GEOPOLITIKA
Ovo je priča čovjeka koji je i dalje operativac ‘Islamske
države’, koji je bio svjedok njenog munjevitog širenja iz prve ruke i koji je
proveo mjesece među najozloglašenijim vođama organizacije
FOTO: (FP)
Većina onoga što smo saznali o Islamskoj državi došlo je iz
usta njenih neprijatelja. Priču su pričali pripadnici raznih grupa koje se bore
u Iraku i Siriji, traumatizirani civili koji su pobjegli i samo s vremena na
vrijeme njeni dezerteri.
Ovo je priča čovjeka koji se predstavio lažnim imenom Abu
Ahmad, sirijskog operativca ‘Islamske države’ koji je bio svjedok njenog
munjevitog širenja iz prve ruke i koji je proveo mjesece među najozloglašenijim
vođama terorističke organizacije.
Abu Ahmad ispričao je američkom magazinu Foreign Policy kako
je političko dovijanje Abu Bakr al Bagdadija omogućilo ID da se proširi po
Siriji, kao i kakvim zastrašujućim arsenalom samoproklamovani kalifat barata.
Abu Ahmad priključio se protestima protiv Bašara al Asada
prvog dana. Kada je ustanak prerastao u otvoren građanski rat, Abu Ahmad je
odlučio da se prihvati oružja. Priključio se pobunjeničkoj grupi koja je
naginjala ka džihadističkoj doktrini i čiji su članovi uglavnom bili Sirijci.
Kada se grupa konsolidovala na proljeće 2013. godine Abu
Ahmad je odlučio da se prikloni ‘Islamskoj državi’. Do dana današnjeg Abu Ahmad
služi “kalifatu” u čiju organizaciju i djelovanje ima nevjerovatan
uvid.
Abu Ahmad kaže da se pridružio ID jer je smatra najjačom
sunitskom grupom u regionu, ali navodno se ne slaže sa brutalnošću koju grupa
sprovodi. Kada se priključio teroristima, mislio je da će ID biti faktor
ujedinjenja sunita.
Ipak, Ahmad je brzo uvidio da to neće biti slučaj, i da je
ekspanzija ID samo povećala tenzije među grupama i oslabila jedinstvo sunitskih
pobunjenika. Osim toga, strani borci kojima se prvobitno divio zbog spremnosti
da napuste bogate zemlje i dođu u rat, pokazali su se većinski kao ljudi koji
su vodili živote na marginama društva, bez ikakvog znanja o religiji i Kur'anu.
Za većinu, smatra Ahmad, dolazak u džihad predstavljao je ili avanturu ili
“šansu da se pred sobom iskupe za grešan život”.
Abu Ahmad izbliza je svjedočio nastanku ‘Islamske države’
Irak i Levant, odnosno trenutku kada se dogodilo razdvajanje Islamske države
Iraka i Nusra fronta, što je dovelo do uspostavljanja dominantne džihadističke
terorističke organizacije pod vodstvom Abu Bakr al Bagdadija.
Ahmad je Bagdadija prvi put vidio 2013. godine. Bagdadi je 5
dana za redom dolazio u štab sirijske grupe Medžlis Šura al Mudžahedin (MSM)
kojoj je Ahmad pripadao. Tu se Bagdadi sastajao sa džihadističkim vođama koje je
želio da privoli svojoj grupi ‘Islamska država’ Irak. Bagdadi je bio
nezadovoljan situacijom na terenu i želio je da sve džihadističke ogranke u
Siriji spoji i napravi “kalifat” koji će se prostirati preko
teritorije obje zemlje – Sirije i Iraka. Tako je nastala Islamska država Irak i
Levant.
Tokom pet dana, osim Bagdadija u štab MSM-a dolazili su emir
MSM-a Abu Mesab al Masri, Omar al Šišani poznatiji kao Omar Čečen,
džihadistički lider iz Libije Abu al Valed al Libi, emir libijske grupe Katibat
al Batar Abed al-Libi, dva obavještajca Nusre i Bagdadijev zamjenik Hadži Bakr.
Ahmad je bio impresioniran skupom toliko visoko
pozicioniranih komandanata. Tokom pauza sastanka, šetao se po štabu i
razgovarao sa prisutnima. Postavljao je, kako kaže, bezbroj pitanja: Zašto je
Bagdadi u Siriji; zašto se sastaje sa svim vođama; šta je to toliko važno i
sl…
Odgovor je saznao veoma brzo od samog Bagdadija koji je
objavio da se njegova organizacija proširila u Siriju i da sve džihadističke
organizacije moraju da joj se obavežu na lojalnost.
Bagdadi je uspio da natjera vođe da se odreknu svojih
zastava i Nusre i da se ujedine pod zastavom “Islamske države Irak i al
Šam”, kako ju je Bagdadi tada nazvao.
Ahmad navodi i kako je Bagdadi naime prevario džihadističke
lidere da polože zakletvu lojalnosti ‘ID-u’. Naime, glavni problem zbog kojeg
vođe nisu željele da se priklone Bagdadiju jeste prethodna zakletva na
lojalnost Ajmanu al Zawahiriju, nasljedniku Osame bin Ladena na čelu al Kaide.
Kada su ga pitali da li se i on zakleo al Zawahiriju na
lojalnost, Bagdadi je rekao da jeste, ali da to na njegov zahtjev nije javno
objelodanjeno. Bila je to laž koju džihadističke vođe nikako nisu mogle da
provjere jer je Zawahiri bio osoba koju je nemoguće pronaći i kontaktirati. U
javnosti se nije pojavio godinama i vjerovatno se krio ko zna gdje u planinama
Pakistana ili Afganistana.
Kako komandanti nisu mogli da provjere Bagdadijeve tvrdnje,
obećali su mu uslovnu podršku, odnosno rekli su mu: “Ako je istina to što
kažeš, podržat ćemo te”.
Bagdadi je vođama rekao da je neophodno stvoriti pravu
državu za muslimane, koja bi dalje mogla da posluži kao osnov za islamsko
osvajanje svijeta. Mnogi su se do tada već navikli na funkcionisanje iz sjenke,
kao što je to radila Al Kaida i nisu se slagali sa Bagdadijevom idejom. Mnogi
su mislili da je država “glineni golub” za Amerikance i da će svi
izginuti.
Ipak, Bagdadi je bio uporan i uspeo je da uvjeri vođe da bi
ta država, ukoliko preživi prvu fazu, trajala zauvijek i što je najvažnije, da
bi takva država privukla muslimane iz cijelog svijeta da se priključe borbi.
Nakon nekoliko dana raspravljanja i razmatranja na koji
način bi ta država mogla da funkcioniše i upravlja, skeptične vođe prihvatile
su Bagdadijevu ideju. Jedini uslov bio je da novonastala država bude proglašena
u saradnji sa Nusrom i grupom Ahrar al Šam. Bagdadi je pristao.
Sljedeći korak – zakletva na lojalnost – odigrao se na licu
mjesta.
Jedan po jedan, vođe su prilazile Bagdadiju, hvatale ga za
ruku i ponavljale riječi: “Zaklinjem se na vjernost Emiru vjernih, Abu
Bakr al Bagdadiju al Kurašiju, zaklinjem se na poslušnost, u snazi i uvjerenju,
u skromnosti i izobilju, u prihvatanju njegovog ispred mog, zaklinjem se da
neću propitivati naređenja njegovih povjerenika, osim ako sam ne posvjedočim
nevjernosti”.
(TBT, FP)
