KOLUMNA
Francuski premijer treba reformirati odnos
vlade prema muslimanima, a ne pozivati na reformu islama
Piše: Yasser Louati, thebosniatiems.ba
Ponovno krećemo sa medijskim cirkusom u
kojem svako poznato društvo pokušava pametovati muslimanima o tome šta oni
trebaju da urade nakon posljednjeg niza napada u Francuskoj.
Nije iznenađenje da oni koji imaju potrebu
da iskažu svoje mišljenje o tom pitanju uopće nisu upoznati sa svakodnevicom
običnih muslimana.
Širok je dijapazon tih što pametuju, od
buržujskih intelektualaca do predstavnika muslimanskih zajednica – koje su na
tu poziciju postavili ili oni sami, ili vlasti ili mediji – a zajedničko za sve
te što daju savjete jeste da uopće nemaju pojma kroz šta svakodnevno prolaze
obični francuski muslimani.
Naravno, lako je pametovati onim bez glasa
kada si u privilegiranom položaju, ali to ne daje nikom pravo da govori u ime
naroda sa kojim čak ni ne živi.
Nažalost, neki od onih koji danas pametuju
muslimanskoj zajednici su upravo oni koji su decenijama bili na istaknutim
pozicijama, ali koji nisu dokazali svoju vrijednost niti za zemlju, niti za
zajednicu koju se pretvaraju da predstavljaju.
Ta savjetovanja se nastavljaju, uprkos
nedostatku poveznice između islama i terorizma, isto kao što nema poveznice između
kršćanstva i uništenja Iraka u režiji Georgea W. Busha – iako je to učinjeno u
ime Isusa – ili poveznice sa Ku Klux Klanom.
Suprotne činjenice
Uprkos činjenici da su kriminalci koji su
ubili više od 240 ljudi u roku od 18 mjeseci u Francuskoj potpuno neupućeni u
učenje islama – od ženskaroša i narkomana do izoliranog psihopate.
Uprkos činjenici da je veoma mala šansa da
one koji su dobro upoznati sa učenjem islama privuku ekstremne ideologije
terorističkih grupa.
I uprkos činjenici da do radikalizacije
dolazi izvan džamija i izvan zajednica; na internetu, u zatvorima ili na tajnim
sastancima, samim tim izvan kontrole zajednica.
Savjetovanja se nastavljaju iako je ko zna
koja po redu nova ideja francuskog premijera Manuela Vallsa o reformiranju
muslimanskih institucija u Francuskoj samo dimna zavjesa, koja služi kako bi se
izbjegla pitanja o propustima obavještajnih službi i pravosudnog sistema,
službi koje su direktno u njegovoj ingerenciji.
Iako zakon o “francuskoj
sekularnosti” iz 1905. godine zabranjuje francuskoj vladi da se miješa u
interna vjerska pitanja, islam i muslimani su ponovno u centru debate. Dakle,
prihvatimo sve to što nam ti moralisti govore u ovo vrijeme nacionalne žalosti.
Francuska je čvrsta, sekularna država sa
jakim institucijama koje osiguravaju da zemlja i dalje ostane takva, tako da
trebamo prestati ometati autonomiju muslimanske religije vis-a-vis države.
Prestanimo manipulirati sekularizmom i
stavimo na prvo mjesto ustavno pravo koje garantira slobodu vjere, jednakost
građana i zaštitu od uplitanja vlasti.
Zloupotreba sekularizma
Umjesto toga, sekularizam se danas koristi
kao sredstvo za isključivanje, potlačivanje i diskriminiranje francuskih
muslimana tako što im se uskraćuje pravo da prakticiraju svoju vjeru. Zakoni
koji su posebno usmjereni na muslimanke su jasan prikaz iskrivljenog
sekularizma.
Prestanimo dovoditi u pitanje nacionalni
identitet muslimana kako bi smo ih demonizirali kao vječite “druge” –
inherentno nasilne strance koje je nemoguće integrirati.
Dopustimo da diplomci francuskih islamskih
institucija preuzmu kontrolu nad islamskim obrazovanjem. Samo oni mogu učiniti
da islam u potpunosti postane dio francuskog društva.
Spriječimo državu da se miješa u nominacije
predstavnika francuskih muslimana i dopustimo muslimanima da sami donose odluke
o svojim pitanjima.
Spriječimo francusku vladu da potpisuje
sporazume sa stranim zemljama kako bi dovodili strane imame, koji su možda
veoma sposobni u svojim zemljama, ali koji nisu upoznati sa svakodnevicom
francuskog društva – a još su manje sposobni da razgovaraju na francuskom
jeziku sa francuskim muslimanima.
Spriječimo loše informirane analitičare da
komentiraju o islamu i muslimanima i da nalaze platforme u medijima. To što
imaju muslimansko ime ne znači da su stručnjaci za islam ili muslimane, isto
kao što samo zato što se neko zove “Francois” ne znači da je
stručnjak za francuski zakon.
Spriječimo gradonačelnike da se miješaju u
pitanja njihovih lokalnih džamija. Ova praksa je široko rasprostranjena i
veliki broj gradonačelnika upravlja svojim gradovima kao da se radi o
kolonijalnim naseljima: gdje važe dvostruki standardi u slučaju odvajanja
politike i religije.
Mnogi gradonačelnici i dalje imaju pravo
glasa u donošenju odluke ko bi mogao ili trebao biti imam, biti član uprave
džamije i ko može predstavljati zajednicu u zvaničnim događajima ili
sastancima. Ove prakse nas vraćaju u doba kolonizacije, koja je odavno trebala
biti prošlost.
Prava za muslimane
Dozvolimo muslimanskim građanima da biraju
svoje predstavnike i da govore u svoje ime, i dozvolimo izabranim da snose
odgovornost svojoj zajednici. Demokratija nije loša ideja, čak ni za muslimane.
Dozvolimo da upravljanje džamijama nadziru
oni koji u njih dolaze, a ne država, niti konzulat niti gradonačelnik.
Primijenimo zakon i dozvolimo muslimanima
da sami grade svoje džamije kada se odluče na to, umjesto da pred te projekte
postavljamo prepreke.
Ako institucije proizlaze iz autonomnih
odluka muslimanskih građana u ovoj zemlji, onda će njihovi predstavnici imati
legitimitet da učinkovito govore i djeluju. Država će stoga imati pouzdanog
partnera.
Okončajmo sistematsku demonizaciju
muslimanskih vjerskih predstavnika kako ne bismo diskreditirali njihov rad u
vjerskim i lokalnim zajednicama, zbog čega bi se mogli naći u situaciji da
nemamo kompetentne ljude da obavljaju taj ključni posao.
Usput, prestanimo držati odgovornim
muslimanske građane – koji nemaju mogućnost utjecanja na odluke koje ih se
direktno tiču – za naše kampanje bombardiranja i uništavanje nedužnih civila u inostranstvu.
Snošenje odgovornosti
Zbog podrške diktaturama, odgovorni smo za
nesretnu sudbinu drugih ljudi koji, s druge strane – i potpuno opravdano –
krive nas za naša djela.
Dok god vlade budu djelovale u ime njihovih
muslimanskih građana, one trebaju snositi odgovornost za propale inicijative.
U Francuskoj se nalazi između šest i 10
miliona muslimana i da je njihova vjera inherentno opasna, onda bi Francuska
bila u neprilikama.
Prema studiji Nacionalnog demografskog
instituta iz 2014. godine, nazvanoj “Trajektorije i porijekla”,
integracija je jednosmjerna ulica u Francuskoj jer manjine obavljaju sav posao
bez mogućnosti da dostignu status jednakih građana.
Ako francuski premijer zaista želi da uradi
nešto pozitivno, on bi trebao reformirati odnos vlade prema muslimanima, a ne
pozivati na reformu samog islama
(TBT; Al Jazeera)
