KOLUMNA
Istanbul, Bagdad, Dhaka, Medina….Neka Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak onima koji su u tim napadima povrijeđeni!
Piše:Harun
Yahya, thebosniatimes.ba
Istanbul,
Bagdad, Dhaka i Medina… u samo jednoj sedmici, glavni gradovi i metropole
svijeta postali su teroristička meta. U samo jednoj sedmici, hiljade ljudi
izgubilo je život u okrutnim, izdajničkim, kukavičkim i perfidnim terorističkim
napadima.
Nakon
ovih napada, potrebno je govoriti o količini pažnje koja je usmjerena na ove
napade. Da li su oni koji su promovirali slogan „svi smo mi Pariz“ nakon napada
u Parizu bili svjesni talačke krize koja se nedavno desila u Bangladešu? Da li
su u novinskim člancima čitali o strašnom samoubilačkom napadu koji je odnio
167 života u Iraku?
Da li
postoje pojedinci koji često zapostavljaju situaciju govoreći, „tako ti je to
na Bliskom Istoku…“ ili je većina izbjegla tu temu govoreći „to područje je
naviklo na terorizam…“
Strašni
krvavi napadi koji su se desili u Evropi uveliko su promijenili poglede i
stavove Zapada prema terorizmu. Međutim, ideja „terorizma na Istoku“ se nije
mnogo promijenila. Jedina razlika je u
tome što su šanse da se porodici u Iraku teroristički napad desi na pijaci ili
ispred kućnih vrata mnogo veće. Ipak, to ne mijenja činjenicu da su počinioci,
posljedice i fatalna snaga tog napada, jednaki onim na zapadu. Iako je koncept „terorizma“ različit na
Istoku i Zapadu, na međunarodnom nivou
se svi teroristički napadi koji su se desili u prošloj sedmici definiraju istim terminom.
Član 1
Ženevske Konvencije iz 1937. definira terorizam kao „kriminalni akt usmjeren protiv države s ciljem ili
proračunom da isprovocira stanje straha u određenim ljudima ili grupama ljudi
ili općoj javnosti.“
UN je
generalizirao ovu definiciju po uzoru na definiciju o ratnim zločinima
počinjenim u periodima mira. Prema rezoluciji Generalne skupštine UN-a iz
1999., terorizam obuhvata sve kriminalne činove koji uzrokuju stanje
preplašenosti među pojedincima, grupama ili ljudima općenito, zbog političkih,
filozofskih, ideoloških, rasističkih, etničkih i sličnih razloga. Međutim
zakoni NATO-a nisu definirali terorizam uzimajući u obzir legitimiziranje borbe
protiv terora u mnogim dijelovima svijeta. To uključuje i vojne intervencije
protiv terora. Regulativa Evropske unije također ima dosta široku definiciju
terorizma.
Kao što
se može vidjeti na međunarodnom polju, terorizam ima jednu definiciju. Ta
definicija ne isključuje nijednu zemlju i ne potiče na različito tretiranje
neke nacije. To da li je neka zemlja u konfliktu ili ne, ne mijenja situaciju.
Kao što je grozni čin u Belgiji terorizam, tako je i onaj u Iraku terorizam.
Svako ko izgubi život u tim podmuklim činovima ima porodicu, voljene i planove
za budućnost. To što je on ili ona rođen/a u drugom dijelu svijeta i što tamo
živi, ne čini nju/njega „manje čovjekom“.
To nas
dovodi do zaključka da problem ne dolazi iz međunarodnih, već iz moralnih
normi. Dvije žrtve terorizma, koje
međunarodne norme ne razlikuje po pitanju toga što su rođeni i žive u različitim
dijelovima svijeta, cijene se ili ne cijene po moralnim normama određenih
ljudi, zavisno od toga gdje oni žive.
Ti
dupli standardi uništavaju humanitarne i moralne strukture tih krugova. U
ovakvim uslovima, nije ni čudno kada postoje zajednice koje ne dotiče dijete
koje umire na obali mora, porodice koje su morale napustiti svojoj domove ili
mase ljudi koji umiru od gladi.
Po
podacima Globalnog indeksa terorizma 2015.-te, teroristički napadi u 2015.
porasli su za 80% u usporedbi sa 2014. Prva polovina 2016. obilježena je novim
terorističkim napadima. U samo tri mjeseca, 2667 ljudi je ubijeno u takvim
napadima. U toku ovog perioda, stopa terorizma je porasla ne samo u broju nego
i u obimu. Evropa je postala mjesto najužasnijih terorističkih napada u svojoj
historiji, a Sjedinjene Države postale su meta napada povezanih sa unutarnjim
državnim problemima. Danas, napadi terorizma nemaju granica: postali su
globalni.
Suočavajući
se sa ovom tragičnom situacijom, ljudi zdravog razuma moraju se ujediniti, racionalno
nastaviti borbu i prevladati one koji donose zlo terorizma. A opet, kako se
gube humanitarne vrijednosti, tako i dobri će i dobri koji se bore izgubiti
svoju moć.
Sve dok
svijet gubi svoju dušu, dok ljudi ignoriraju užasavajuće masovne pokolje, dok
nijemi posmatraju ljude koji se utapaju u moru, terorizam i mržnja će nastaviti
rasti i jačati. Jer se teror hrani mržnjom, nemilosrđem i bijesom. Dok
okrutnost i ravnodušnost jačaju, teroristi nalaze sredine koje su priželjkivali
i čekali.
Ne
smijemo zaboraviti: cilj terorizma je da stvori društva ispunjena strahom, da
poveća nerede, pretvori ljude u mase bez ljubavi koji su odcijepljeni jedni od
drugih i tako stvori zajednice kojima je lako manipulirati.
Konkretan
odgovor na pitanje „Zašto se ljudi priključuju terorističkim organizacijama?“,
koje se tako često postavlja danas, je nedostatak ljubavi i praznina duha. Da
bi se uspostavile moralne norme, ljudi moraju uzeti u obzir i prihvatiti ideju
da je svaka osoba dragocjena i da nisu drugačiji od drugih. Ako ljudi ne
prestanu ponižavati pojedinca zbog njegovog ili njenog identiteta, etničkih
korijena ili religije, svijet se neće otarasiti užasa koji donosi terorizam.
Stoga, osnovni i najbitniji uslov za borbu protiv terorizma jeste jačanje
„čovječnosti“.
Neka
Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u
užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak
onima koji su u tim napadima povrijeđeni!
(The
Bosnia Times)
