S obzirom da Turska ide na izbore za 10 mjeseci, predsjednik Recep Tayyip Erdogan već pokazuje da se neće predati bez borbe, uprkos ekonomskim problemima podkojima stenje zemlja.
Godišnja inflacija u avgustu premašila je 80 posto, a turska lira je nastavila depresirati u odnosu na američki dolar, izgubivši 27 posto vrijednosti ove godine. Ali istraživanja, kako nezavisnih anketara, tako i vladajuće AK Partije, pokazuju da vlada dobija podršku posljednjih mjeseci. Promjenjivo raspoloženje među biračima ohrabrilo je vladajuću stranku da vjeruje da može pobijediti na sljedećim izborima.
Čak i posmatrači koji su u početku odbacili Erdoganove šanse sada vjeruju da bi on mogao zadržati svoju funkciju. Predsjednik je poznat po tome što vadi zečeve iz šešira i uspijeva usred predizbornih kampanja. Ovog puta igra na tradicionalnu populističku kartu: povećava plate i socijalnu potrošnju, te probija različite segmente društva.
U julu je Erdogan povećao minimalnu platu za 30 posto, što je osjetila skoro polovina 30-milionske radne snage u zemlji. Zatim je njegova vlada povećala plate javnih službenika za oko 42 procenta, od čega je koristi imalo skoro pet miliona javnih službenika. Privatni sektor je slijedio ovaj primjer.
Zatim je Erdoganova vlada pokrenula reformu plaćanja za zdravstvene radnike, oprostila kamate na studentske kredite, pokrenula jeftinu stambenu šemu za kupce kuće prvi put i stvorila sistem koji nudi jeftinije kredite za preduzeća – sve su to strateški potezi za privlačenje određenih glasačkih grupacija.
Erdogan je insistirao da su ga niske kamate koštale mnogo, ali je takođe uspio pronaći 7-10 milijardi dolara od Rusije za sve manje rezerve Centralne banke Turske, i zatražiti 20 milijardi dolara od Saudijske Arabije za finansiranje deficita tekućeg računa, koji je na steroidima usred nestabilnih cijena energije.
Povećanje socijalne pomoći
Turski predsjednik nije stao na tome, najavljujući još jedan paket pomoći za građane s niskim primanjima ove sedmice: vlada će platiti 30 milijardi turskih lira (1,6 milijardi dolara) za otplatu kredita koje je koristilo više od pet miliona ljudi. Ministarstvo energetike će takođe nastaviti subvencionirati račune za struju i gas, što će ove godine vjerovatno koštati 200 milijardi lira (11 milijardi dolara).
Ministarstvo za porodicu će povećati socijalnu pomoć za ljude koji ne mogu platiti račune. Novi zakon će biti ratificiran kako bi se omogućilo odlazak u penziju ljudima “odgođene starosne dobi za penziju”, čime će se smiriti jak grupacija koja je godinama vodila kampanju o tome. Vlada će takođe pretvoriti stotine hiljada ugovorenih pozicija u stalne poslove.
U međuvremenu, uprkos rastućoj inflaciji, turski BDP je porastao za 7,6 posto u drugom tromjesečju 2022. godine, zahvaljujući snažnom prihodu od turizma, rastućem izvozu i direktnim gotovinskim injekcijama iz Rusije i Zaljeva – iako praćeno vrtoglavim trgovinskim deficitom.
FOTO: Kilicdaroglu (AFP)
Izvori bliski vladi kažu da će vladajuća stranka nastaviti povećavati minimalnu platu i plate zaposlenih u javnom sektoru naredne godine. “Ljudi se naviknu na inflaciju, koja će se usporiti zimi”, rekao je jedan izvor za Middle East Eye. “Inflacija će u budućnosti biti sve manje bitna. I sa svim ovim koracima, ljudi će se osjećati bolje u svojoj finansijskoj situaciji.”
Zaista, Erdogan ispunjava svaki populistički fiskalni i ekonomski zahtjev za birače, nadajući se da će sačuvati svoju glasačku bazu. Deset mjeseci je dugo, ali ga ne treba otpisivati.
Najvjerovatniji predsjednički kandidat opozicije, lider CHP-a Kemal Kilicdaroglu, odgovara na ove poteze stvaljajući naglasak na niz pitanja koja zabrinjavaju širu javnost. Njegove kritike zbog računa za struju, nedostatka prostora u studentskim domovima, visokih cijena vozila i problema sa penzionisanjem primorali su vladu da preduzme korake u ovim oblastima.
“Kiličdaroglu samo govori, ali ja djelujem”, rekao je jednom Erdogan – očigledno priznanje da njegova vlada djeluje na osnovu izjava opozicionog lidera. Kilicdarogluova popularnost također ubrzano sustiže Erdoganovu.
Značaj vjere
Osim što vodi kampanju za pitanja do kojih mu je stalo, Kilicdaroglu nema slične finansijske mogućnosti da osigura javnosti, osim preko općina koje vodi opozicija i koje imaju budžetska pitanja. Osim toga, postoji unutaropoziciona borba oko postavljanja zajedničkog kandidata: turska nacionalistička opozicija ne želi sarađivati s prokurdskim HDP-om protiv Erdogana, podrivajući mogućnost uključivanja njihovog 10-postotnog udjela glasova, što bi bilo presudno za pobjedu u trci.
Erdogan je, s druge strane, uzeo iskorak u vjeru i napravio simboličan pristup vjerskoj zajednici Alevita, koja broji skoro pet miliona stanovnika. Aleviti su generalno protiv Erdogana i skloni su glasanju za CHP i ljevičarske stranke.
Prvi put u 20 godina, Erodgan je prošlog mjeseca posjetio cemevi, mjesto vjerskog okupljanja alevita, i susreo se s njihovim sveštenstvom. Zatim je prisustvovao alevijskom festivalu u čast jednog od njihovih vjerskih heroja. U međuvremenu, ministarstvo unutrašnjih poslova unapređuje Alevite na državne funkcije.
Erdogan, pobožni sunit, oduvijek je imao problema sa Alevitima, ali je također pokušavao zadovoljiti njihove zahtjeve. Ovo su mnogi u Ankari protumačili kao pokušaj da se opozicija učini manje koherentnom i smanji osjećaje protiv njega među Alevijskom zajednicom – što je dokaz Erdoganovog pragmatizma.
Teško je predvidjeti hoće li on pobijediti na predstojećim izborima usred svih značajnih ekonomskih i političkih izazova u zemlji. Ali jedno je sigurno: Erdogan je spreman biti kreativan i nastvaiti dalje, dok opoziciji i dalje nedostaje jedinstvo i strategija.
Katastrofa u Evropi zbog energetske krize mogla bi Erdoganu pružiti još jednu priliku. Iako bi to moglo naštetiti turskoj ekonomiji, moglo bi i podstaći više turizma i evropskih narudžbi za turski izvoz, pomažući zemlji da održi rast BDP-a. Ovo bi bila blagodat za njegovu strategiju prelivanja novca u javni sektor.
(TBT, MEE)
