KOLUMNA
David Cameron je dao ostavku i otvorio prostor za borbu za vodstvo među torijevcima. Istodobno je oporbena Laburistička stranka na rubu podjele na suparničke frakcije dok niti jedna druga vjerodostojna politička formacija ne čeka svoju priliku
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Britanska odluka da napusti Europsku uniju
izazvala je nezapamćene političke i društvene podjele u zemlji. Jedna je od
najvećih prijetnji ideološka i politička polarizacija koja će potkopati
ekonomski razvoj i nacionalnu stabilnost. Glas za Brexit je iznenadio i one
lidere koji su vodili kampanju za izlazak iz EU, da bi zatim pokrenuo obje
velike političke stranke prema raskolu. Javno raspoloženje je nestabilno i
djeluje kao mješavina straha i rastućeg bijesa spram političkih elita jer su
pogrešno prikazivale britansku ulogu u EU. Sljedećih nekoliko mjeseci bit će
kritično za budućnost zemlje koja se nekad dičila pragmatizmom i racionalnošću.
Dok jedni političari traže da se uspori pokretanje Članka 50 Lisabonskog
ugovora, okidača za napuštanje EU, drugi vjeruju da bi proces trebalo ubrzati.
Brexit je razotkrio duboke ideološke pukotine i destruktivnu polarizaciju
centrističkog i radikalnog krila i među laburistima i među konzervativcima.
David Cameron je dao ostavku i otvorio prostor za borbu za vodstvo među
torijevcima. Istodobno je oporbena Laburistička stranka na rubu podjele na
suparničke frakcije dok niti jedna druga vjerodostojna politička formacija ne
čeka svoju priliku. Konzervativci trebaju imenovati novog stranačkog lidera i
premijera. Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona i šampion Brexita, neće
se natjecati jer mu je nakon referenduma pala podrška. Jačanje europske
integracije i povećanje broja imigranata izazvali bi nacionalistički sukob među
konzervativcima i potaknuli rast radikalno desne Stranke za neovisnost
Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP). Pobjeda Brexita daje čist mandat
antieuropejskim torijevcima za koje je glavna briga spriječiti UKIP da se
okoristi referendumom. To će odvesti stranku prema tvrdoj desnici.
Konzervativni proeuropski krug, koji je vodio stranku, diskreditiran je i
sljedeći će lider morati dokazati svoje euroskeptično uvjerenje. Theresa May,
ministrica unutarnjih poslova, i Michael Gove, ministar pravosuđa, vodeći su
kandidati i oboje najavljuju da će smanjiti imigraciju blokirajući slobodan
protok ljudi iz EU. Kandidati će proći niz glasanja među 330 stranačkih
parlamentarnih zastupnika. Dvoje najpopularnijih će se zatim suočiti s
glasanjem ukupnoga stranačkog članstva, a rezultat se može očekivati početkom
rujna.
Na drugoj strani političke arene
laburistički lider Jeremy Corbyn suočava se s općom pobunom svoga kabineta u
sjeni. Smijenio je svoga popularnog “ministra” za vanjske poslove Hilaryja
Benna jer je pokušao organizirati puč i većina ostalih “ministara” je promptno
dala ostavku. Laburisti se cijepaju i Brexit je pokazao povijesnu laburističku
podjelu na tvrdu socijalističku ljevicu i meki socijaldemokratski centar.
Umjesto da vide EU kao neoliberalnu zavjeru, lideri “novog laburizma” gledaju
na nju kao na sredstvo za gradnju prosperitetnije Europe. Corbynova pobjeda u
rujnu 2015. za stranačko je vodstvo bila povratak na “stari laburizam” koji
obnavlja politike kao što je renacionalizacija britanske industrije. Corbyn je
pobijedio unatoč opiranju većine laburističkog establishmenta.
Iako je Corbyn čak i stao u obranu ostanka
u EU, njegova je kampanja bila slabašna i neučinkovita, a odbio je nastupiti
zajedno s Cameronom kako bi poslao poruku nadstranačke solidarnosti. Brexit je
tako osvojio velik broj tradicionalnih laburističkih glasača, što bi
onemogućila ozbiljna Corbynova kampanja. Rezultat je toga da mnogi laburisti
traže Corbynovu odgovornost za Brexit i 172 od 212 zastupnika izglasalo je
nepovjerenje. Laburisti imaju stranačku konferenciju u rujnu kada bi teška
borba za vlast mogla raskoliti stranku na procorbynističku i anticorbynističku
frakciju.
Vakuum na najvišim razinama vlade kreirao
je neizvjesnost vezanu uz pitanje kad će UK službeno pokrenuti proces
napuštanja EU. Tko god bio izabran za lidera konzervativaca u rujnu, naslijedit
će Camerona kao premijera i biti odgovoran za pregovore o izlasku. Neki
smatraju da je mandat sljedećeg premijera samoubilačka misija. On ili ona morat
će provesti Brexit i živjeti s posljedicama koje uključuju prijeteću ekonomsku
recesiju. Neće moći ispuniti obećanja koja je davao tabor za izlazak,
uključujući injektiranje 350 milijuna funti u zdravstvo i suzbijanje
imigracije. Ključni zagovaratelji Brexita priznali su da niti jedno od tih
obećanja ne može biti ispunjeno. Sljedeći premijer suočit će se s oštrom
reakcijom ne samo opće javnosti, zbog rastuće ekonomske nesigurnosti, nego i
euroskeptika jer neće ostvariti obećanja brexitovaca biračima. Izgledi za
prijevremene izbore također ne mogu biti isključeni uz pojavu dvije tvrdolinijaške
lijeve i desne političke formacije. Kako god završilo, UK se suočava s ključnom
preobrazbom svoga cjelokupnog političkog poretka i radikalizacijom politike
izvan EU.
(The Bosnia Times,WASHINGTON MAIL )
