REGIONAL
Izetbegović je prije Daytona bio
predsjednik cijele Bosne, a poslije Daytona je shvatio da nema vlast čak ni u
kantonu Sarajevo, niti u bilo kom drugom. U kantonima je bila dvoglava vlast, a
potom dolaze na konsenzus sa Hrvatima na nivou Federacije
FOTO: Šainović ( Igor Pavićević)
Nikola Šainović je sa osmjehom propratio
ekskluzivne izvještaje CIA o Slobodanu Miloševiću koje je Nedeljnik objavio u
prošlom broju. Izvještaj, tvrdi on, prikazuje kako su brifovane američke
diplomate i političari koji su kontaktirali sa Miloševićem, ali i idealno
prikazuje na koji način su Amerikanci upravljali imidžom nekadašnjeg
predsjednika SRJ.
“Ovo je vrijedna ilustracija koja
pokazuje kako taj dio sistema funkcioniše. Mijenjani su čak i polazni podaci o
Miloševiću, zavisno od toga u kojoj funkciji je bio aktuelni politički odnos sa
SAD. To je bilo primjetno kod Holbrooka – Milošević je za njega prvo bio
kreator mira, a potom balkanski kasapin. Interesantna je i zabilješka da je
Milošević ‘jedan na jedan’ opasan igrač i da je harizmatičan, i ona je,
zapravo, upozorenje diplomatama da ne padnu na njegov šarm. Moram vam reći da
im nije svima uspelo. Došla je, recimo, 1996. Madeleine Albright , i najavljeno je da će da se sretne sa
Miloševićem na 15 minuta. Nema protokola, nema konferencije za štampu. Bio je
to jedan veoma nediplomatski potez. Došla je, ali ostala je sat vremena i
poslije je održana konferencija”, prisjetio se Šainović.
“Amerikanci su se bavili trgovinom
utisaka. Stvarali su lažnu percepciju na osnovu koje bi kreirali politiku.
Tokom pregovora rekao sam Holbrooku da je loše to što kroz medije i na druge
načine kreiraju utisak – percepciju, koja se razlikuje od stvarnog stanja. I
onda, na osnovu te percepcije, proglašavaju politiku. On mi je na to rekao: ‘Vi
ste u konfuziji. Utisak je istina.’ A mi smo sa svih strana u to vrijeme bili
okruženi američkom politikom. Američke stavove dobijali smo od svih, od
njihovih zvaničnika, pa i od Jeljcinove administracije, a dolazili su kroz naše
unutrašnje strukture. Mi smo, što možda nije dovoljno poznato, od Jeljcina
dobili preporuku da prihvatimo misiju OEBS-a i Walkera.”
O genezi odnosa Slobodana Miloševića i
Amerikanaca, bivši potpredsjednik Vlade SRJ rekao je da se radi o složenom
pitanju, na koje nije jednostavno odgovoriti.
“Ljudi će poslije čitanja izvještaja
CIA, što je logično, postaviti pitanje da li je Milošević bio američki čovjek.
Naš problem je što često pojednostavljujemo stvari.”
Ti odnosi su se, prema Šainoviću, zasnivali
na poklapanju interesa, a interesi Miloševića i Amerikanaca su se poklapali i
češće nego što bi se u pojednostavljenoj slici devedesetih dalo pretpostaviti.
Tako je, kaže, bilo u slučaju uspostavljanja UN misije u Srpskoj Krajini kada
su i Amerikanci i Srbija željeli da se zaustavi nasilje, a tako je u pojedinim
momentima bilo i tokom rješavanja bosanske krize.
“Milošević je razumio Dayton u
potpunosti i napravio je koncesije, samo da taj sporazum prođe. Amerika je
načelno podržavala BiH, ali u suštini Aliji Izetbegoviću nije dala nikakvu
vlast. Amerikanci su ojačali Republiku Srpsku, jer se ‘Alijina država’ nije
uklapala u njihove zamisli. Izetbegović je prije Daytona bio predsjednik cijele
Bosne, a poslije Daytona je shvatio da nema vlast čak ni u kantonu Sarajevo,
niti u bilo kom drugom. U kantonima je bila dvoglava vlast, a potom dolaze na
konsenzus sa Hrvatima na nivou Federacije, i tek kada se dogovore, idu na
konsenzus sa Srbima”, ispričao nam je Šainović.
Na pitanje da li je poslije svega uspio da
utvrdi gdje su bile Miloševićeve greške, on nam je rekao da su i greške koje su
se događale detalji koji ne bi promijenili tok historije, tek bi mogli da
pomjere ono što je neizbježno.
“Još u Daytonu su nam rekli ‘hajde da
riješimo i Kosovo’. Milošević je odbio da razgovara o tome. Došli smo da
pričamo o Bosni, a dobili smo ‘ponudu’ za Kosovo. Čak je naložio da se
delegacija povuče i da napusti pregovore, ali se potom Kristofer vratio i rekao
‘dobro, bavit ćemo se samo Bosnom’. Ali već tada je bilo jasno da će oni
krenuti u narednu fazu. Najavili su nastavak, i to u momentu kada je Milošević
bio na najpozitivnijem nivou kada je riječ o odnosima sa Zapadom”, kaže
Šainović za Nedeljnik.
(TBT)
