ANALITIKA
Snovi i značaj
mentora u mladosti posebno su korisni za razumijevanje uticaja ključnih
životnih iskustava na oblikovanje političara
FOTO: (AP)
Psihološki profil
političke ličnosti nastao je kako bi se tvorcima vanjske politike pružila
sveobuhvatna psihološka slika određenog lidera. Ta slika nije obuhvatala samo
opis životnog puta, koji je oblikovao njegove osnovne stavove, već i konkretne
aspekte njegovog ponašanja kao vođe, naročito značajne za političare koji s
dotičnim liderom dolaze u dodir.
U profilu
političke ličnosti pokušavamo da opišemo suštinu nečije političke ličnosti, da
identifikujemo duboko ukorenjene obrasce koji su dosljedni i koji, shodno tome,
imaju veliku moć predviđanja budućeg ponašanja. Zadatak je da utvrdimo koji
elementi čine političku ličnost lidera i da ih odvojimo od onih koji su
nebitni.
Posebno je važno
da se podrobno identifikuju i analiziraju rani uspjesi i neuspjesi jednog vođe,
pošto im se često pridaje prekomjeran značaj u tumačenju budućih događaja. To
zahtjeva pažljivo istraživanje prethodnih generacija. Tako je, na primjer,
kralj Abdulah Prvi, deda jordanskog kralja Huseina, imao ogroman uticaj na razvoj
Huseina kao lidera. Kao harizmatični čovjek ogromnog političkog ugleda, Abdulah
se stidio sina Talala, oboljelog od hronične paranoidne šizofrenije. Stoga je
vrlo rano odlučio da unuku dodjeli posebno mesto u historiji Jordana i počeo je
da ga priprema za ulogu budućeg kralja. Dječak je imao petnaest godina i
nalazio se pored dede na stepenicama džamije Al Aksa u Starom gradu u
Jerusalemu kad je Abdulah pao mrtav pokošen metkom atentatora. Metak je pogodio
i mladog Huseina, ali mu je život spasila medalja na grudima koju mu je deda
poklonio tog istog jutra, što je vjerovatno učvrstilo Huseinovo uvjerenje u moć
sudbine.
AMBICIJE
RODITELJA
Postoje brojni primjeri
psihobiografskih elemenata iz kojih možemo da zaključimo do kog stepena na
političkog vođu utiče ambicija roditelja. Jedan od njih je i slučaj Dejvida
Hoka, premijera Australije. Kada je pogledala svoju tek rođenu bebu u
kolijevci, njegova majka je navodno odmah znala da će joj sin postati premijer.
Njeno proročanstvo moralo je da se ispuni, što je snažna potvrda da narcisoidni
snovi majke mogu da oblikuju sinovljevu karijeru.
U svojoj
autobiografiji Indira Gandi piše koliko su na nju uticali deda Motilal Nehru,
istaknuti nacionalni lider i dva puta predsjednik Kongresne stranke, i otac
Džavaharlal Nehru, koji je, nastavljajući očevu borbu za nezavisnost, postao
prvi premijer Indije. Dok su joj se roditelji nalazili u zatvoru, što se
dešavalo često tokom njenog burnog politički obojenog djetinjstva, gospođa
Gandi je ispričala da se kao djevojčica nije igrala lutkama već olovnim
vojnicima. Na čelu kolone vojnika uvijek je bila figurica sa bijelim štitom, na
kome se nalazio crveni krst, što nas navodi na zaključak da se Indira
identifikovala sa Jovankom Orleankom. Ona je stalno vodila vojnike-igračke u
borbu, nagovještavajući time da će u temeljima njene karijere biti sukobi. Time
je možda čak predskazala i svoju mučeničku smrt od ruke dvojice tjelohranitelja
Sika, koji su joj se osvetili za slanje vojske na Zlatni hram, njihovo najveće
svetilište u Amritsaru. Vrlo je indikativno da su je politički protivnici
prozvali „boginjom uništenja“ i da su na nju gledali kao na lidera koji stalno
izaziva političke sukobe, ističući da joj nedostaje pomiriteljska vještina,
kakvu su imali njeni roditelji.
KLJUČNE ŽIVOTNE
PROMJENE
Uloga sna i
značaj mentora u mladosti posebno su korisni za razumijevanje uticaja ključnih
životnih iskustava na oblikovanje političke ličnosti. Bitno je otkriti junake i
uzore iz djetinjstva. Egipatski predsjednik Anvar el Sadat se, na primjer, kao
dječak poistovjećivao sa Mahatmom Gandijem, te je imao običaj da se ogrne
bijelim čaršafom i šeta naokolo sa kozom, a često je sam sebi nametao post.
Takvim ponašanjem nagovijestio je svoju kasniju ulogu mirotvorca između Egipta
i Izraela, koja mu je donijela Nobelovu nagradu za mir.
San formiran u
adolescenciji može da posluži kao poticaj za buduća velika djela, a potraga za
ostvarenjem tog sna ubrzava se kada je čovjek suočen sa bolešću. I jordanski
kralj Husein i palestinski vođa Jaser Arafat održali su se na političkoj sceni
zahvaljujući brižljivoj procjeni političkih rizika. Ni Husein ni Arafat nikada
se nisu udaljavali od arapskog biračkog tijela u potrazi za nezavisnom
palestinskom državom, niti su bili spremni da raskinu sa radikalnim apsolutistima
u palestinskom pokretu. Međutim, obojica su se upustili u veliki rizik radi
ostvarenja mira sa jevrejskom državom nakon što su pogledali smrti u oči,
shvatajući da nemaju mnogo vremena za ostvarenje željenih ciljeva. Tek nakon
što se Arafatov helikopter srušio u Judejskoj pustinji, usmrtivši pilota, i
nakon što je šest sedmica kasnije hitno prebačen u bolnicu „Kralj Husein“ u
Amanu radi operacije na mozgu da bi se otklonio krvni ugrušak, palestinski
lider je raskinuo sa radikalnim protivnicima sporazuma sa Izraelom i pristao da
učestvuje u pregovorima u Oslu. To je dovelo do historijskog rukovanja sa
izraelskim premijerom Jicakom Rabinom u ružičnjaku ispred Bijele kuće i
donijelo mu Nobelovu nagradu.
Nekoliko sedmica
kasnije, i sam kralj Husein bio je smješten u istu bolnicu, gdje mu je izvađen
bubreg zahvaćen zloćudnim tumorom. Ubrzo zatim, poveo je odvojene mirovne
pregovore sa Izraelom u pokušaju da izbriše mrlju iz svog historijskog dosjea
zbog gubitka kontrole nad Zapadnom obalom u takozvanom šestodnevnom
arapsko-izraelskom ratu 1967. godine i ispuni svoju historijsku misiju. Njegov
deda Abdulah I, koji se tajno sastajao sa Jevrejima da bi uspostavio mir,
svakako mu je bio pozitivan uzor, ali trenutak kada je on sam to učinio, navodi
nas na zaključak da je pružio ruku pomirenja Izraelu onda kada se suočio sa
vlastitom smrtnošću.
NEISPUNJENI SNOVI
Međutim, reakcija
na osujećene snove o slavi uslovljava neodmjereno ponašanje, koje je
istovremeno i destabilizujuće za državu. Iranski šah Muhamed Reza Pahlavi je
pisao da mu je misija da povede bijelu revoluciju, kako je nazvan čitav niz
reformi kojima je želio da transformira Iran u savremenu bliskoistočnu državu.
Kada su ga francuski ljekari 1973. godine obavijestili da je bolestan i da ima
zloćudni tumor, on je dramatično ubrzao tempo promjena. Pošto je raskinuo sa
OPEK, učetvorostručeni su prihodi koji su se od nafte slivali u Iran, zemlju sa
nerazvijenom infrastrukturom. To je dovelo do neumjerenog porasta očekivanja
stanovništva, što je destabilizovalo socijalnu strukturu društva i uzrokovalo
duboko nezadovoljstvo naroda, utirući put Homeinijevoj islamskoj revoluciji.
Žureći da ostvari
snove prije nego što umre, on je svoje lične planove stavio iznad političkih
mogućnosti
Uloga mentora ima
izuzetan značaj i stoga je veoma važno da se ona brižljivo analizira. Mladi
Josif Visarionovič Džugašvili (koji je preuzeo pseudonim Staljin tek 20 godina
kasnije) bio je izložen krutoj disciplini pravoslavnog teološkog seminara u
Tbilisiju, zbog čega se pobunio i prošvercovao radove Karla Marksa i Vladimira
Iljiča Lenjina. Posebno se divio Lenjinu, do te mere da ga je idealizovao.
Proučavao je njegove radove o revoluciji i na kraju je napustio školovanje da
bi pomogao svom idealizovanom mentoru u ostvarenju sna o revoluciji. Međutim,
kontrast između Lenjina kao idealizovanog uzora sa daljine i ličnog odnosa sa
Lenjinom kao mentorom bio je veoma upadljiv. Mentor je i uzor političkog
ponašanja, i izvor značajnih političkih ideja, i učitelj političke prakse, ali
je ujedno i prepreka na putu ka vlasti. Iako je na početku bio samo lojalni
štićenik, Staljin je tokom vremena postajao sve neposlušniji prema Lenjinu,
boreći se za moć i uticaj. To je dovelo do snažne konfrontacije mentora i
štićenika kada je Staljin imao četrdesetak godina. Lenjin je kasnije doživio
moždani udar, koji ga je potpuno onesposobio, tako da je Staljin mogao da
učvrsti vlast.
Još jedan primjer
doživotnog efekta pozitivnog uzora, mada u odnosu koji nije bio tako intenzivan
kao u slučaju Lenjina i Staljina, vidimo kod nekadašnjeg izraelskog premijera
Menahema Begina. On je rano počeo da se divi pioniru cionizma Vladimiru
Žabotinskom, čiji su snovi o sigurnoj jevrejskoj domovini bitno uticali na
Begina i postali čvrsto jezgro njegove političke ličnosti.
(The Bosnia Times,
newsweek.rs)