Nakon što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila je prijedlog Elektroprivrede da se ne prihvate alternativni podizvođači ključne opreme za gradnju termobloka 7 u Tuzli. Time je završena priča o gradnji Termobloka 7. reagirala je Sabina Ćudić, šefica Kluba zastupnika Naše stranke u Parlamentu FBiH.
„S izgradnjom Termobloka 7 je gotovo. Osim gubitka novca, posljedice će biti negativne po cijeli energetski sektor, a posebno će to osjetiti građani Tuzlanskog kantona.
KO ĆE U ZATVOR?
Također, garancija koju su i država i Federacija BiH dale kineskoj Eksport-import banci za kredit za izgradnju Termobloka 7 je nelegalna državna pomoć. Priznalo je to i Vijeće za državnu pomoć BiH, koje je prvobitno i dalo spornu garanciju. To me dodatno učvršćuje u uvjerenju da će se sve nabrojane negativne posljedice i desiti. Na osnovu te odluke, Vlada FBiH mora raskinuti garanciju i vratiti 47 miliona KM. Uz sve navedeno, nepovratno je utrošeno i 30 miliona KM za pripremne radove. Za sve su direktno odgovorni Vlada FBiH, a posebno njen premijer Fadil Novalić kao i resorni ministar Nermin Džindić. Krivac je i Elektroprivreda BiH kao i tijela koja nadziru njen rad, posebno direktor Admir Andelija. Ovi ljudi moraju odgovarati. U vrijeme najveće energetske i finansijske krize mi smo izgubili i energiju i finansije. Nismo izgradili Termoblok 7, nismo obnovili ostale termoblokove, a u tu svrhu bačeno je blizu 300 miliona KM“, kazala je Ćudić pitajući će ko će zbo svega ovoga ići u zatvor.
Ćudićka je rekla svoje i to je za nju kao opozicionu političarku sasvim dovoljno da pokrene ovo pitanje i animira javnost. Kako će javnost regirati, skoro pa da znamo – bit će da je opet „vuk ujeo magarca“.
Međutim, veoma je znaimlivo istražiti ovu temu sa više aspekata s obzirom na uzavrele svjetske geopolitičke prilike kada se zbog zbog krize u Ukrajini bukvalno kada svetski igrači „pataju karte“. Pitanje kineskog pokuašaj investiranja u Termoblok 7 u Tuzli otrkiva se strategija uticaja Kine i Rusije u BiH. Pošto je BiH prva meta nova krize nakon Ukrajine, bar tako prognoziraju svjetski analitičari, ne da je normalno, već je urgentno i nužno resetovanje dosadašnjih politika koje su omogućile Rusiji i Kini da se infiltriraju na bosansko-herecgovačko tržište.
Zato je veoma važno istražiti ko je i kada lobirao za Kineze i ko je, konkretno, doveo kineske kompanije u Tuzlu. Ako smo zaboravili, a zaborav je majka svih zala, onda je dovoljno uguglati ovu temu i izvršiti uvid u ono šta su bar mediji pisali o tome. Prvo ime koje se pojavljuje na tu temu je Zlatko Lagumdžija. On je kao bivši ministar vanjskih poslova BiH čak i putovao u Kinu, te govorio o potrebi kineskih ulaganja u BiH. On se tom prilikom sastao sa predsjednikom kineske EXIM banke, pa je tim prigodom Lagumdžija pozdravio i podržao odluku Banke da finansira projekt kineskog konzorcija i Elektroprivrede BiH, odnosno Termoelektrane Tuzla, najveće poslijeratne investicije u Bosni i Hercegovini u elektroenergetskom sektoru, a radi se o izgradnji Bloka 7 TE Tuzla, čija je ukupna vrijednost 1,5 milijardi KM.
BOŠNJAČKI SCHROEDER
Ne radi se ovdje samo o ideološkim, niti političkim simpatijama jednog ljevičara prema komunističkoj velesili, jer je Lagumdžija davno ideološki konvertirao. Mada je njegova uloga najsičnija onoj koju je imao njegov prijatelj Gerhard SChrOeder u odnosima Njemačke i Rusije. Pa bi stoga odnos prema Lgudžiji i njegovog politici u BiH trebao biti istovjetan onome kakav Njemci iskazuju danas prema Shrederu.
Ako bi se udovoljilo Sabini Ćudić da se krivci za gubitak od 300 miliona KM osude, onda bi se i Lagudmžija trebao naći na optuženičkoj klupi.
Postratnoj korupciji koja je opustošila privedu BiH kumovali su lideri dviju najmoćnijih stranaka SDP-a i SDA. Bukvalno su opustošili sve segmente privrede, osim namjenske industruje, eneregetike i farmaceutske indeustrije. Sasvim je razumljivo da su stranci, pa tako i Rusi i Kinezi, ćelejli ulagati u grane profitabilne industrije. Ali to su i strateški interesantna ulaganja za one koji žele ostvriti u svoj uticaj na državu. Stavljanja Mirsada Kukića Kuke na crnu američku listu više je nego jasan dokaz da Amerikanci tačno znaju sve to na šta je ukazala Sabina Ćudić.
Iako bosansko-hercegovačka javnost zamorena bezbrojnim koruptivnim aferama ne prati dovoljno šta se dešava sa posljednjim pokušajem ruskim ovladavanjem nad Bosnalijekom, kroz pokušaj prodaje Galeniki iz Beograda, ova afera bi se mogal završiti kao i ova u Tuzli.
Ono što povezuje ove afere opet je Zlatko Lagumdžija. Njegova uloga u politici, odnosno u diplomatiji je istovjena onoj koju njegov kolaga sa fakultea Mehmed Jahić koji je sa proruskim igraćem Nedimom Uzunovićem pokušao zagospodariti Bosnalijekom.
U prilog ovoj tezi donosimo faksimil teksta kojeg je „Slobodna Bosna“ objavila tačno prije deset godina iz kojeg se vidi geneza nastanka krize, odnosno bitke za Bosnalijek. Ono što bi trebalo biti šokantno saznanje za laike jeste da svjetski analitičari tvrde da je ovo vrijeme kada je Vladimir Putin počeo pripreme za invaziju na Ukrajinu. U diplomatskom smislu Putin je sa svojim saveznicima, posebno sa kineskim vođem Xi Jinpingom, počeo vršiti diplomatsku ofanzivu strategijom uticaja putem „mehke moći“, na sfere koje je on smatra „Ruskim svijetom“.
(TBT, Istraživački tim)
