Nedavno je obilježena druga godišnjica državnog udara u Mjanmaru. Vojni puč započeo je ujutro 1. februara 2021. Vlast je uzurpirala vojna hunta. Vršilac dužnosti predsjednika Myint Swe proglasio je jednogodišnje vanredno stanje i objavio da je vlast prenesena na vrhovnog komandanta odbrambenih službi Min Aung Hlainga koji je postao vođa hunte. Novi vođa je proglasio rezultate općih izbora u novembru 2020. nevažećima i izrazio namjeru održavanja novih izbora nakon okončanja izvanrednog stanja.
Državni udar dogodio se dan prije nego što je parlament Mjanmara trebao položiti zakletvu zastupnika izabranih na izborima 2020. Puč je to spriječio. Na izborima 2020. pobjedu je uvjerljivo odnijela NLD. Dotadašnji predsjednik Win Myint i državna savjetnica Aung San Suu Kyi privedeni su zajedno s ministrima, njihovim suradnicima i članovima parlamenta.
U 21. stoljeću, u površinski najvećoj zemlji jugoistočne Azije s 54 miliona ljudi uvedena je represivna diktatura kao da je 1921. a ne 2021. godina. Vlasti vojne hunte osudile su Suu Kyi na 33 godine zatvora, nasilno su udarili na proteste naroda protiv državnog udara, masovno su hapšeni novinari, a u zatvore trpani politički protivnici. Pogubljeno je nekoliko vodećih prodemokratskih aktivista, što je naišlo na osudu Ujedinjenih naroda i organizacija za ljudska prava. Prema mjanmarskoj nezavisnoj neprofitnoj organizaciji Udruzi za pomoć političkim zatvorenicima (AAPP), vlasti hunte u posljednje dvije godine ubile su najmanje 2.900 ljudi, a više od 17.500 ih je uhapšeno, od kojih je većina još uvijek u pritvoru. I sve je to prošlo bez velike medijske i diplomatske pompe kao da Mjanmar nije dio istog planeta. A upravo suprotno, zemlja se nalazi na itekako važnom geopolitičkom području.
Povijesni kontinuitet nasilja
Republika Unija Mjanmar (nekada Burma) nalazi se u strateški važnoj regiji jugoistočne Azije. Graniči s Kinom na sjeveroistoku, Laosom i Tajlandom na istoku te Indijom i Bangladešom na sjeverozapadu. Ima izlaz na Andamansko more i Bengalski zaljev koje oboje spadaju u Indijski ocean. Prijestolnica je grad Naypyidaw, dok je najveći grad Yangon koji s metropolitanskom područjem broji više od sedam miliona stanovnika. Mjanmar je član Summita istočne Azije, ASEAN-a, Pokreta nesvrstanih i BIMSTEC-a, ali nije član Britanskog Commonwealth iako je nekad bio britanska kolonija. Zemlja je vrlo bogata prirodnim resursima, kao što sudrago kamenje, nafta, prirodni plin, tikovina i drugi minerali. Obdarena je i obnovljivom energijom: Mjanmar posjeduje najveći potencijal solarne energije u usporedbi s drugim zemljama podregije Velikog Mekonga.
Nažalost, riječ je o državi u kojoj dugo traju unutarnji sukobi. To nije rijetkost za jugoistočnu Aziji. Susjedna Kambodža proživjela je tri desetljeća građanski rat u kasnom 20. stoljeću. Mjanmar je desetljećima bio poprište etničkih građanskih ratova. Mjanmarske oružane snage bore se protiv raznih pobunjeničkih skupina još od sticanja nezavisnosti. No ti su sukobi bili niske tehnološke razine, uglavnom su uključivali kopnene trupe u beskonačnoj borbi za teritorij u spornim pograničnim regijama. Često su se malo razlikovali od rovovskog rata na početku 20. stoljeća.
Godine 2012. u saveznoj državi Kachin – neposredno nakon što su zračne snage dobile svoju prvi helikopter Mi-35 – vojska je prvi put intenzivno upotrijebila zračne snage protiv pobunjenika. Zračni udari također su korišteni u nekim drugim unutarnjim sukobima koji su se odvijali tijekom 10-godišnjeg demokratskog razdoblja Mjanmara, u saveznim državama Shan i Rakhine (npr. progon Rohindža muslimana). U suštini, vojska je vladala Mjanmarom desetljećima nakon stjecanja neovisnosti od Velike Britanije 1948., a dominirala je privredom i politikom zemlje i prije puča.
Haos, nered i bezakonje građanskog rata
Dvije godine nakon puča, Mjanmar, siromašnu državu jugoistočne Azije potresaju nasilje, bezakonje i nestabilnost. Nakon puča uslijedio je građanski rat. Privreda je doživjela značajan pad, nestašice hrane su svenazočne kao i goriva i drugih osnovnih potrepština. Mjanmarsko vijeće za nacionalnu obranu i sigurnost nedavno je odobrilo zahtjev vođe hunte Min Aung Hlainga za produljenjem izvanrednog stanja za još šest mjeseci. Vlasti produljuju izvanredno stanje svakih šest mjeseci i tako su daju zakonsku podlogu za vojnu diktaturu. Duboko u džungli, pobunjeničke skupine bore se protiv vojnih snaga hunte. Među pobunjenicima nalazi se pregršt tinejdžera i studenata, čije je živote i ambicije preokrenuo građanski rat kojemu se ne nazire kraj.
Mjesecima nakon državnog udara, milioni građana diljem Mjanmara sudjelovali su u protestima, štrajkovima i drugim oblicima građanskog neposluha, ne želeći se odreći nedavno sloboda stečenih u okviru demokratskih reformi koje su uslijedile nakon mnogih desetljeća brutalne vojne vladavine. Vlasti su uzvratile krvavim obračunom u kojem su civili ubijani na ulicama, otimani u noćnim racijama i mučeni u pritvoru.
Osim velikih napada vojske protiv pobunjeničkih snaga gotovo svaki dan se odvijaju manje bitke između vladinih snaga i pobunjeničkih skupina koje su se pojavile diljem zemlje, udružujući se s davno uspostavljenim etničkim milicijama. Neke od tih pobunjeničkih skupina učinkovito kontroliraju dijelove Mjanmara izvan dosega hunte – a mnoge se sastoje od mladih dobrovoljaca koji su za sobom ostavili obitelji i prijatelje, zbog budućnosti njihove nacije. Od državnog udara u februaru 2021. vojska je pretrpjela teške gubitke u zasjedama na cestama koje su izvele Narodne obrambene snage (PDF)- dobrovoljačke milicije koje su osnovane nakon što je hunta ugušila mirne proteste.
Međutim, usprkos svim naporima pobunjenika, radi se o očajnički neravnopravnoj borbi. Nakon dvije godine sukoba, njihova sredstva i resursi su sve manji. Tako npr. snimke iz mjanmarske istočne savezne države Kayah koja prikazuje mlade u uniformama kako treniraju u planinama, praveći domaću municiju u radionicama u džungli i čuvajući metke u hladnjacima. Ove snimke su potpuna suprotnost od moćnog arsenala tenkova i ratnih aviona koje posjeduje Tatmadaw. Zračni napadi snaga hunte postali su nova i smrtonosna taktika u građanskom ratu. Zračne snage hunte posljednjih su godina narasle na oko 70 aviona, uglavnom ruske i kineske proizvodnje. Izvedeno je više od 600 zračnih napada.
Međunarodna zajednica okreće glavu od Mjanmara
Dok se milioni civila u Mjanmaru bore sa sumornom stvarnošću nakon puča, velik dio svijeta okreće glavu na drugu stranu i ne želi vidjeti strahote tamošnje diktature i građanskog rata. Oko 1,1 miliona ljudi je raseljeno, više od 28.000 domova uništeno, a hiljad ljudi je ubijeno. Prema podacima Svjetske banke, prošle godine je 40% stanovništva Mjanmara živjelo ispod granice siromaštva što nije iznenađujuće budući da su cijene hrane i goriva dotaknule nebeske visine. Međutim, malo je konkretne pomoći demokratskim snagama stiglo iz inostranstva.
Evropski parlament donio je 2021. zakon kojim priznaje opozicijsku Vladu nacionalnog jedinstva (koja se nalazi u azilu) kao „jedinog legitimnog predstavnika demokratskih želja naroda Mjanmara“. EU je jedna od rijetkih međunarodnih institucija koja je to učinila. Vladu nacionalnog jedinstva čine zastupnici iz Nacionalne lige za demokraciju (stranke koju vodi Suu Kyi), etničke manjinske grupe i različite manje stranke. Iako mnoge strane vlade i dalje smatraju Wina Myinta predsjednikom a Suu Kyi ministricom vanjskih poslova Mjanmara, zanimljivo je kako zapadna vojna pomoć opoziciji nije uslijedila za razliku od svesrdne vojne pomoći Ukrajini. Inače, vojna hunta je proglasila ovu vladu u sjeni ilegalnom i terorističkom organizacijom.
Iako su EU i druge strane vlade osigurale sredstva za humanitarnu pomoć, pomoć je i dalje ograničena. Grupe poput Crvenog križa tvrde da su njihove operacije na terenu ometale borbe i financijski izazovi. U izvješću iz prosinca, iz Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA,) poručili su da je njihov plan za Mjanmar „drastično nedovoljno financiran“, u iznosu od 290 milijuna dolara od potrebnih 826 miliona dolara. Očito je da su centri moći namjerno „zaboravili“ na mjanmarsku krizu. Mnogi analitičari smatraju kako bi „ukrajinski model“ pomoći mogao biti primijenjen na Mjanmar ne u smislu uvoza oružja, već u poduzimanju koordiniranih akcija poput efikasnih ekonomske sankcije koje ciljaju na huntin izvor prihoda, nabavu oružja i na sirovine koje se koriste za izradu oružja unutar zemlje.
No, nije sve tako crno za opoziciju. Hunta se nalazi u problemima. Postoje izvješća da vojska kontrolira manje od polovine zemlje i da njezino funkcioniranje pati zbog financijskih poteškoća, dijelom zahvaljujući sankcijama koje su već na snazi. Naravno, strana pomoć je još potrebnija kako bi opozicone snage mogle preuzeti inicijativu na bojnom polju i preokrenule situaciju. SAD, Kanada, Velika Britanija i Australija najavile su novu rundu sankcija na drugu godišnjicu puča, ciljajući na članove hunte i entitete s kojima je hunta povezana.
Izbori i rekonstrukcija vlade – potencijalna prekretnica
Uprkos nezavidnoj situaciji haosa i nereda u kojoj se Mjanmar nalazi, čak i ako se zanemari bojno polje, u bliskoj budućnosti je za očekivati da će se odigrati važne političke bitke koje bi mogle usmjeriti budućnost Mjanmara: ili će uslijediti dugotrajna vladavine vojne hunte ili slijedi povratak demokratije. Naime, očekuje se da bi Vijeće državne uprave (formalni naziv hunte) moglo bi doživjeti promjenu imena. Nadalje, iako se očekuje da Hlaing zadrži kontrolu, oporbeni medij Irrawaddy je nedavno citirao izvore koji tvrde da hunta ima namjeru formirati „prelazno vijeće“ i da će više ovlasti pripasti vršiocu dužnosti predsjednika Myintu Sweu (on je bio vršitelj dužnosti predsjednika i devet dana martu 2018.). Moguće je da će više civila ući u vlast rekonstrukcijom vlade. Zapravo vrlo je izgledno da bi Min Aung Hlaing mogao preuzeti simboličnu ulogu a u vladu uđe više „civilnih stručnjaka“. Pretpostavlja se kako određeni političari iz drugih država jugoistočne Azije tajnim kanalima obavještavaju svoje kolege iz mjanmarske hunte da bi Savez država jugoistočne Azije (ASEAN) mogao postati mnogo naklonjeniji hunti ako bi očito prijelazno vijeće postalo više civilne prirode, tj. ako bi civilni dužnosnici preuzeli ključne poluge vlasti umjesto vojnih oficira.
Hunta je najavila da će ove godine u avgustu održati opće izbore i da će poštovati svaki rezultat izbora, iako nema realne šanse dopuste kandidaturu istinskom demokratskim oponentima, niti da se izborni proces provede na slobodan i pošten način. Kreirat će „istinski višestranački demokratski sistem koji cvjeta u disciplini“, najavio je Hlaing prošlog mjeseca. Premda je nedavno produženo izvanredno stanje za još šest mjeseci nema sumnje kako će se izbori prije ili kasnije održati.
Brojni analitičari gotovo konsenzualno smatraju da kakvi god se izbori održe oni će prvenstveno biti predstava za međunarodnu zajednicu kako bi hunta dobila „demokratski legitimitet“ i da neće predstavljati pokušaj hunte da na elegantan način napusti vlast. Npr. na izborima 1990. stranka koju je podržavala vojska (Unija solidarnosti i stranka razvoja) izgubila je izbore i nakon toga je uslijedila vojna odmazda, a upravo bi se to moglo dogoditi i ove godine. Vođa hunte Hlaing bit će oprezan zbog ponavljanja situacije iz 2010. kada je Unija solidarnosti pobijedila, ali ju je mali broj bivših vojnih generala nastavio usmjeravati u neočekivano reformističkom pravcu. Danas je sasvim jasno kako hunta nije postigla svoj glavni cilj puča: preuzimanja vlasti u cijeloj zemlji u roku od mjesec ili dva kao što je bilo planirano.
Uloga ASEAN-a
Međutim, pravo je pitanje bi li manje militarizirano „prelazno vijeće“ potpomognuto lažnom izbornom pobjedom bila prihvatljiva promjena u očima međunarodne zajednice? Postoje države poput Indonezije koje rješenje vide upravo u formalnim (čitaj: namještenim) izborima i formiranju prijelazne vlade. U siječnju je ministrica vanjskih poslova Indonezije, Retno Marsudi, osnovala novi ured posebnog izaslanika ASEAN-a za Mjanmar. Izjave Luhuta Panjaitana, indonezijskog ministra pomorstva i investicija, sugeriraju da je ovo predmet rasprava unutar indonezijske vlade koja ove godine predsjeda ASEAN-om. „Postoji toliko mnogo vojnih čelnika na čelu vlade, ali ako niste kvalificirani, zašto biste bili predsjednik?“ Luhut je to izjavio tijekom rasprave na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu očito misleći na vođu hunte Hlainga. „Neka neko drugi ko je kvalificiran upravlja ovom zemljom kao što se dogodilo u Indoneziji.“
Prelazno vijeće moglo bi predstavljati tehnički trik usmjeren prema ASEAN-u kako bita organizacija prihvatila narativ hunte o još jednoj epizodi „demokratske tranzicije“, zato što mnoge države ASEAN-a očajnički želi ukloniti problem Mjanmara s dnevnog reda. Ipak, države koje su potencijalno sklone ovom scenariju poput Indonezije i Malezije vrlo će teško slomiti želju drugih država članica da ignoriraju ono što se događa u Mjanmaru. Ako ASEAN popusti, teško je očekivati da će Sjedinjene Države i Evropska unija nastupati samostalno protiv vlade u Naypyidawu. Peking će vjerovatno prihvatiti rezultate izbora kakvi god bili jer Kineze nije briga tko vlada bilo kojom državom sve dok oni mogu ispunjavati svoje ekonomske interese. U svakom slučaju, narod Mjanmara nastavit će s otporom, ali suočit će se s još većim poteškoćama ako ASEAN i zapadne demokratije prešutno prihvate huntinu simboličnu promjenu režima.
Ekonomski utjecaj na političku bitku
S jedne strane, demokratska opozicija postaje sve uspješnija u diplomaciji, ima nove načine prikupljanja sredstava i vjerojatno će dobiti veću internu podršku ako se privreda nastavi urušavati pod vlašću hunte. Takva situacija mogla bi potaknuti veći stupanj pobune stanovništva protiv hunte ako se dogode namješteni izbori. S druge strane, gospodarstvo nije potpuno uništeno. Doduše pad BDP-a u godini puča 2021. iznosio je ogromnih 18%. MMF procjenjuje da je mjanmarski rast BDP-a iznosio 2% u 2022. i predviđa rast od 3,3% u 2023.
Usprkos predviđenom rastu, privreda će i ovegodine biti 13% slabijau odnosu na 2019. Generali su prisilili domaće firme da svoje devizne račune pretvore u mjanmarski kjat. Inostrane firme koje nisu napustile zemlju u protekle dvije godine vjerojatno to sada neće učiniti ali vrlo je upitan dolazak novih investitora. Jedina značajna nova ulaganja u bliskoj budućnosti koja bi se mogla očekivati jesu ona kineska. Inače, Mjanmar se nakon puča suočio s nestašicama električne energije i pridružio se Iranu i Sjevernoj Koreji na crnoj listi financijskog terorizma međunarodnog tijela FATF koje se bori protiv pranja novca.
Kako dalje?
Uspjeh Vlade nacionalnog jedinstva ovisi o njezinoj sposobnosti da surađuje s raznim naoružanim etničkim skupinama, od kojih je većina ravnodušna prema njenom programu. Glavna opozicijska struja bit će u još većim problemima ako se stranke nekih etničkih skupina odluče natjecati na izborima pod okriljem hunte.
Detaljno promatrajući mjanmarsku krizu, konačno rješenje se nazire ili tako da potpunu pobjedu odnese vojna hunta ili oporba predvođena Vladom nacionalnog jedinstva i pobunjeničkim etničkim skupinama. Razvidno je kako nema povratka na status quo prije puča. Oporba i pokret građanskog neposlušnosti borbu vide kao revolucionarnu, bitku između snaga tiranskog poretka i snaga demokratskog mira. Ako pobjede demokratske snage vojska se mora reformirati iz korijena, država se mora federalizirati, a nacionalne manjine zaštititi te se treba učiniti sve kako bi se osiguralo da se u budućnosti više ne dogodi vojni ili bilo koji drugi puč. Vojsci svakako treba poništiti političku moć. Takve promjene uistinu bi bile revolucionarne i Mjanmaru bi donijele mir, stabilnost i prosperitet.
(TBT, G.N.)