KOLUMNA
Žrtvama nema pomoći, ali francuski građani
zaslužuju naše saosjećanje. Treba izbjeći
opasnost da se ritualizirani globalni odgovor na ovakve napade pretvori u
megafon koji pojačava efekat terorističkog
čina i podiže očekivanja zapadne
javnosti „da se nešto preduzme“
Piše:
Simon Jenkins, thebosniatimes.ba
Sinoć
se u povorku koja je na obali Nice slavila Dan Bastilje zaletio kamion i
usmrtio 84 ljudi. Vozilo je prešlo dva kilometra kroz masu prije nego što je
policija ubila vozača. Bio je to jeziv epilog dana u kojem su građani
širom Francuske slavili osnovne vrijednosti svoje republike: slobodu, jednakost
i bratstvo.
Žrtvama nema pomoći, ali francuski građani
zaslužuju naše saosjećanje. Treba izbjeći
opasnost da se ritualizirani globalni odgovor na ovakve napade pretvori u
megafon koji pojačava efekat terorističkog
čina i podiže očekivanja zapadne
javnosti „da se nešto preduzme“.
Francuski
predsjednik François Hollande je za još tri mjeseca produžio
vanredno stanje uvedeno poslije pariških napada u novembru prošle godine. I
ponovio je da je Francuska “u ratu” sa islamskim terorizmom. Po Francuskoj će
biti razmješteno još 10.000 vojnih rezervista. Aktivnosti francuskih vojnih
snaga u Iraku i Sriji će biti “pojačane”. Antiterorističke
agencije u Londonu i Vašingtonu su u stanju pripravnosti, dok predsjednika
Obamu “njegov tim za nacionalnu sigurnost informira o svemu što se događa”.
Ovakva
reakcija možda smiruje građane Nice, ali nema
tih mjera sigurnosti koje nas mogu sačuvati od luđaka
kamionu. Od svog pronalaska krajem 19. vijeka motorna vozila seju strah i smrt.
Prvi automobil bomba bio je “Budin automobil” koji je eksplodirao na Wall
Streetu 1920. Ne možemo da zabranimo upotrebu kola i kamiona. Ne možemo
da uvedemo ni kontrolu vatrenog oružja u Americi. Jedini
razuman odgovor na terorizam je da se pomirimo sa određenim
stepenom rizika i da prestanemo da se pretvaramo da možemo
da ga pobijedimo silom.
Teroristički
napadi jačaju lobije industrije naoružanja
koji traže povećanje ulaganja u mjere
sigurnosti. Ima mračne ironije u tome što su ljudi u Nici stradali
poslije aeromitinga francuskih borbenih aviona. Hollandeu bi bilo bolje da
umjesto 10.000 rezervista pozove 10.000 psihologa i stručnjaka
za islamske studije. Što se tiče veće
uloge Francuske u građanskim ratovima u Iraku i Siriji, ona će
jedino povećati mogućnost da se neki novi
mladi ljudi odluče na samoubilačke terorističke
napade u Francuskoj.
Kamiondžija
iz Nice ne ugrožava sigurnost francuske države,
niti bi sličan napad ugrozio SAD ili Veliku Britaniju.
Identificiranje nacionalne države sa nasumičnim
ubistvima nevinih ljudi postaje ozbiljna politička devijacija.
Tvrdnje da se ovakvi napadi mogu zaustaviti oružanom silom zasnovane
su na potpunom ignoriranju obavještajnih i policijskih saznanja o tome šta
zaista može smanjiti njihovu učestalost.
Svjedoci smo nacionalizacije i institucionalizacije javne opasnosti koje vlade
zapadnih zemalja guraju u sulude avanture u inostranstvu radi “osiguravanja“ života
svojih građana kod kuće.
U
Francuskoj se desila tragedija koja zahtjeva naše duboko saosjećanje.
Sve što učinimo preko toga, samo će
pogoršati stvari.
(The
Bosnia Times, The Guardian)
