“Beograd je za Novu godinu bio kao Casablanca. Od 20. prosinca do 5. siječnja postavili smo rekord – špijuni su okupirali sve hotele, privatne smještaje, kuće, zgrade, vile. U Beogradu to nije zabilježeno od Drugog svjetskog rata”, izjavio je u nedjelju ujutro pred televizijskim kamerama predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pozivajući se na obavještajne podatke.
Stranci u Beogradu krajem decembra i početkom januara opisivani su prethodnih godina kao turisti, uglavnom iz Bugarske, željni osjetiti gostoljubivost Beograđana i legendarnu raspojasanu novogodišnju atmosferu srpske prijestolnice, uz trubače, atraktivne žene, pjesme Lepe Brene i obilje hrane i pića. Ove godine Vučić je u donedavno dobrodošlim gostima prepoznao špijune, kako samo on to može. Ili je to rezultat činjenice da je nedavno na mjesto šefa Sigurnosno informativne agencije, nasljednice nekadašnje Službe državne sigurnosti, postavio Aleksandra Vulina, bivšeg ministra unutarnjih poslova i obrane.
RIO TI(N)TO
Bilo kako bilo, postavlja se pitanje što bi tolike obavještajce i tajne agente moglo u rekordnom broju privući u Beograd, udaljen od ukrajinskog fronta više od 1300 kilometara?
Prema Vučićevim riječima, strane obavještajne službe odgovorne su za propast projekta eksploatacije litija u Srbiji. “Direktno su nas strane službe uništile”, izjavio je Vučić o poslu u kojem je trebala biti angažirana britansko-australijska korporacija Rio Tinto. Vučić je ocijenio da je greška što se odustalo od tog projekta, naveo da su strane službe organizirale masovne prosvjede zbog litija i konstatirao da to nije bio “kompanijski rat” između Rio Tinta i drugih firmi, “već napad na Srbiju”.
Zahvaljujući Rio Tintu Srbija je saznala za jadarit, rudu otkrivenu na zapadu zemlje koja je dobila naziv po rijeci Jadar. U sastavu jadarita je litij – metal koji se koristi za proizvodnju baterija za električne automobile. Tvrdi se da se u ležištu Jadar nalazi skoro 10 posto istraženih svjetskih rezervi litija, da je to značajna ekonomska prilika za Srbiju vrijedna 1,5 milijardi dolara godišnje i vezana uz izgradnju najveće svjetske tvornice baterija, možda čak i tvornice električnih vozila, uz otvaranje 5000 novih radnih mjesta.
Najavljivano je da bi godišnji porezni efekt tog projekta bio veći od 130 miliona dolara i da bi eksploatacija rudnika trajala tri desetljeća, na površini od oko 300 hektara. Rio Tinto tvrdi da bi projekt bio najveći izvor zaliha litija u Evropi u narednih 15 godina te bi omogućio Srbiji da bude predvodnik novih rješenja u borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na to da je taj metal „najtraženije pogonsko gorivo ili zlato 21. stoljeća“.
Masovni prTESTI zbog zainteresiranosti Rio Tinta za litij doveli su do odluke Beograda da odustane od projekta, povodom čega je Vučić u nedjelju rekao: „Zaustavili su na pet godina razvoj Srbije, spriječili nas da iskoristimo tu komparativnu prednost. Bili smo glupi i naivni, povjerovali smo, a oni nisu željeli dopustiti da Srbija ostvari tu prednost jer Srbiju moraju svesti na prosjek rasta regije. Nama čestitaju ljudi po svijetu što smo našli litij, a mi im ne možemo reći da ga ne koristimo jer smo nasjeli na rad stranih službi. Smije nam se cijeli svijet zbog litija. Postoje zemlje koje nikada nisu željele da Srbija uspije, po svaku cijenu žele loše Srbiji.“
Ipak, pitanje je što strani špijuni i dalje rade u praznično okićenom Beogradu ako su već uspješno obavili zadatak “zaustavljanja Srbije u korištenju litijske prednosti”? I jesu li i koje službe zapadnih zemalja bile angažirane u onemogućavanju projekta izuzetno velike i utjecajne britansko-australijske firme? Prije godinu dana Evropska komisija poručila je da je Rio Tintov projekt veoma dobra prilika za društvenoekonomski razvoj Srbije, pod uvjetom da poštuje najviše ekološke standarde, pa je zaista teško shvatiti na koga je Vučić, uz pomoć Vulina, mislio kada je govorio o stranim neprijateljima, ma koliko Srbi, zahvaljujući onome što su učili u školi i obitelji, bili skloni sumnjičavosti prema Bugarima. Posebno kada se u Beogradu predstavljaju kao turisti zainteresirani za novogodišnji koncert Lepe Brene.
Iz Rio Tinta šalju poruke o borbi protiv klimatskih promjena i ključnoj ulozi u procesu zelene tranzicije, ali tvrdi se da je ta kompanija od 1988. do 2015. godine sudjelovala s 0,75 posto globalne emisije plinova s efektom staklenika. Prije šest godina sama korporacija iznijela je podatak da je proizvela 32 milijuna tona ugljikova dioksida.
Dojam je da bi se Rio Tinto mogao lako prilagoditi okruženju kakvo nudi Srbija – visok koruptivni potencijal na razini Etiopije, Surinama, Tanzanije, Perua, Šri Lanke, Brazila i Kazahstana, mediji pod strogom kontrolom vlade, izuzetno slabe opozicijske partije, opredijeljenost za davanje niza olakšica stranim investitorima, odbijanje intervencije vlasti u slučajevima kršenja prava radnika, kao i negiranje postojanja ekoloških problema, mada je Beograd često na listi gradova s najvećim zagađenjem zraka na svijetu. Nevladine organizacije ukazuju na to da, dok čitav svijet napušta proizvodnju energije iz ugljena, država Srbija gradi nove termoelektrane na lignit – najprljaviju vrstu ugljena, umjesto stimuliranja proizvodnje struje putem solarnih panela i minijaturnih vjetrenjača na krovovima.
Vučić je, međutim, u nedjelju otkrio da strane službe stoje i iza inzistiranja na iznošenju podataka o zagađenosti zraka u Srbiji.
Što se tiče Vučićevih tvrdnji da je cilj stranih službi svesti ekonomski uspjeh Srbije na prosjek rasta regije, čini se da je taj zadatak već uspješno obavljen. Barem prema podacima Europskog zavoda za statistiku – Eurostata, objavljenima sredinom prosinca. Eurostat je naveo da je 2021. godine Srbija bila četvrta najsiromašnija država u Evropi, mjereno po bruto domaćem proizvodu (BDP) po stanovniku i po standardiziranoj individualnoj potrošnji po stanovniku. Siromašnije od Srbije bile su Sjeverna Makedonija, Albanija i Bosna i Hercegovina.
Srbija je imala BDP po stanovniku 55 posto manji od prosjeka u Europskoj uniji. Rezultat je bio nešto bolji s individualnom potrošnjom po stanovniku, gdje se u obzir uzimaju i razlike u cijenama u pojedinim državama. U toj kategoriji Srbija je bila 47 posto ispod prosjeka u EU-u.
Iz srpske opozicije poručuju da u Evropi samo Srbija, Armenija, Azerbajdžan, Moldavija i Sjeverna Makedonija imaju neku formu financijskog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i kako nije moguće da su javne financije stabilne ako je Beograd prinuđen od MMF-a tražiti pomoć od 2,4 milijarde eura za plaćanje budućih obaveza, nakon što mu je “ograničen pristup međunarodnom financijskom tržištu”.
Vučić je izjavio da ne vjeruje kako je Eurostat utvrdio da je Srbija 2021. bila četvrta najsiromašnija zemlja u Evropi, već je ocijenio da su podaci izvučeni iz konteksta, “kao što mediji uvijek rade”.
Kao pokazatelj ekonomske uspješnosti Vučić je naveo da tokom aktualnih proslava Beograd izgleda kao svjetska metropola u odnosu na okruženje i da je iz Srbije najveći broj građana u povijesti za novogodišnje praznike otišao u Italiju, Austriju, Španjolsku, Francusku i Ujedinjene Arapske Emirate.
VUČIĆEVA PARANOJA
„Ljudi to mogu samo kada imaju novac, a imaju ga sve više. Srbija je sve bogatija i snažnija. Nekada je prosječna plaća bila 329 eura, a danas je 735 eura“, rekao je Vučić.
U skladu s takvim ekonomskim rezultatima, ali i očekivanjima problema zbog situacije na Kosovu i nastavka suradnje Beograda s Moskvom, Vučić je najavio dalje jačanje srpske armije iako je “desetostruko snažnija nego prije 10 godina”. To jačanje podrazumijeva povećanje plaća vojnicima 25 posto, dok bi početna mjesečna primanja pripadnika specijalnih jedinica trebala iznositi 2000 eura. S tim da bi njihov broj sa sadašnjih 1200 trebao biti više nego učetverostručen – na 5000, što zvuči kao vrlo ambiciozan plan, čak i kada ga saopći Vučić.
Uz pitanje: čemu toliki broj specijalaca? U zemlji koja je suočena sa situacijom da može ratovati isključivo protiv članica NATO-a, bez oslonca na direktnu pomoć eventualnih, tisućama kilometara udaljenih saveznika kakvi bi, možda, mogli biti Moskva i Peking.
Navodeći svoje uspjehe, Vučić se u pravilu ima potrebu uspoređivati s Hrvatskom, uvijek inzistirajući na superiornosti Beograda. Mnogo rjeđe se to događa što se tiče Albanije iako iz Tirane stižu jasne poruke da je cilj tamošnjih vlasti ujedinjenje s Kosovom. Predsjednik Vlade Albanije Edi Rama jasno je dao do znanja da je težnja njegove političke karijere ujedinjenje s Kosovom te je uvjeren da će se to dogoditi iako ne zna kad.
Usprkos tome, Vučić ima dobre odnose s Ramom s kojim je pokrenuo inicijativu “Otvoreni Balkan”, čija je članica, pored Srbije i Albanije, i Sjeverna Makedonija. Cilj inicijative je slobodan protok ljudi, robe, kapitala i usluga, ali nije privukla ostale dijelove regije – Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo, čiji je premijer Albin Kurti žestoki protivnik tog projekta.
U skladu s takvim odnosima, niko od službenog Beograda nije reagirao kada je Rama u oktobru najavio da bi Albanija mogla ove godine, u martu, lansirati satelit u svemir. Reakcije na društvenim mrežama u Srbiji, međutim, nisu izostale: “Grunf ne vjeruje”, “Ako sladoled koristite kao gorivo”, “Vučiću, reagiraj”, “Ne mogu vjerovati koliku su praćku razvili”, “Taman pomisliš da nema gore od nas”, “Prestani prepisivati od Vučića”…
A onda je već 3. januara Rama poručio “Rečeno, učinjeno”, odnosno da njegova zemlja nije lansirala jedan, već dva satelita – “Albania-1” i “Albania-2“ – koji su se u svemir uputili s Floride, iz Cape Canaverala, odakle su uzlijetali američki astronauti iz programa “Mercury”, “Gemini” i “Apollo”, uključujući i one koji su šetali po Mjesecu.
“Od danas Albanija ima više visokotehnoloških mogućnosti za kontrolu, zaštitu i upravljanje svojim teritorijem, pružajući u realnom vremenu vitalne podatke o brojnim ključnim aspektima održivog razvoja”, naveo je Rama.
Pored “Albania-1” i “Albania-2”, raketa “SpaceX Falcon 9” ponijela je još 112 satelita.
U spetembru je Tirana potpisala trogodišnji ugovor s američkom kompanijom “Satellogic” o “namjenskoj satelitskoj konstelaciji”, vrijedan šest milijuna dolara. Amerikanci su saopćili da će Albaniji dati “prioritetni pristup” dvama satelitima i omogućiti toj zemlji da se pozabavi hitnim problemima kakvi su upravljanje poljoprivredom, ilegalni usjevi, nelegalna gradnja, upravljanje saobraćajem, praćenje šumskih požara, sigurnost granica i životne sredine. U Tirani su naveli da će sateliti biti korišteni u borbi protiv organiziranog kriminala i za kontrolu narkotika.
Srpski komentari na internetu više se nisu bavili “praćkama” i “pogonom na sladoled”, već: “Pa što je ovo, ljudi, bre? Hrvati ušli u Schengen i euro, a sada i neka Albanija ima vojne komunikacijske satelite”, “Dosta s podcjenjivanjem drugih nacija”, “Na stranu što je u pitanju neko pranje para ili nenamjensko trošenje, ovo je, ipak, korak naprijed, a Srbi neka nastave, u duhu šovinizma, da se sprdaju, prvo s albanskim turizmom, a sada i s tehnologijom, jer baš nam super ide”, “Više marketinški trik, manje bi platili da im Amerikanci dostavljaju podatke sa svojih satelita”…
Početkom novembra srpska vojska podigla je borbenu gotovost, navodeći kao razlog bespilotne letjelice koje su stizale a Kosova i registrirale vojne položaje i objekte. Ministarstvo obrane u Beogradu tada je saopćilo da je “oboren komercijalni dron na širem području Kopaonika”, što su mnogi prokomentirali tvrdnjom da se takve sprave koriste za snimanje svadbi.
Dva mjeseca kasnije, niko u službenom Beogradu nije reagirao na mogućnost da Albanija satelitima nadzire srpske vojne objekte i položaje prema Kosovu.
Mada izuzetno posvećen unapređenju obrane Srbije, Vučić nikada u javnosti nije govorio o satelitskoj tehnologiji iako je, nema sumnje, prilikom brojnih susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom imao mogućnost pokrenuti temu pomoći kakvu bi Moskva mogla pružiti Beogradu na tom delikatnom području.
Umjesto satelita, Vučić je vizionarsku pažnju usmjerio na dronove – oružje čiji se izuzetan značaj već mjesecima pokazuje na ukrajinskom frontu.
U oktorbu 2021. godine, nekoliko mjeseci prije napada Rusije na Ukrajinu, Vučić je ocijenio da bi srpska vojska trebala posjedovati bespilotne letjelice kakve proizvodi vlasnik Televizije Pink Željko Mitrović. Vučić je na beogradskom sajmu oružja Partner 2021 posjetio Mitrovićev štand i nakon što je obaviješten o proizvodu, konstatirao: “Čuo sam da je dosta ljudi iz inozemstva obilazilo vaš dron, zato vas pitam jeste li u stanju ovo proizvoditi? Ako budete u stanju, mi smo zainteresirani. Komercijalno proizvoditi kao Željkove igračke za TV je jedno, a proizvoditi za vojsku malo je drugačije. To može služiti nadzoru i uništenju oklopnih vozila, ali mi ih želimo imati i za uništenje objekata.”
Nedavno je, kako tvrdi beogradski tjednik NIN, na vojnom poligonu u Nikincima, uz prisustvo Vučića, predstavljena bespilotna letjelica “IKA -20”, koju serijski proizvodi Mitrovićev “Pink Research And Development Center”. Taj dron je bio naoružan minobacačkim projektilom kalibra 60 milimetara iz državne tvornice oružja “Krušik”. Mitrović je naveo da se njegove bespilotne letjelice mogu koristiti u najrazličitije svrhe, ovisno o kupcu, i da su za dronove čiji je proizvođač zainteresirane “razne vojske po svijetu”.
Govoreći o izazovima s kakvima se Srbija suočava, Vučić je u nedjelju naveo i nastavak pritisaka da Beograd uvede sankcije protiv Moskve, čemu se Srbija odupire dulje od 10 mjeseci, neprestano tvrdeći da ne odustaje od strateškog cilja priključenja EU-u mada na tom putu dugo nije napravila ni korak naprijed. Prema Vučićevim riječima, taj pritisak mogao bi se pretvoriti u prijetnje.
Što bi moglo usmjeriti dodatno svjetlo na pitanje zašto se Srbija nije pokušala, uz pomoć Moskve, satelitski naći u svemiru. Možda zato što je odlučeno da cijela Srbija bude ruski satelit.
(TBT, NACIONAL)
