KOLUMNA
Vjerujem da
većina Bošnjaka sada misli da je ovo dogovoreni scenarij za podjelu Bosne kojem
kumuje i djelimično učestvuje međunarodna
zajednica. To naravno nije i ne može biti tako. Ali ima nešto istine u tome
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Svakome je
postalo jasno da Zapad nema volje ni želje zaustaviti Milorada Dodika, a u Bosni
i Hercegovini rastu tenzije koje teško mogu voditi ičemu dobrome. Za mjesec
dana, 25. septembra, vlasti srpskog entiteta najavile su referendum na kojem će
građani odgovoriti na pitanje treba li se kao Dan RS-a obilježavati 9. januara
– iako je obilježavanje tog datuma Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, jer se
time obilježava dan iz 1992. godine kada su srpski zastupnici proglasili Srpsku
republiku u BiiH, što je bio uvod u rat 1992. – 1995.
Godinama prije RS
je obilježavala 9. januara krsnu slavu Republike Srpske, ali to više ne bi smjela
nakon odluke Ustavnog suda BiH. Formalno, dužnosnici RS-a vjerojatno su i u
pravu kad kažu da je referendum u skladu sa zakonima koji omogućavaju da se
građane neobavezujuće pita za mišljenje. Zar je doista važno kada će jedan od
entiteta održavati svoj dan? No, ovo je bitka puno važnija od svojeg povoda,
ovdje dugogodišnji vladar Republike Srpske Milorad Dodik testira svoju moć i
strpljenje međunarodne zajednice, istodobno gradeći dodatnu distancu prema Sarajevu i zajedničkim državnim vlastima
Bosne i Hercegovine, koje bi mu trebale biti nadređene.
Dodik godinama
prijeti referendumom o otcjepljenju RS-a. Ovaj, s naivnijim pitanjem, samo je
test za to, upozoravaju u Sarajevu, zazivajući intervenciju međunarodne
zajednice. No, strani diplomati šute. U utorak su se trebali sastati
veleposlanici Vijeća za implementaciju mira (PIC), oni koji imaju ovlasti
smijeniti Dodika i kompletnu vladu RS-a poslati u mirovinu. Umjesto odluke o
zaustavljanju referenduma, objavljeno je da se sastanak odgađa – zbog dodatnih
konzultacija. “Zato što nema dogovora među zapadnim članicama PIC-a.
Nažalost, svjedočimo pravom gerilskom ratu koji se vodi među zapadnim članicama
PIC-a, najvećim zemljama EU i Amerikancima, Turcima, Japancima i
Kanađanima”, objasnio je za Radio Slobodna Evropa analitičar Kurt
Bassuener. On kaže da je najvećim zemljama EU sada u fokusu “mehanizam
koordinacije”, “žele samo govoriti o pozitivnim stvarima, ne žele
ulaziti u sukob s Dodikom i nadaju se da će njihov argument kako to zapravo
nije bitno biti dovoljan”. Bilo bi divno da su u pravu, ali teško da će
dobrim željama spasiti stvar jednom kad sve ode predaleko.
Ovo bi bio
sažetak možda većine analitičkih tekstova objavljenim na temu održavanja
referenduma u RS-u. Tek nakon ovog uvoda moguće je postaviti nekoliko pitanja.
Ta pitanja prije svih sebi trebaju postaviti Bošnjaci. Prvo, ako šuti Zapad
zašto šuti islamski Istok?! Drugo, zar bošnjački lideri, posebno Bakir
Izetbegović koji kormilari, a sasvim odgovara i termin gospodari bošnjačkom
politikom (kao sudbinom) nisu mogli pretpostaviti i procijeniti da bi jednog
dana mogli doći u ovako frustrirajuću poziciju?
Ne mislim da
treba Izetbegoviću “vaditi oči” zbog toga što je on prvi “čačnuo mečku” i
pokrenuo postupak (pre)ispitivanja legitimnosti Dana RS-a (9. januar) – iako je obilježavanje tog datuma Ustavni sud BiH
proglasio neustavnim, mada to jeste bila jedan u nizu njegovih velikih grešaka.
I ta greška samo je pokazala koliko je Izetbegović bio nazuo “tanke opanke” ako
je vjerovao da će stranci, posebice zapadne diplomate stati uz njega kad mu
Dodik uzvrati istom mjerom. Ne treba mu čak ni zamjerati koliko se hvalio u
predizbornoj kampanji sa tom aplikacijom na koju je Ustavni sud pozitivno
reagirao.
Šta mu treba
zamjeriti? Kad je pobijedio na izborima 2014. pa na lovorikama pobjednika
otputovao negdje u austrijske planine na odmor i usput popio kahve sa nekim
evropskim političarima među kojima i sa Jean-Claude Junckerom, koji je po
političkoj provenijenciji kršćanski narodnjak. Najvjerovatnije da je
Izetbegović preuzeo njegov recept formiranja koalicija narodnjačkih stranaka.
Autorova malenkost je zagovarala formiranje grande koalicije koja nije
isključivala SNSD Milorada Dodika i SBB Fahrudina Radončića, što se shvatilo
kao bogohulna ideja. Manje je važno danas da su me zbog tih stavova osioni
fanovi Bakira Izetbegovića, sastavljeni od glupih bošnjačkih nacionalista,
ocvalih patriota i vjerskih ekstremista, anatemisali haman kao izdajnika.
Možda sam jedini
upozorio kako Bakir Izetbegović griješi u odabiru partnera i da ne shvata
dovoljno ozbiljno opasnost politike toksičnih separatista Milorada Dodika i
Dragana Čovića. Tačno sam vidio, tako i napisao, da će njih dvojica “razvući
špagu” na kojoj će se Bakir “rašćevrljiti”.
I evo ga, Dragan
Čović, leden poput revolveraša, sačekuje Izetbegovića u “tijesnom klancu” i
“puca mu u leđa”. Tako se deskriptivno može opisati Čovićev potez sa otvorenim
pismo Valentinu Inzku i članovima PIC-a.
Vjerujem da
većina Bošnjaka sada misli da je ovo dogovoreni scenarij za podjelu Bosne kojem
kumuje i djelimično učestvuje međunarodna
zajednica. Narod ne vidi političkog izlaza, niti alternative aktualnim
bošnjačkim liderima. Čak su skloni pomisliti kako nas Zapad mrzi, pa tako i
“jadnog” Bakira mrze jer je musliman i sin Alije Izetbegovića. To naravno nije
i ne može biti tako. Ali ima nešto istine u tome. Tačno je da sadašnje
Sarajevo, pa tako i njegove žitelje, za mnoge intelektualce u svijetu nije više
ono nekadašnje Sarajevo koje su svim srcem branili! Tačno je i da mnogi
intelektualci na Zapadu imaju dozu kajanja što su Bošnjake tako punim plućima
branili ako su se Bošnjaci tako ružno ponijeli i postali osioni i radikalni
prema drugima nakon rata, to jeste u miru! Tačno je da nas je tad, kako se sam
Alija Izetbegović hvalio, podržavao i Istok i Zapad! Kakav smo to tad bili narod kojeg
je simpatizirao butum dunjaluk, iako smo se bili tek oslobodili od pogubnog komunizma,
a u slobodi se pokazali kao primitivni,
netolerantni, ekstremni …, jednostavno takvi da smo izgubili sve simpatije, pa
tako i podršku u svijetu?! Da dodam so’ na ranu pa da kažem da nije baš da Bakir uživa velike simpatije kod aktualnog
režima u Turskoj. Da, zaista uživa u mnogim blagodatima koje jedna nacija,
država i režim može dati nekom stranom
lideru. Ali, zbog svega naprijed navedenog bolje bi bilo da nije tako.
Stoga, aktualnu
krizu u BiH koju izazivaju dvije separatističke politike sa organizranjem
referenduma i traženja treće teritorijalne jedinice unutar BiH, Bošnjaci ne
smiju da gledaju kao na svoj nacionalni poraz koji bio se očitovao kroz podjelu
Bosne! Ovo je poraz samo jedne infantilne politike Bakira Izetbegovića, odnosno
njegove stranke. Suviše su Bošnjaci uložili u ovu zemlju da bi to sve bilo
uzalud! Mnogo je uglednih svjetskih umova svojom čašću stalo uz Bošnjake i
njihovu borbu za Bosnu da bi nijemo gledali dvojicu političkih rudimenata kakvi
su Čović i Dodik dok pjene puni ksenofobije i mržnje! Na koncu, Bosna je, kao i
Sarajevo, suviše geopolitički važna tačka na zemaljskoj kugli da bi svjetski
stratezi, posebno zapadni, sjedili skrštenih ruku! Možda samo čekaju trenutak da
se Bošnjaci dozovu pameti i sjete kakvi su bili prije nego je Bakir
Izetbegović sa svojom bulumentom od Sarajeva napravio Lampeduzu! Ovo je njegov,
a ne naš poraz!
(TBT)