KOLUMNA
Da li namjerno
ili iz nehata, tek Angela Merkel je pokazala sve svoje znanje o integracijama –
od kojeg nema ni traga
Piše: Jakob
Augstein, thebosniatimes.ba
Ponekad je
dovoljna samo jedna rečenica da shvatimo koliko je loše stanje u društvu. „Od
osoba turskog porijekla koje već dugo žive u Njemačkoj očekujemo da razviju
visok stepen lojalnosti našoj zemlji.“ To je upravo izjavila Angela Merkel i
time izrekla smrtnu presudu historiji integracija, nenamjerno objasnivši da Njemačka
mora konačno da razvije drugačije shvatanje nacionalnog identiteta ako ne
namjerava da prokocka svoju budućnost kao zemlja imigracije.
Sve je u toj
kancelarkinoj rečenici pogrešno. Za nju su osobe sa „turskim porijeklom“, koje
imaju njemački pasoš, i dalje stranci. Njena konstrukcija da oni već „dugo žive
u Njemačkoj“, ignoriše činjenicu da su mnogi rođeni ovdje i da su dio Savezne
republike Njemačke duže i od nje same.
Ali najgore je
ovo „Mi“, jer ne obuhvata imigrante i njihove potomke. Da li namjerno ili iz
nehata, tek Angela Merkel je pokazala sve svoje znanje o integracijama – od
kojeg nema ni traga.
Kancelarka jedne
zemlje imigracije kao što je Njemačke podijelila je svoje građane prema porijeklu.
To se ne smije. Njena izjava pokazuje sve neznanje vezano za realnost
migracija. Možda i kapitulaciju. Izgleda da se sve više učvršćuje uvjerenje da
od imigranata nikada nećemo dobiti „prave“ Nijemce.
Nova žestoka
rasprava o dvojnom državljanstvu jeste svjedočanstvo ove opasne tendencije. Na
ovom mjestu sam nedavno napisao da je dvojno državljanstvo autogol politike
integracija. Mnogi se sa tim nisu složili. Autor Imran Ayata me je optužio za
senzacionalizam, dok je političar Zelenih Jürgen Trittin napisao da se „ne
igramo sa rasizmom“.
U stvari mogli
bismo da kažemo da pasoš nije potvrda integracije, ali da je insistiranje na
posebnom imigrantskom identitetu sasvim suprotno integraciji.
Dobronamjerne
pristalice dvojnog državljanstva nesvjesno staju na stranu turskog predsjednika
Erdogana. On je 2010. u veoma zanimljivom govoru održanom u Kölnu izjavio:
„Asimilacija je zločin protiv čovječnosti.“ Ali društvo imigracija može na dugi
rok uspješno da funkcioniše samo ako je cilj asimilacija.
Kako stranci
postaju Nijemci?
Nijemci mogu da se
prisjete kako je bilo kada su u stotinama hiljada emigrirali u SAD. Danas bi te
ljude opisali kao nespremne za integraciju. Bili su politički radikalni,
ateisti, skloni alkoholizmu, insistirali su na upotrebi svog jezika, izolovali
se od ostatka društva u svojim školama, restoranima i udruženjima.
Jednom riječju, Nijemci
su u 19. vijeku u SAD formirali klasično paralelno društvo. Većinsko
anglosaksonsko društvo smatralo ih je strancima, baš kao što mi danas
posmatramo muslimanske imigrante u Evropi.
Najkasnije
poslije Prvog svjetskog rata ovi Nijemci postali su Amerikanci. Već 1920-ih
autor Henry Louis Mencken je zaključio: „Američki melting pot progutao je
Amerikance njemačkog porijekla kao nijednu drugu grupu, čak ni Irce.“ Današnji
Nijemci mogu da nauče mnogo iz američke, ali i iz svoje historije.
„Multikulturalizam
neće funkcionirati“, izjavio je politolog Herfried Münkler o imigraciji:
„Moramo od ovih ljudi da stvorimo Nijemce“. On je istovremeno i u pravu i
griješi. Uspješna integracija podrazumijeva i vodeću kulturu i
multikulturalnost. Imigranti moraju da postanu Nijemci, ali ta riječ mora da
ima jedno drugo značenje.
Münkler u svojoj
novoj knjizi, zajedno sa svojom ženom, teoretičarkom književnosti Marinom
Münkler, iznosi pet osobina koje karakterišu svakog Nijemca:
1. Odluka da sami
vodimo brigu o sebi i svojoj porodici i da samo u izuzetnim prilikama tražimo
pomoć od zajednice.
2. Vjera u to da
vlastitim radom i zalaganjem možemo da napredujemo.
3. Stav da je vjeroispovjest
privatna stvar i da u društvenom životu igra sporednu ulogu.
4. Svijest da je
odluka o načinu života i izboru partnera lična stvar pojedinca a ne njegove
porodice.
5. I na kraju
poštovanje Ustava Savezne republike Njemačke.
Biti Nijemac,
pišu Münklerovi, nije nešto što „treba da nas uljuljka, nešto što se dobija
rođenjem i što nikada ne možete da izgubite. (…) Ovdje je više riječ o
normativnom identitetu koji podrazumijeva određene obaveze koje moramo da
ispunimo“. Mnogi koji sebe smatraju Nijemcima ne ispunjavaju ove kriterijume.
Ovih dana
obilježavamo godinu dana od kada je Njemačka otvorila svoje granice desetinama
hiljada prognanika i ponudila im utočište. Ova odluka se već sada naziva
„historijskom“, jer dijeli vrijeme na „prije“ i „poslije“, pisalo je nedavno u
Die Zeitu.
Pitanje je samo
da li su svi učesnici, a to smo svi mi, političari, građani, mediji, imigranti,
svjesni svoje uloge u ovom historijskom procesu i odgovornosti koja iz njega
proizlazi –upravo mi moramo da omogućimo prelaz iz onoga „prije“ u ovo
„poslije“.
(TBT, Spiegel)