Dok su zaljevske države već nekoliko godina u procesu preispitivanja svojih odnosa sa Zapadom, 2022. bit će zabilježena kao godina tektonskog pomaka.
Znakovi su već bili postavljeni u pogledu smjera putovanja: uzastopni američki predsjednici pokazali su da ih malo zanima Zaljev osim prodaje oružja i stabilnosti opskrbe i jeftine nafte na globalnom tržištu. Barack Obama ignorirao je Zaljevsko vijeće za suradnju (GCC) u nastojanju da postigne nuklearni sporazum s Iranom, a Donald Trump je na Saudijsku Arabiju gledao kao na kravu muzaru za prodaju oružja i vlastite obiteljske interese.
Viši čelnici Zaljeva osjećali su se pokroviteljski, njihov glas se nije slušao, njihove brige su bile sklonjene u stranu. Mohammed bin Salman (MBS) nije si učinio uslugu naredivši ubistvo Jamala Khashoggija, brutalno čak i po saudijskim standardima, što je još više zateglo odnose.
Ipak, pozornica je bila postavljena i bio je potreban jedan događaj da se objavi nova era: ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je svoju vojsku u Ukrajinu 24. februara.
Evropa koja se oslanjala na rusku naftu i plin suočila se s najozbiljnijim sukobom od kraja Drugog svjetskog rata. U potrebi da se suprotstave Putinu dok spriječe rat koji bi ih mogao zahvatiti, Evropljani su pozvali na sankcije dok su se pokušavali odviknuti od ruskih opskrbe energijom.
Cijena nafte i plina spiralno je porasla, a zaljevski proizvođači ugljikovodika dobili su bič u ruke koji im je sitrgnut dalekih 1970-ih.
Arogantna kratkovidnost u SAD-u
Zaljevske države pozicionirale su se kao neutralne, odbijajući pristati na sankcije dok su se pridružile prijedlozima UN-a kojima se osuđuje invazija. Ali kako je rat odmicao, postalo je jasnije da su veliku prednost vidjeli u neutralnosti koja je sve više težila prema Rusima, poput onoga što je Švicarska postigla s nacistima.
U martu je tadašnji britanski premijer Boris Johnson odletio u Riad na sastanak s MBS-om. Bio je to prvi put od ubistva Khashoggija da se britanski premijer sastao s prijestolonasljednikom. Bio je tamo kako bi zamolio MBS da poveća proizvodnju kako bi ublažio neobuzdanu energetsku inflaciju koja je prijetila privredi Ujedinjenog Kraljevstva. Johnson je otišao praznih ruku.
A onda je 15. jula došao MBS-ov zloglasni susret s američkim predsjednikom Joeom Bidenom u Jeddahu. Sljedećeg dana na summitu GCC + 3, Biden je bezuspješno pozivao na povećanje proizvodnje nafte. Bio je to scenarij koji se odigrao s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom koji je kasnije u julu poželio dobrodošlicu MBS-u u Pariz, ponovno prvi put za jednog zapadnog čelnika nakon ubistva Khashoggija. Opet je postavljen zahtjev i opet je odbijen.
Uoči sredine mandata, dok su Biden i njegova Demokratska stranka izgledali u jadnom stanju, stigao je još jedan zahtjev i još jedno odbijanje. U listopadu je stigla vijest da će, pod pritiskom Saudijaca, OPEC+ dodatno smanjiti proizvodnju. Sol na ranu.
Trojica moćnih zapadnih lidera otvoreno su tri puta tražili i tri puta su odbijeni. MBS je svaki put bio opunomoćen da još odlučnije kaže ne zbog onoga što je bilo prije. Prijestolonasljednik je osigurao veliki poticaj u svojoj kampanji rehabilitacije imidža. A Zapad nije dobio ništa zauzvrat.
Potpuno se oglušujući o novu stvarnost, u oktobru je demokratski kongresmen Tom Malinowski suspendirao zakon usmjeren na povlačenje trupa i raketnih odbrambenih sistema iz Saudijske Arabije i UAE.
U obrazlođenje prijedloga zakona, Malinowski i njegovi susponzori bijesnili su: “Vrijeme je da se Sjedinjene Države nastave ponašati kao supersila u našem odnosu s našim klijentskim državama u Zaljevu. Oni su napravili izbor i trebaju živjeti s posljedice. Naše trupe i vojna oprema potrebni su drugdje.”
Zaprijetiti povlačenjem trupa i raketnih obrambenih sistema u trenutku kada Zaljev postaje sve nelagodniji zbog iranske prijetnje bilo je strateški nerazumno. Pogotovo jer tu tjeskobu dijeli i američki najbolji regionalni prijatelj, Izrael.
Opisivanje zemalja Zaljeva kao “država-klijenata” pokazalo je aroganciju i kratkovidnost koji su išli na ruku novoj vrsti lidera GCC-a koji su se pojavili tokom prošlog desetljeća.
Dogovori Xi Jinpinga
Mohammed bin Zayed, koji je bio de facto vođa UAE, smrću svog brata u maju postao je de jure vođa države koju je Amerika nekoć hvalila kao “malu Spartu”.
Ni on ni MBS, ni katarski emir Tamim bin Hamad Al Thani, ni njihovi kolege čelnici GCC-a u Kuvajtu, Bahreinu i Omanu ne vide sebe kao klijente SAD-a. Umjesto toga, kako američka moć opada i regionalno i globalno, oni su angažirani s drugim partnerima prihvaćajući da će Washington u doglednoj budućnosti zadržati svoju ulogu sigurnosnog jamca.
S Putinovim dionicama kao vještim geopolitičkim igračem koje je ozbiljno narušila njegova nevješta kampanja u Ukrajini, kineski predsjednik Xi Jinping, videći puno jasnije od Washingtona smjer u kojem vjetar puše, bio je zauzet sklapanjem dogovora.
U novembru je QatarEnergy potpisao 27-godišnji LNG ugovor sa Sinopec. Dugoročni poslovi su sine qua non i za dobavljače i za kupce, osiguravajući stabilnost tržišta za prve i stabilnost cijena za druge. Kao što je rekao šef QatarEnergyja, Saad al-Kaabi: “Ovo podiže naš odnos na nove razine.”
Početkom decembra, ministar energetike i infrastrukture Ujedinjenih Arapskih Emirata, Suhail Al Mazrouei, opisao je odnos između svoje zemlje i Kine kao “globalni model”, dok se Mohammed bin Zayed nadograđuje na sporazum potpisan 2019. koji je UAE učinio ključnim središtem za Kineska inicijativa Pojas i put.
Predsjednik Xi je 8. decembra svečano dočekan od strane MBS-a u Riadu, s borbenim zrakoplovima koji su ispuštali zeleni dim i razastrtim ljubičastim tepihom. On i prijestolonasljednik potpisali su niz strateških ugovora, uključujući onaj s Huaweijem, unatoč američkoj zabrinutosti oko tvrtke i sigurnosnih rizika koje ona predstavlja za SAD.
Svjetsko prvenstvo pokazalo se korisnom platformom ne samo zato što je Katar čvrsto postavilo na svjetsku pozornicu, već i zato što je – uz šokantan poraz Saudijske Arabije od Argentine i uporan put Maroka do polufinala – postalo metafora za uspon MENA-e.
MBS se sastao s Tamimom u Dohi kako bi istaknuo da je zaljevska svađa 2017.-2021. sada već prava prošlost. A Mohammed bin Zayed, glavni pokretač svađe, iznenadio je promatrače tako što se također pojavio. Ne baš trojica prijatelja, ali svi su oni vodeći u nadmoći. Dok se tektonski pomak bude odvijao 2023., oni će nastaviti konsolidirati obilne dobitke koje su im omogućili rat u Ukrajini.
Energija će ostati pokretačka snaga, ali će se diversifikacija nastaviti, iako bi MBS-ova opsjednutost giga-projektima poput Neoma, a ne problemima kruha i maslaca kao što je rješavanje krize s poplavama u Jeddahu, mogla naštetiti njegovoj domaćoj podršci.
S Bidenom u Bijeloj kući, odnosi SAD-a sa Saudijcima ostat će zategnuti. Manje za Emirate, koji su bili vrlo uspješni u izbjegavanju većine kritika usmjerenih na Saudijsku Arabiju zbog rata u Jemenu, iako su oboje duboko angažirani i optuženi za brojne ratne zločine.
Teško balansiranje
Sva trojica bit će svjesni da neće dopustiti da se razdor s Washingtonom još više produbi, jer će im i dalje trebati sigurnosni pokrivač koju najveća svjetska vojna supersila još uvijek pruža. Međutim, balansiranje će biti teško i vrijedno gledanja.
Mohammed bin Zayed upotrijebit će COP28 u Abu Dhabiju kako bi predstavio zeleni plan, a istodobno će osigurati da nafta ostane u središtu energetske strategije Zaljeva, finoća koju on može izvesti, s obzirom na to da su UAE vrlo učinkovita policijska država, vješta u kontroliranje protesta i oblikovanje propagande.
Još jednom, on će dobro odigrati svoju ruku tiho izvan pozornice, dok će središnje mjesto ostaviti MBS-u, dok ovaj nastavlja svoju vježbu rehabilitacije uz pomoć i poticanje malodušnih zapadnih vođa.
Utjecaj Kine će rasti kako bude koristila svoju ekonomsku moć da se sve više približi Zaljevu, s kojim dijeli autoritarnu ideologiju. Saudijci i Emirati nastavit će svoju nemilosrdnu represiju nad ljudskim pravima, što će zapadni čelnici opet ignorirati iako budu sve više zabrinuti zbog kineske prisutnosti u Zaljevu.
Ukratko, 2022. ostat će zapamćena kao godina pomaka; godine kada je nova vrsta vođa GCC-a iskoristila priliku koju im je pružio Putinov rat i natjerala Zapad da vidi Zaljev drugim očima.
(TBT, MEE)
