Piše: Gideo Levy, thebosniatimes.ba
Šta ste mislili da će se dogoditi? Šta je mislio lijevi cionista koji je poslije sporazuma u Oslu zapao u komu? Da je moguće iz kome se vratiti na vlast? Praznih ruku? Bez alternative i bez vođstva? Samo na osnovu mržnje prema Benjaminu Netanyahuu? Jer osim toga nisu imali šta drugo da ponude biračima.
Niko ne može biti iznenađen onim što se dogodilo. Nije moglo biti drugačije. Počelo je sa okupacijom, izvinite na ovom ritualnom i iritantnom podsjećanju, ali tamo je počelo i moralo se završiti rasističkom vladom i pričom o transferu stanovništva. 50 godina huškanja protiv Palestinaca i zastrašivanja nije se moglo završiti vladom koja želi mir. 50 godina podrške okupacionom projektu od strane gotovo svih Izraelaca, lijevih cionista i desničara, moralo je da se završi sa ekstremistom Itamarom Ben Gvirom kao narodnim herojem. Nema vječne okupacije bez urušavanja društva i vlade kakvu sada prave Netanyahu i Ben Gvir. Kada već imamo okupaciju onda je moramo priznati bez stida, pretvaranja i zamuckivanja, a upravo to čini Ben Gvir.
Ovo je kraj iluzije o jevrejskoj demokratskoj državi, o prosvetiteljskoj i privremenoj okupaciji i ostalim izmišljotinama iz našeg sumornog repertoara. Kucnuo je čas istine, a Netanyahu i Ben Gvir će nam je reći.
Izrael se probudio u prvom danu nove ere. Od sada o okupaciji govorimo bez lažnog milosrđa i priznajemo jevrejsku nadmoć u Izraelu. Cionizam prelazi na sledeći nivo neprikrivenog rasizma. Nema više Zelene linije: okupacija je ovdje, svuda. Onaj ko je mislio da strahote iz naselja Jichar na Zapadnoj obali ostaju u Jicharu se gorko vara. Onaj ko je mislio da su oblasti Juda i Shomron tamo negdje daleko jako griješi. Juda i Shomron se ogromnom brzinom šire cijelim Izraelom, sa svojim nezaustavljivim fundamentalizmom. Više nema nikoga ko bi to zaustavio. Prekasno je. Taj proces je završen.
I sada nema smisla kriviti bilo koga, optuživati Jaira Lapida da je preuzeo glasače Avode, Avodu jer nije htjela da se ujedini sa Merecom, a Balada zato što je odbio da ide sa Zajedničkom listom. To su samo sredstva za ublažavanje bolova u termalnoj fazi bolesti. Stvorili smo društvo koje je jednim dijelom religiozno a većim rasističko, gde je mržnja prema Arapima glavni pokretač svega. I niko se ne buni protiv toga.
Ono što se dogodilo na ovim izborima nije počelo sa njima. Možda je započelo sa Goldom Meir ili Shimonom Peresom, ali niko od onih koji su došli poslije njih nije ni pokušao da krene drugačijim putem i zaustavi eroziju ovog društva. Da li ste zaista mislili da je Jair Lapid, umjereni i šuplji desničar pun dobrih namjera, sposoban da ponudi alternativu Benu Gviru? Kakvu alternativu? Ubijanje sa nježnošću? Zagrljaje sa Macronom? Izrael je izabrao ubijanje bez milosti. Nova vlada će nas barem poštediti licemernog uljepšavanja svojih postupaka. S tim je gotovo.
Izraelska ljevica i centar bez pravca, vođstva i hrabrosti lutaju godinama u očajnom pokušaju da se približe desnici i da joj se umile. To je moralo da se završi nacionalističkim stavovima Ben Gvira i ultraortodoksne partije Shas. Nije moglo biti drugačije.
Godinama se Izraelcima govori o izabranom narodu, o Shoi poslije koje je sve dozvoljeno, o Arapima koji žele da nas pobacaju u more, o našem pravu na ovu zemlju iz biblijskih priča, o našoj moralnoj vojsci, o Davidu i Golijatu, o izraelskim Arapima kao petokolonašima, o svijetu koji je protiv nas i onima koji nas kritiziraju kao o antisemitima. I šta smo mislili da iz toga može da se rodi? Dolazak Ben Gvira se čak otegao. Trebalo je da stigne ranije. Tako je to kada imamo Bolsonara, a nemamo Lulu. Tako je to kada nasuprot uzvicima „Smrt Arapima“ koji odjekuju i po našim školama nema nikoga da uzvikne „Sloboda Arapima“. Završava se tamo gdje je i počelo.
(TBT, Haaretz)
