„Stanovnicima Goražda ne treba puno mašte da bi razumjeli patnje ljudi u Ukrajini”, prenosi Berliner Kurier članak novinske agencije AP, u kojem se podsjećaja da je ovaj bh. grad, mada je 90-tih bio izložen raketnoj i granatnoj paljbi s okolnih brda, izdržao opsadu i „odolio napadima bosanskih Srba zahvaljujući domišljatosti koja bi sada mogla koristiti Ukrajini”. „U sličnoj situaciji u kojoj se danas nalaze mnogi Ukrajinci, čiji su centralni energetski sustavi uništeni u raketnim i napadima dronova, nalazilo se i Goražde, s većinskim bošnjačko-muslimanskim stanovništvom, koje je gotovo svo vrijeme rata od 1992.-1995. bilo bez struje i grijanja i praktički odsječeno od vanjskog svijeta.”
Zaposleni u EU došli na ideju da pomognu Ukrajini
U članku se navodi i kako su se ljudi koji rade za EU-misiju u Sarajevu dosjetili kako da pomognu Ukrajincima i obratili Edinu Ćulovu, premijeru Goraždanskog kantona (Bosansko-podrinjski kanton), kako bi dobili nacrte, fotografije, video zapise o mini elektranama, koje su se tokom rata koristile u Goraždu. Postrojenja su se sastojala od ručno izrađenih kotača s lopaticama montiranima na drvene platforme s električnim generatorima, koje su, pričvršćene bačvama i konopcima, bile postavljene oko mosta na rijeci Drini.
„Glavni vod za snabdijevanje strujom vodio je od elektrane, odnosno generatora do mosta, odakle je proizvedena električna energija manjim kablovima dovođena u grad. Ove pomoćne elektrane snabdijevale su bolnicu strujom. Ovisno o količini vode u rijeci, u najmanju ruku moglo se osigurati snabdijevanje gradske bolnice, koja je stalno radila. U kućama u blizini mosta se tako proizvedenom strujom mogla upaliti sijalica ili radio, ponekad čak i televizor”, prenosi njemački list.
Dodaje i kako je grupa lokalnih inženjera strojarstva i električara najprije napravila prototip. „Njihov izum je bio pametan, ali u isto vrijeme dovoljno jednostavan da i drugi mogu lako napraviti repliku uređaja. Stanovnici su pronalazili potrebne komponente u motorima, alternatorima, kondenzatorima i otpadnom materijalu iz bombardiranih tvornica, vozila i domova.”
U članku se potom navodi i kako preživjeli kažu kako su improvizirani uređaji za proizvodnju energije bili odlučujući da Goražde ostane „jedina enklava u istočnoj Bosni koju nisu zauzele srpske snage”. Nakon rata, mini-elektrane su uklonjene.
Premijer u potrazi za pronalazačima mini-elektrana
Sada, tri desetljeća kasnije, Ćulov je na molbu EU-a krenuo u potragu za izumiteljima tih naprava, a preko radija tražio od stanovnika da dostave dokumente ili uspomene na mini-elektrane, koje su još sačuvane. Prikupljene informacije predane su misiji EU-a, koja ih je potom proslijedila Ukrajini. „Pretpostavljam da će koristiti materijal, koji smo dali za razvoj nekih test modela. Ako se pokažu održivim, onda će krenuti u masovnu proizvodnju”, kaže Ćulov.
Na kraju se navodi kako su se dva preživjela člana izvornog tima konstruktora mini-elektrana na Drini u Goraždu javili premijeru Ćulovu. Jedan od njih je Aziz Lepenica, koji je do prije nekoliko godina predavao inženjerstvo u tehničkoj školi u tom gradu. On se ponudio da s učenicima izradi nacrte i tehničke proračune za Ukrajinu, jer oni tokom rata „nisu imali vremena za nacrte, već su „sve proračune i planove napravili u glavama”.
I drugi bivši izumitelj, umirovljeni električar Murat Heto, pomogao je u pripremi informacija za Ukrajinu. „Uz sve što smo prošli, čovjek bi morao biti od drveta da ne suosjeća s Ukrajincima”, kaže Heto. U tekstu se navodi i kako je oko 7.000 ljudi tada ubijeno ili teško ranjeno u gradu čiji se broj stanovnika, zbog priljeva izbjeglica, u ratu privremeno udvostručio na oko 70.000. „Oskudijevalo se u hrani i lijekovima, jer su Srbi sprječavali isporuke pomoći UN-a, a elektrane koje smo sami napravili bile su simbol naše odlučnosti da se odupremo, a ne da popustimo”, kaže Heto u tekstu agencije AP, koji prenosi njemački list Berliner Kurier.
(TBT, DW)
