Kada je u srijedu stigla vijest da je Rusija oslobodila deset stranih ratnih zarobljenika iz Ukrajine, osoba kojoj su gotovo svi zapadni dužnosnici zahvaljivali nije bio Volodimir Zelenski ni Vladimir Putin, nego saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman. Čini se kako saudijski princ i de facto vladar kraljevine koristi rat u Ukrajini da bi se rebrendirao u “velikog diplomata” i vratio naklonost koju je donedavno uživao na Zapadu.
Diplomatski izvori navode kako je sam saudijski prestolonasljednik pomogao u oslobađanju Vjekoslava Prebega, dobrovoljca koji je ratovao na strani Ukrajine.
“Ti si poglavar oaze i vrlo mudar čovjek. Zakuni se da ćeš voditi džihad protiv nevjernika. Za uzvrat ti ćeš postati vođa ispravnih muslimana, a ja ću biti vjerski poglavar”.
Ovako je davne 1744. izgledao početak vladarske kuće Saudi čije ime danas nosi Saudijska Arabija, dominantna država Bliskog istoka. Njezini današnji vladar, krunski princ Muḥammad ibn Salmān, nastoji postati važan globalni igrač.
Činjenica da je vladarska kuće Saudi osnovana vjersko-političkim ugovorom s vrlo strogim muslimanskim vjerskim reformatorom Muhammadom ibn Abd al-Wahhabijem, za kojeg su mnogi muslimani bili nevjernici, objašnjava vjersku strogost današnje Saudijske Arabije u kojoj je islamski wahabizam službena državna ideologija.
Ipak, u realnoj povijesno-političkoj stvarnosti najveće zasluge za stvaranje Saudijske Arabije imaju Britanci koji su novcem i oružjem podržali projekt stvaranja moderne saudijske države. Nakon toga su Amerikanci, zlatom i naftnim bušotinama, položili temelj današnje saudijske moći.
Britanska državotvornost
Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja u 18. i 19. stoljeću, pravi politički temelj moći moderne Saudijske Arabije položen je početkom 20. stoljeća kada je emir (vojni vođa) Ibn Saudi sa šačicom od nekoliko desetaka vojnika 1902. godine na prepad osvojio pustinjsku oazu Rijad koji je danas vrlo urbana prijestolnica Saudijske Arabije. Ubrzo nakon toga na pozornici Arabije su se pojavili Britanci. Oni su u doba I. svjetskog rata Saudijce prihvatili kao korisne saveznike s kojima su 1915. potpisali sporazum o saradnji protiv tadašnjeg Osmanskog carstva. Svoje saveznike Britanci su jednokratno pomogli s hiljadu pušaka i s oko 1,5 milion dolara u današnjem novcu. Uz to Britanci su saudijskom vladaru Ibn Saudiju davali godišnju potporu od oko 350 hiljada dolara u današnjem novcu uz što su išle redovite isporuke oružja za saudijsku vojske.
Nakon završetka I. svjetskog rata, kada se raspalo Osmansko carstvo i kada su Velika Britanija i Francuska podijelile Bliski istok, saudijski vladari su, pod britanskim pokroviteljstvom, osnovali svoju državu čije je osnivanje proglašeno kraljevskim dekretom 1932. godine.
Osnivač države kralj Ibn Saudi je ostao zapamćen kao okorjeli poligamist koji je sa dvadesetak zakonitih žena i barem još toliko konkubina i ljubavnica iza sebe ostavio četrdeset i tri sina te pedeset kćeri.
Ova poligamija izazvala je zgražanje čak i u muslimanskom svijetu pa je jedan lokalni plemenski poglavar kralja prostodušno upitao: “Kako uspijete biti muž tolikim ženama tokom jedne noći?”
Svojem vrlo brojnom potomstvu i svojim podanicima Ibn Saudi je, uz pomoć Amerikanaca, ostavio važno ekonomsko-strateško nasljeđe – naftu.
Amerikanci i saudijska nafta
Naime, nakon neuspjelih pregovora s britanskom Anglo-perzijskom naftnom kompanijom koja mu je odbila platiti 400 hiljada dolara u današnjem novcu za najamninu i dati mu kredit od oko sedam milijuna eura, kralj je sklopio pogodbu s američkom kompanijom Standard Oil of California. Amerikanci su mu pristali platiti spomenutu najamninu u zlatu plus manji kredit kojim je kralj djelomično pokrio nagomilani državni dug. Kada je uskoro otkrivena nafta u kraljevsku blagajnu su se počeli slivati neslućeni iznosi koji su 1952. iznosili 2,3 milijarde dolara u današnjem novcu, što je značilo preporod nekad siromašnog pustinjskog kraljevstva koje je od 1960.-ih postalo vrlo bogata država.
Istovremeno Saudijska Arabija je ušla u američku diplomatsku orbitu koja je bila dugoročno jamstvo njenog opstanka. Naime, iako Saudijska Arabija može izgleda kao solidan i čvrst bliskoistočni igrač, stvarnost je dosta drugačija. Njezina stabilnost počiva na tri osnovna stupa – nafti, vjeri i stabilnosti vladarske dinastije.
Podjelom novca od nafte kralj je za sebe vezao elite kraljevstva ali i obične podanike. Vrlo jaka tradicionalna veza, s vrlo strogim islamskim wahabizmom, saudijskoj dinastiji daje snažan kraljevski legitimitet zbog kojeg kralj vrlo dosljedno provodi islamske vjerske zakone. U ovakvoj situaciji ogroman, mistični prestiž saudijske monarhije jača državu i kralju omogućuje gotovo apsolutnu vlast.
Na međunarodnoj razini vrlo važan element stabilnosti Saudijske Arabije jest njeno prijateljstvo s Amerikom; ona kraljevstvo podupire i štiti u vrlo nemirnom okružju Bliskog istoka koje stalno proizvodi nove krize koje mogu ugroziti političke temelje na kojima Saudijske Arabija počiva.
U ovakvom okružju držanje sadašnjeg vladara krunskog princa Muḥammad ibn Salmān predstavlja strateški hrabar potez koji uključuje i rizik.
Salmanov rizik
Naime, koristeći rusku invaziju na Ukrajinu princ Salman se udaljava od Bidenove Amerike i nastoji svoj položaj ojačati uz pomoć Rusije koja u saudijskim računicama zauzima sve važnije mjesto. U čitavoj stvari je važno što je Rusija veliki globalni izvoznik nafte i što je preuzela vodstvo organizacije proizvođača nafte OPEC+ koja nadzire proizvodnju i cijenu nafte na svjetskom tržištu. U ovoj političko-ekonomskoj igri Saudijska Arabija i Rusija, svaka zbog svojih razloga, imaju zajednički interes održati visoke cijene nafte, što zapadne sankcije Rusiji žele spriječiti jer ne žele da naftni dolari financiraju Putinov ratni stroj u Ukrajini. Time je saudijski vladar u stvari zalupio vrata američkom predsjedniku Joeu Bidenu koji je ljetos od njega izričito zatražio povećanje proizvodnje nafte, što je trebalo dovesti do smanjenja njezine cijene.
U kontekstu ovakve računice saudijski princ Salman je s ruskim predsjednikom Putinom dogovorio nekidašnje puštanje zarobljenih stranih dobrovoljaca iz ukrajinske vojske. Ovom diplomatskom igrom princ Salman je naglasio svoj međunarodni prestiž napravivši istovremeno pozitivnu diplomatsku gestu prema zapadu, posebno Americi i njenoj bliskoj saveznici Velikoj Britaniji. Istovremeno, službena izjava saudijske vlade kako princ Salman ovim postupkom podupire međunarodne humanitarne inicijative svakako je pokušaj popravljanja međunarodnog prestiža kraljevstva koji je umrljan kada je u saudijskoj ambasadi i Ankari ubijen i raskomandan kritičar disident i kritičar saudijskog režima Jamal Khashoggi.
Širu sliku ovakvog držanja saudijskog princa objašnjava Financial Times koji smatra kako je posrijedi njegova odbojnost prema američkom predsjedniku Joeu Bidenu čije inzistiranje na politici ekološke energije na duge staze šteti Saudijskoj Arabiji.
Zato se princ Salman, ulaganjem dvije milijarde dolara u obiteljske poslove bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa već sada kladi na njegovu pobjedu na američkim predsjedničkim izborima 2024. godine.
Ovakva politika, gledano na duge staze, mogla bi biti vrlo rizična i mogla bi, kako piše Financial Times, značiti prekid desetljetnog prijateljstva Saudijske Arabije i Amerike.
(TBT, Mediji)