KOLUMNA
Optužba da se Njemačka
uništava “uvozom stanovništva” liči na nacističku uvredu i u tonu je lažne
zabrinutosti autora novodesničarskih medija koji se pitaju: “Da li smo svi mi
samo sredstvo fundamentalne izmjene sastava jednog suverenog naroda?”
Piše: Jakob Augstein, thebosniatimes.ba
Ljetna pauza
protiče u znaku burke i srednjeg prsta šefa SPD-a Sigmara Gabriela. Nimalo
prijatne slike, ali tako je: njemački političari polako sustižu Donalda Trumpa.
Sigmara Gabriela koji desničarima pokazuje srednji prst i vladajuću CDU koja
razmatra zabranu nošenja nikaba i burke – povezuje bespomoćnost sa kojom
takozvani etablirani političari reaguju na podršku javnosti zahtjevima krajnje
desnice. I zaista, kako reagirati na te zahtjeve: napadom ili pristajanjem na
njih?
„Tvoj otac je
volio Njemačku, a ti je uništavaš“, dobacili su Sigmaru Gabrielu tokom
pokrajinske izborne kampanje u donjoj Saksoniji, a on im je na to pokazao
srednji prst. Kao što je Lily Allen pjevala Bushu: “Fuck you very much”.
Gabrielov otac je bio nacista i on je više puta pokazao koliko mu je zbog toga
teško. Iz sjedišta SPD-a je stiglo saopštenje da srednji prst “nije primjerena
forma komunikacije”, ali da je Gabriel samo čovjek. Dobro, to smo znali.
Kultura dijaloga
u Njemačkoj se u posljednjih nekoliko mjeseci toliko srozala da je kontekst
optužbe upućene Gabrielu samorazumljiv. Riječ je naravno o migraciji i njenim
posljedicama po Njemačku. Optužba da se Njemačka uništava “uvozom stanovništva”
liči na nacističku uvredu i u tonu je lažne zabrinutosti autora novodesničarskih
medija koji se pitaju: “Da li smo svi mi samo sredstvo fundamentalne izmjene
sastava jednog suverenog naroda?”
Kako bi
političari trebalo da reaguju na sve ovo? Sigmar Prst Gabriel nedavno je
desničare nazvao “čoporom”. U vladajućoj CDU su skloniji približavanju nego
izopćavanju. Nema drugog objašnjenja njihovog prijedloga zabrane burke. “Burka
je instrument zlostavljanja”, napisao je glavni i odgovorni urednik Bilda,
Julian Reichelt. Kao da niko ne primjećuje da u Njemačkoj skoro nema žena koje
nose burke. Kada se Kršćansko-demokratska unija i Bild otisnu u avangardu
feminizma vrijeme je da se zabrinemo. Čuvena njemačka feministkinja Alice
Schwarzer bi osim bruke zabranila i mini suknju. To je barem dosljedno. Ali do
sada nismo vidjeli ni CDU ni Bild u borbi protiv svih oblika diskriminacije
žena. Estetske operacije bi bile prvi korak. Da li su masivne intervencije na
ženskim tijelima koje ovih dana gledamo po evropskim plažama zaista dobrovoljno
preduzete? Emancipirana muslimanka svoju burku barem može da odbaci i spali,
što je na svom twitter nalogu prenio i Bild-feminista Reichelt. Ali kako se
žena oslobađa silikonskih usana i grudi?
Tu se naravno i
ne radi o ženama, već o desničarskim biračima. Dok Gabriela uče lijepom
ponašanju, na topao prijem kod njih je naišla rasprava o zabrani nošenja burke.
Problem sa takvim zabranama, čija svrha je nešto sasvim drugo od onoga što se
tvrdi, jeste da im nema kraja. U Francuskoj je burka zabranjena već godinama,
ali to nije donijelo željene rezultate, jer ta zemlja nije sigurnija a
muslimani integrisaniji. Nedavno je gradonačelnik Kana, u namjeri da zabrani
još nešto muslimansko, izdao zabranu nošenja burkinija na plažama. Ako se
sjećate Louis de Funès iz “Žandarma iz Sent Tropea”, znate da je na francuskim
plažama nekada bilo zabranjeno skidanje. Danas je izgleda obaveza.
Sociolog Armin
Nassehi napisao je u Frankfurter Allgemeine Zeitungu da je sastavni dio
demokratije integriranje opozicije u državne institucije. Parlament živi od
kritike, koja je moguća samo ako postoji sloboda mišljenja. Demokratija je
stoga “politička mogućnost da i manjina bude lojalna”. Ali šta se radi kada
manjina poludi?
(TBT, Spiegel)
