ANALITIKA
Slike iz Nice na
kojima muslimanka na plaži pod prinudom uklanja svoju odjeću, pokazuju koliko
su pogrešni argumenti u prilog ove zabrane, na primjer da je pokrivanje tijela
zbog vjerskih razloga na plažama ili dok plivate nehigijenski, da je to
“provokacija” ili da je suprotno francuskim vrijednostima
FOTO: (public)
Znači tako
izgleda oslobađanje žena: četvorica naoružanih policajaca prisiljavaju jednu
ženu da se skine u javnosti. Francuski premijer Manuel Valls podržao je odluke
nekih francuskih gradonačelnika da na plažama svojih gradova “zabrane
burkinije”, jer je ta odjeća simbol porobljavanja žene. Slike iz Nice na kojima
muslimanka na plaži pod prinudom uklanja svoju odjeću, pokazuju koliko su
pogrešni argumenti u prilog ove zabrane, na primjer da je pokrivanje tijela
zbog vjerskih razloga na plažama ili dok plivate nehigijenski, da je to
“provokacija” ili da je suprotno francuskim vrijednostima. Ove apsurdne i ružne
fotografije su nam pokazale svu dubinu jaza između ideala i posljedica njihove
primjene, između umišljene prijetnje nacionalnom zajedništvu i sredstava za
borbu sa njom – jer je bilo potrebno nekoliko naoružanih muškaraca da bi se
izašlo na kraj sa jednom ženom. Nije jasno koje se to francuske vrijednosti
ovdje brane. Svakako ne sloboda, jednakost i bratstvo, jer žene koje nose
burkini imaju samo jedan izbor: da ga nose ili da napuste javni prostor.
Tekst kanske
zabrane odnosi se na one koji nose “razmetljivo” religioznu odjeću koja je
suprotna pristojnom ponašanju i laïcité, francuskom konceptu sekularnosti
zasnovanom na slobodi savjesti, strogom razdvajanju religije i države i slobodi
vjeroispovjesti. Isplivao je sve oštriji sukob u vezi sa istinskim smislom ove
filozofije, praćen pokušajima desnice da se ksenofobija i islamofobija
predstave kao dio borbe za pristojno društvo. Francuska je duboko politički
podijeljena pred preliminarne predsjedničke izbore na desnici u novembru i
opšte predsjedničke izbore u maju sljedeće godine. Uspon Marin Le Pen i njene
partije ohrabrio je mnoge da preuzmu njenu retoriku. Najavu Nicolasa Sarkozya
od prošle sedmice da će se kandidirati za predsjednika pratila je poruka
glasačima ekstremne desnice. On je obećao da će produžiti zabranu nošenja
hidžaba u školama i na univerzitetima, ograničiti socijalna davanja ženama koje
krše zabranu nošenja burke i ukinuti zakon o spajanju imigrantskih porodica.
Sarkozy je rekao da je dosta ove “tiranije manjine”.
Zabrana iz Nice
se pravda masakrom koji se dogodio u ovom gradu na Dan Bastilje, iako su
nekoliko žrtava bili muslimani. Gradonačelnik Kana je izjavio da burkini
ukazuje na pripadnost terorističkim grupama. Neki burkini opisuju kao
islamističku provokaciju (kao da islamisti pozivaju žene da se kupaju u
burkinijima na javnim plažama). Zaista je teško razumjeti logiku ovih izjava.
Jedino je jasno da je opsjednutost burkinijem idealan način da se skrene pažnja
sa brojnih socijalnih i ekonomskih problema sa kojima se suočava druga i treća
generacija imigranata. Oni se osjećaju izopćenima i nezadovoljni su onim što im
pruža republika, zbog čega su neki od njih podložni ekstremističkim stavovima.
Odluke o zabrani brukinija dodatno će otuđiti mnoge od njih.
Neki političari
su ukazali na rizik od uličnih nemira i izrazili zabrinutost da bi porast
nepovjerenja između dijelova društva mogao da dovede do nasilja, poput nedavnih
nereda na Korzici, naročito od kada je šef francuskih službi sigurnosti
upozorio da ekstremna desnica želi sukobe. Zabrana nošenja burkinija je duboko
nepravedna, jer pomoću nametanja te obaveze muslimankama želi da spriječi
kriminalno ponašanje drugih. Francuski Vrhovni sud će razmatrati zakonitost
ovih zabrana. Iako je politički kontekst veoma složen, problem je veoma prost.
Pravo žene da se oblači kako ona želi bi trebalo odbraniti od onih koji je
primoravaju da se pokriva ili ne pokriva. Njeno tijelo je njena stvar.
(TBT, The
Guardian)