Ako su Nermin Nikšić i Elmedin Konaković uspjeli prebroditi prvih trinaest dana (n)ove godine, koje po tradiciji srpski vožd iz Laktaša Milorad Dodik, zbog pravoslavnih praznika, „ukrade momentum“ cjelokupne domaće, pa i svjestke javnost da srbuje do besvijesti, pa su uprskos tome uspjeli dogovortiti sastav Vijeća ministara, onda ima nade da će uz ovako iskazano strpljenje prebroditi i formiranje vlasti na federalnom nivou. Nikšić ne krije svoju skepsu i bojazan da će SDA učiniti sve da blokira taj proces. Ali, još uvijek su ključni argumenti na njihovoj strani. Jer da nije tako silni napadi na Osmorku odstrane uljeza, lakeja i medijskih eksponenata bošnjačke „Duboke države“ već urodili plodom tako što bi baš Nikšić i Konaković pokleknuli i odustali od svog nauma.
ZELENSKI KAO UZOR
Doduše, Bakir Izetbegović se nešto nije osobno eksponirao i izjašnjavao po pitanju proslave 9. januara. U njegovo ime je SDA davala svoja saopćenja u kojima je lametirala nad sudbinom države u kojoj se Dodiku dopušta da radi to što radi. Inače, Dodik je radio sve u korist svoje štete i trebalo mu je aplaudirati na tome što je nazvao Franju Tuđmana nasljednikom Ante Pavelića, pa čak i što je odlučio odlikovati kravnika iz Kremlja Vladimira Putina. To što za hrtrvatskog predsjednika Zorana Milanovića nije uvrijedljivo damu Dodik njegovog idola Tuđmana naziva sljedbenikom ustakog koljača Pavelića jasno govori u kojoj mjeri je hrvatska ideologija i politika zgalibila u fašizam. Ali su zato već reagirali evropski parlamentarci i traže sankcioniranje Dodika jer je po njima „prešao crvenu liniju“, ma šta ona značila.
Stoga će Konaković kao ministra vanjskih poslova BiH dati najbolji odgovor na Dodikovu provokaciju uručivanja odlikovanja Putinu tako što će svoju prvu posjetu učiniti Kijevu i susresti se sa prim pravim herojom 21-ovog stoljeća Volodimirom Zelenskim. On bi mu,uzgred rečeno, mogao biti i uzor. I mnogo je pretpostavki za to. Kad je Zelenski postao predsjednik Ukrajine 2019, ta vijest je obišla čitavu planetu.
Ne zato što se on smatrao iskusnim političarom spremnim da se uhvati u koštac sa duboko ukorenjenim problemima u zemji – od ekonomske krize do korupcije i moćne oligarhije, da ne spominjemo koflikt između ukrajinskih snaga i proruskih separatista na istoku zemlje. Zelenski je bio novajlija koji je političkoj sceni najbliže bio kad je igrao ulogu ukrajinskog predsjednika u dobro poznatoj domaćoj TV seriji, prije nego što je odlučio pokrenuti svoju predsJedničku kampanju na novogodišnje veče 2018. Kad je glatko dobio predsjedničke izbore u martu 2019, niko nije mogao ni pretpostaviti da će nekadašnji glumac, pisac i komičar postati jedan od najprepoznatljivijih i najpoštovanijih političara nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Ali, pod njegovim rukovodstvom, uz snagu ukrajinskih oružanih snaga i otpornost civilne populacije, Ukrajina je uzvratila a Zelenski dobio pohvale za ratno rukovodstvo koje mu je nametnuto, piše CNBC. Nedavno su ga i magazin “Times” i “Financial Times” proglasili za “osobu godine”.
BOSNA I UKRAJINA – ZELENSKI I ALIJA
Očito je da bi mnogi voljeli imati političare poput Zelenskog na Zapadu u ovom trenutku, pa tako naravno i Bosnaci. Iako Zelenski pokušava umanjiti svoj hrabri stav prema Rusiji, rekavši da je on “više odgovoran nego hrabar” i da prosto nije želio “iznjeveriti ljude”, svijet ga doživljava herojem. Od početka invazije, međutim, on je bio vidljivi, fizički prisutan lider u Ukrajini, koji posjećuje liniju fronta i ratom razorene gradove i sela. Odbio je ponudu Washingtona da ga sa porodicom evakuirajuu iz Kijeva, odgovarajući da mu treba “municija a ne vožnja” iz zemlje, kako je “tvitovala” ukrajinska ambasada u Britaniji.
Zelenski se u međuvremenu morao naviknuti na niz dnevnih, globalnih diplomatskih sastanaka i brifinga na kojima je je morao moliti za pomoć, oružje i finansije, kao i da svakodnevno obavještava civile o ratu. Takođe je morao titrati diplomatski, znajući da se Ukrajina oslanja na velikodušnost svojih prijatelja da nastavi da se bori sa Rusijom – u smislu oružja vrijednog milijarde dolara i tolerancije na povećane cijene hrane i energije kao posljedice sankcija. To je ponekad bilo neprijatno.
Prema navodima medija iz juna, američki predsjednik Joe Biden je izgubio živce sa Zelenskim nakon jednog njihovog razgovora. Tek što ga je Biden obavjestio da je odobrio dodatnih milijardu dolara vojne pomoći, Zelenski je počeo da izlistava šta je još potrebno, zbog čega je američki predsjednik podigao ton i rekao mu da treba pokazati malo više zahvalnosti.
Nakon toga je Zelenski u saopćenju pohvalio američku javnost zbog njene velikodušnosti i redovno izražava zahvalnost saveznicima Ukrajine za njihovu pomoć u borbi protiv Rusije.
Uprkos tim izazovima, Zelenski generalno uživa visoku podršku među Ukrajincima.Više od 90 odsto Ukrajinaca odobrava njegove poteze, misle da je uspio stvoriti prilično značajnu opoziciju da obustavi rusku agresiju u Ukrajini ali i mobilizirao zapadnu podršku u ovom sukobu i to je nešto što Ukrajinci visoko cijene i vjeruju da je on svojim osobnim ponašanjem – ostajanje u Kijevu i nenapuštanje zemlje – bio u stanju stabilizirati zemlju, smatraju ukrainski analitičari.
Ne bi bilo Konakoviću nepristojno uporediti Zelenskog sa Alijom Izetbegovićem kako u odnosu prema samom neprijatelju i okupatoru, još više prema svom narodu. Taj čovjek već više od 300 dana svakog dana se obraća naciji. Da li je naprvio lapsuz i grešku zbog koje bi ga neko kritizirao ili osudio? Nije poznato! Dok je Alija Izetbegović imao sasvim drugačiji stil komuniciranja sa javnošću, tako da je ostao upmaćen da do podne misli jedno, a od podne drugo. Konaković je prošao politički put sličan Zelenskom, kao sportaš je ušao u politiku gdje je pokazao primarno vanserijsku energiju i volju. Mediji mu nisu bili naklonjeni, a mase naviknute na vremešne političare koji su zaposjeli poratnu političku scenu, doživljale su ga kao „zelen(sk)og“. Ako bi se Konakoviću posrećilo da izbjegne mudre političke savjetnike, a kuloari tvrde da mu se već ponudio Zlatko Lagumdžija, i bude imao iskrenog i iole darovitog mladog savjetnika, on će mu sigurno savjetovati da preda rahmet Aliji Izetbegoviću, kao svom ratnom komandantu, ali da mu uzor u politici bude Zelenski. Jer našoj krhkoj demokratiji su potrebni novi ideali!
(TBT, Tim za analitiku)
