ANALITIKA
Kritičari vide
saudijski izvoz radikalnog islama kao činilac koji doprinosi globalnom
terorizmu, a ipak, uticaj i potezi pustinjskog kraljevstva u mnogome zavise od
lokalnih uslova
FOTO: (AP)
Teško da prođe
sedmica, a da se u medijima ne pojavi priča u kojoj se Saudijska Arabija
okrivljuje za džihadističko nasilje. Ideja je postala opšte mesto: saudijski
izvoz rigidnog, patrijarhalnog i fundamentalnog islama poznatog pod nazivom
vehabizam, doveo je do raspirivanja globalnog ekstremizma i terorizma.
Od kada je
Islamska država poslala svoje zastrašujuće pozive na džihad protiv Zapada i
tako inspirisala desetine terorističkih napada, stara debata o saudijskom
uticaju na islam postala je iznova relevantna.
Da li je svijet
danas podjeljenije, opasnije i nasilnije mesto zbog kumulativnog efekta
petodecenijskog naftom finansiranog propovjedništva iz srca muslimanskog svijeta?
Ili je Saudijska Arabija, koja je često podržavala zapadno nastrojene autokrata
prije islamista, jednostavno zgodan izgovor za ekstremizam i terorizam iza kojeg
stoje mnogo kompleksniji uzroci među kojima je i politika SAD prema Bliskom
istoku?
Ta pitanja su
veoma sporna, dijelom i zbog kontradiktornosti saudijske države.
U domenu
ekstremističkog islama, Saudijci su ujedno i piromani i vatrogasci. Njihova
verzija islama povlači jasne granice između malog broja pravih vjernika i svih
ostalih, čime daje ideološku osnovu džihadizmu. Sa druge strane, Saudijska
Arabija je veoma važan partner u okviru anti-terorističkih akcija i koalicija.
SUPROTSTAVLJENI
CILJEVI
Saudijske vođe
nastoje da održavaju dobre odnose sa Zapadom i vide džihadiste kao prijetnju po
svoju vlast. Istovremeno, u svojim odlukama vode se rivalstvom sa Iranom u
kojem zavise od svog svećenstva koje je posvećeno reakcionarskom sistemu vejre.
Ta dva suprotstavljena cilja dovode to toga da saudijska politika izgleda
zbunjujuće nestalna.
Najvažniji efekat
saudijskog propovjedništva predstavlja usporavanje evolucije islama i
blokiranje njegovog prilagođavanja modernom globaliziranom svijetu. Domet
Saudijske Arabije je do sada bio nevjerovatan i gotovo da ne postoji čak ni
nemuslimanska zemlja sa muslimanskom manjinom koju Rijad nije finansijski,
obrazovno i infrastrukturno pomogao.
Opšte prihvaćeno
je u akademskim krugovima da je saudijska ideologija omela brojne lokalne
islamske tradicije u desetinama zemalja – rezultat ogromnih ulaganja (desetina
milijardi dolara) u religijski uticaj tokom pola vijeka.
U mnogim
zemljama, vehabisti su propovedali duboko osuđivačku verziju religije, što je u
zemljama kao što su Egipat i Pakistan dovelo do porasta podrške metodama kao
što je kamenovanje zbog preljube.
GRANICA UTICAJA
Među mnogim
imigrantskim muslimanskim zajednicama u Evropi, saudijski uticaj izgleda kao
samo jedan od faktora radikalizacije, ali nikako i najvažniji. U zemljama kao
što su Nigerija i Pakistan, priliv saudijskog novca i ideologije pospješuje
povećane podjele koje se najčešće završavaju smrtonosno.
Istovremeno,
Saudijska Arabija je sama proizvela Osamu bin Ladena, 15 od 19 otmičara aviona
11. septembra, najveći broj bombaša samoubica u Iraku i više boraca Islamske
država od bilo koje druge zemlje, osim Tunisa.
Možda najveće
poniženje za saudijski sistem bila je informacija da se Islamska država
koristila zvaničnim saudijskim udžbenicima u svojim školama sve do prošle
godine, kada su počeli da štampaju svoje knjige. Od 12 udžbenika koje je
objavila ID, 12 je napisao Muhamed ibn Abd al Vahab, 18-vjekovni osnivač
saudijske škole islama.
Osim toga,
najmanje dvije decenije kraljevstvo je distribuiralo engleski prevod Kurana u
kojem su dodate reference na Jevreje i kršćane tipa: “Oni koji su
zaslužili tvoj bijes (kao što su Jevreji) i oni koji su skrenuli sa puta (kao
što su kršćani)…”
Ipak, postoji
veliki broj eksperata za islam i ekstremizam koji tvrde da Rijad nikako nije
odgovoran za talas ekstremizma i džihadizma. Oni ukazuju na brojne uzroke
uspona terorizma, među kojima su glavni represivne sekularne vlade na Bliskom
istoku, lokalne podel, internet kao alatka propagande i američki
intervencionizam u muslimanskom svijetu.
(TBT, The New
York Times)