Ruski agresorski rat u Ukrajini izolirao je vladu u Moskvi u vrlo kratkom vremenu, posebno u zapadnim industrijskim zemljama. Ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nije ostalo mnogo važnih partnera. Jedan s kojim komunikacija još funkcionira je Turska. Putin i njegov kolega Recep Tayyip Erdogan već godinama održavaju bliske odnose. Krajem 2021. glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Erdogan i Putin imaju “prijateljski odnos”. A Erdogan je pak prošlog novembra rekao da s Putinom ima “odnos povjerenja”.
Turski predsjednik je vješto iskoristio početak rata u Ukrajini za širenje svog utjecaja. Dok diplomatski kanali prema Rusiji nisu bili otvoreni, Ankara se ponudila za posrednika između Moskve i Kijeva i još uvijek je glavni igrač s kojim obje strane rado razgovaraju. Sastanci na visokoj razini između Ukrajinaca i Rusa održani su 10. marta 2022., kada su se u Antaliji sastali ministri vanjskih poslova Ukrajine, Rusije i Turske. Nakon nekih dva tjedna izaslanstva su ponovo pregovarala u Istanbulu. Sporazum o žitaricama, koji omogućuje izvoz ukrajinske pšenice preko Crnog mora, ispregovaran je u srpnju uz posredovanje UN-a i Turske i potpisan u Istanbulu.
“Za Rusiju je Turska prozor u svijet”
Stručnjak za vanjsku politiku i energetiku Aydin Sezer potvrđuje da je rat u Ukrajini pomogao zbližavanju turskih i ruskih čelnika: “Za Rusiju je Turska poput prozora u svijet. Odnos s Ankarom vrlo je važan i vrijedan za Kremlj.” A da bi tako i ostalo, vodstvo u Moskvi bi željelo da na izborima 18. lipnja ne dođe do promjene na vlasti u Ankari. Prema Sezerovom mišljenju, Putin je shvatio “da je u interesu Rusije da lider poput Erdogana upravlja Turskom”.
Moskva je zato u posljednje vrijeme nekoliko puta pokušala podržati aktualnu tursku vladu. Primjerice, ruska državna tvrtka Gazprom odgodila je turske dugove za kupovinu plina. Rusija to ne radi “tek tako”, već u vlastitom interesu, rekao je za DW turski diplomat emeritus koji želi ostati anoniman. A u oktobru je Putin predložio da bi se Turska mogla pretvoriti u takozvano energetsko središte. To bi značilo da bi se ruski plin isporučivao evropskim potrošačima preko Turske – situacija u kojoj su na dobitku oba predsjednika.
Putin treba Erdogana – a Erdogan treba Putina
Politička i ekonomska podrška Rusije postala je još važnija za opstanak turske vladajuće stranke AKP jer ima poteškoća s EU-om i SAD-om, kaže u intervjuu za DW stručnjakinja za međunarodne odnose Hande Orhon Özdag. Nesuglasice i napetosti između Turske i Zapada postoje već nekoliko godina. I tursko-europski i tursko-američki odnosi su se pogoršali. “Rat u Ukrajini dao je AKP-u priliku da produbi gospodarske veze s Rusijom jer ne sudjeluje u sankcijama SAD-a i EU-a.” Ona kaže da je Putin Erdoganu omogućio dvije važne stvari: “Političku popularnost kroz sporazum o žitaricama i ekonomsku podršku u vezi s plinom”. A upravo to, kako kaže, treba AKP-u prije izbora, jer popularnost te stranke kod biračkog tijela opada.
Demokratska opozicija je nepoželjna
Nije sigurno da će politički odnosi u Turskoj ostati takvi kakvi jesu. Erdogan želi biti ponovo izabran na predsjedničkim izborima. No, ankete ne sugeriraju lahku pobjedu – opozicija bi zapravo mogla pobijediti i donijeti promjenu u vodstvu zemlje nakon više od 20 godina.
S druge strane, u Rusiji Erdoganova vlada ima dobar imidž, kaže turski politolog Ümit Nazmi Hazir koji provodi ispitivanja javnog mnijenja u Moskvi. “Putin i Erdogan imaju odnos koji postoji već dvadeset godina. Dvije strane poznaju jedna drugu i mogu izravno komunicirati”, kaže on. To bi im obojici moglo olakšalo da provedu svoje namjere.
Ako bi oporba pobijedila na izborima u Turskoj, to bi također bilo protivno ruskim interesima jer bi nova vlada mogla biti demokratskija, kaže Hazir: “Tada će se sposobnost Rusije da usmjerava Tursku smanjiti. Tada će se morati razgovarati s nekoliko aktera.”
Suparništvo Moskve i Ankare oko Sirije
No postoji i potencijal za sukobe i razlike u mišljenjima između Moskve i Ankare. Na primjer, obje zemlje sudjeluju sa svojim vojnicima u sirijskom ratu i podupiru neprijateljske skupine. Rusija je tradicionalno glavni saveznik sirijskog režima, a Turska podržava elemente sirijske oporbe poput Slobodne sirijske vojske, dok je u isto vrijeme poduzimala vojne akcije protiv Kurda u sjevernoj Siriji.
Ali moguće je da bi se dvije zemlje mogle dogovoriti oko ovog pitanja. Nakon godina oštre retorike protiv sirijskog vladara Bashara al-Asada, Erdogan je sada ublažio svoj ton. Turska je najavila da želi uskoro održati mirovne pregovore sa Sirijom, kojima će prisustvovati i Rusija. “Prvo će se sastati naša tri ministra vanjskih poslova, a zatim mi tri čelnika”, stoji u priopćenju objavljenom u četvrtak (5.1.).
Međutim, mnogi promatrači su skeptični što se tiče približavanja Rusije i Turske. Ankara se miješa u sferu utjecaja Moskve, kaže Hazir. A stručnjak za istočnu Evropu Zaur Gasimov sa Univerziteta u Bonnu dodaje da je Erdogan počeo “voditi puno aktivniju politiku na postsovjetskom prostoru i na Bliskom istoku”. Rusiji, kako kaže, nije se lako pomiriti s tim. Govoreći za DW Gasimov zaključuje: “Kremlj ne vidi Tursku kao saveznika. U Siriji, u armensko-azerbajdžanskom sukobu i u Libiji Kremlj ima potpuno drugačije ciljeve od Turske. Kremlj vidi Tursku više kao jednog suparničkog partnera.”
(TBT, DW)
