Svako ko misli da se slučajno i neplanski desio autogol Denisa Bećirovića koji je u samoj prekretnici kampanje zabio brojnim navijačima i cijeloj ekipi od jedanaest igrača napustivši tv-debatu, potcjenjuje SDA. I oni koji misle da je na kasnijem sučeljavanju slučajno i neplanski ubačena provjera znanja iz engleskog jezika, a pogotovo oni koji misle da sve to neće naškoditi kandidatu opozicije i potpuno zasjeniti u javnosti sve druge krucijalne teme, takvi ne znaju kako i na čemu funkcionira stranka Bakira Izetbegovića.
Piše: Ajdin Latić, www.thebosniatimes.ba
Ovu utakmicu SDA doživljava kao bitku na sve ili ništa. Svjesni da bi poraz u utrci za Predsjedništvo u simboličnom smislu i percepciji naroda bio pretežak udarac, da bi pregovaračka pozicija za SDA, bez obzira na ukupne rezultate bila mnogo slabija, pojačavaju nervozno svojoj ciljnoj skupini doze vjerskog emocionalizma i standardnih narativa rata i odbrane od stalnih neprijatelja. I sam Izetbegović svjestan da bi mu u slučaju poraza određeni vrlo moćni klanovi unutar stranke vjerovatno skočili za vrat sa odavno spremnom inicijativom da ga postave za počasnog presjednika, zna da je ovo presudna borba.
Da ne govorimo o mogućem gubitku vlasti, smjenama u BH Telekomu, Elektroprivredi, ministarstvima, agencijama i, žalosna im majka, smjenama na Kliničkom centru i u OSA-i. Oni koji misle da je ovo stvarno utakmica jedanaest protiv jednoga, zanemaruju silne poluge vlasti koje SDA ima, zanemaruju da je budžet kampanje SDA navodno pet puta veći nego budžet svih jedanaest opozicionih stranaka zajedno, zanemaruju stotine boračkih udruženja pod kontrolom te stranke, i ono najvažnije i presudno, zanemaruju moć i utjecaj Islamske zajednice koja je sa svojih dvije hiljade imama i tajno i javno u službi SDA.
S druge strane, opozicija ovu bitku doživljava sasvim drugačije. Oni nemaju ni približno jake motive da se bespoštedno bore. Samo rijetki se usude ulaziti u klinč sa SDA agiptropom svjesni da time postaju izdajnici naroda i vjere koje linčuju zaluđene mase na društvenim mrežama. Rukovodstva većine opozicionih stranaka stavljena su na visoke pozicije na izbornim listama i znaju da će se opet uhljebiti po parlamentima bez obzira bili vlast ili ne, za razliku od rukovodstva SDA koje strepi da izgubi sve, a posebno zaštitu od pravosudnog procesuiranja koju uživa.
Stoga, ukoliko se desi da opozicija ostvari pobjedu, ta pobjeda neće biti istinska podrška građana na izborima. Ta pobjeda će biti samo izraz velikog revolta građana na bahatost režima i na opće stanje društva i politike u ovoj zemlji. Jer ovdje se već odavno zbog predizbornih kampanja prepunih laži i mržnje koju njeni akteri siju među ljudima, ne glasa za nekoga, već se glasa protiv nekoga. Zbog sve izraženije krize, poskupljenja, prijetnji ratovima, odlaska mladih, bomba nezadovoljstva već odavno pulsira i mora eksplodirati. Situacija je vrlo slična onoj iz 1990. kad su građani smjenjivali komuniste kao što bi sad mogli smijeniti nacionalističke vođe. I to pod istom parolom bunta – sad ili nikad.
(TBT)
