlast u državi stabilna. Po
mišljenju Irine Zvjageljske, elita mora pokazati da je sposobna za dijalog i
postizanje dogovora.
„Mislim da će struje u sadašnjoj eliti naći nekakav
kompromis”, kaže Zvjageljska govoreći o situaciji u Uzbekistanu. Ona ujedno
podsjeća da je elita u susjednoj Turkmeniji poslije smrti doživotnog
predsjednika Saparmurata Nijazova 2006. godine uspjela dosta brzo da postigne
kompromis i izabere novog vladara Gurbangulija Berdimuhamedova.
STAV RUSIJE
Konstantin Zatulin smatra da je Rusija krajnje
zainteresirana za stabilnost u Centralnoj Aziji, i zato će podržavati one
lidere koji se pokažu kao sposobni da osiguraju tu stabilnost. Moskvi nije
toliko važno ko će konkretno doći na vlast poslije Karimova, Nazarbajeva
(predsjednik Kazahstana od 1990. godine) i Rahmona (predsjednik Tadžikistana od
1994), koliko je važno da ti ljudi sačuvaju svoju zemlju.
Irina Zvjageljska ističe da Rusija nema mnogo mogućnosti da
utiče na Centralnu Aziju, izuzev pružanja političke podrške: „Mi se u ovoj
krizi ne možemo pohvaliti nekim većim investicijama i zajedničkim preduzećima.
Time se u regionu uglavnom bavi Kina, a mi joj zasada u tom pogledu nismo
konkurencija”. Po njenom mišljenju, glavni adut u odnosima između Rusije i
država Centralne Azije sastoji se u tome što veliki broj došljaka iz tih
zemalja živi i radi u Rusiji. „Tu bliskost obavezno treba podržavati i
razvijati”, kaže ona.
(TBT)
