Kada je Stjepan Kljuić, kao jedan od doajena bosanske politike u postkomunizmu, gostujući kod Senada Hadžifejzovića spomenuo „zabrađenu ministricu“ Naidu Muminović-Hotu digao je bošnjačku naciju na noge. Osude su stigle sa svih strana, od svih bošnjačkih nacionalista ipoulista, pa čak i od samog reisa Huseina Kavazovića koji je to okvalificirao sa islamofobijom.
GOSPODARI POLITIČKE SCENE
Ništa blaže reakcije nisu bile ni na predstavljanje pjesme Lidije Bačić koja je pred sarajevskom Katedralom nastupila u „minjaku“. Nakon što je Gradsko vijeće Sarajeva javno osudilo Lidijin „minjak“oglasio se drugi doajen sarajevske političke scene, bivši predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija. Pošto je on ideološki u rangu (crvenog)reisa ideološki tumač lijevog liberazima oponirao je Gradskom vijeću da bi „Sjeverna Koreja i Talibani bili ponosni na ono što je stiglo od ideoloških istomišljenika iz Sarajeva o ‘dozvoljenoj’ dužini suknji na javnom mjestu. Mada nisam siguran za ove prve!”.
Eto u čemu se spori i zabavlja nacija, ženskom mharamom na glavi i „minjakom“, dok sve ono što je Kljuić govorio o prisustvu satrih stranih sigurnosno-obavještanih službi u Sarajevu te o nužnosti donošenja Zakona o lustrcaiji kako bismo ih spriječili da rovareprtovi države, niko nije ni čuo.
Međutim stanje u državi je takvo za svako ozbiljan uoćava „alarme“ koji ukazuju da djelatnost srpskih i ruskih (para)obavještajnih službe u Bosni i Hefrecgovini nikad nije bilo agresivnije u postratnom periodu i da su se probudili satri saradnici KOS-a.
Da se podsjetimo na prilikebivše Jugoslavije kada je pojavom Slobodana Miloševića na političkoj sceni tadašnje drđave počinje dinamičnije urušavanje sve ukupnog sistema bivše države, a posebno njene obavještajne zajednice. Sasvim očekivani rezultati procjene bili su brzo POTPUNO PREUZIMANJE KONTROLE obavještajne zajednice Jugoslavije od strane srbijanskog rukovodstva. U obavještajnoj zajednici Jugoslavije ključnu ulogu je igrala KONTRAOBAVJEŠTAJNA SLUŽBA JNA (KOS), koja je po nivou sveukupne organizacije (kadrovske, materijalne…) bila iznad Službe državne bezbjednosti (SDB), koju je ustvari KOS i kontrolirao.
Očekivanim ratom u BiH, KOS je svoj kadrovski potencijal (kasnije) instalirao u Vojsku RS ali i druge institucije RS, te intenzivirao svoju saradničku mrežu među Bošnjacima i Hrvatima, znajući da će doći do krvavog rata u BiH i da će svako „vući“ na svoju stranu. Na taj način KOS je cijelo vrijeme agresije na BiH imao instaliranu svoju mrežu u Bošnjačkom i Hrvatskom vrhu, dabi kontrolirao ali i uticao na određene ratne tokove u BiH.
Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, recidivi KOS-a snažno su se reaktivirali na području Federacije BiH, s ciljem uticaja na dalje političke tokove u BiH sa krajnjim ciljem jačanja RS. KOS INFLITRIRAN U Vojsci RS i drugim institucijama RS ofanzivno preko svojih saradničkih pozicija pokrivaju američki program vojne stabilizacije, cijeneći da se kroz navedeni program priprema napad Vojske Federacije BiH na RS, po hrvatskom modelu. Određene informacije govore da je reaktivirana saradnička mreža KOS-a među Bošnjacima i Hrvatima odradila značajan dio posla za KOS.
Po nalogu vrha Srbije, Srbi u BiH su 2004. godine prihvatili formiranje ,,jedinstvenih’’ Oružanih snaga BiH. Razlog leži u činjenici da je vojska Federacije BiH bilo puno jača od vojske RS, i u slučaju incidenta i sl. RS bi pala za nekoliko sati. Srbi u BiH su dobili nalog da prihvate formiranje jedinstvenih OS BiH, ali pod uvjetom da odmah krenu u razoružanje Federacije BiH, što su uz pomoć svojih satelita u vrhu odbrambenih sistema i uspjeli.
PUTINOVA BATINA
Naglašavamo da je KOS u svom punom organizacijskom smislu prije rata u BiH, tokom rata u BiH (kada se na određeni način modificira, ali na efikasnosti postiže veće rezultate) i nakon rata uvijek polagao račune najvišem vrhu Srbije, koji je na bazi toga donosio za njih značajne odluke. Gdje god radili (u Srbiji, RS,…) pripadnici KOS-a su bili na platnom spisku Generalštaba Srbije.
Procjene govore da je trenutno KOS u BiH najjači od svoga postojanja (to mu i aktuelna situacija u BiH i regiji nalaze). Namjera im je da budu gospodari uticaja na političke i druge tokove u BiH, što u velikoj mjeri uspijevaju. Osim svojih pozicija koje imaju instalirane u bošnjačkom korpusu, sa hrvatskim korpusom otvoreno sarađuju na rušenju BiH (osovina Milorad Dodik – Dragan Čović,koja je „montirana“ po nalogu Beograda), imaju snažne obavještajne pozicije u međunarodnim organizacijama i ambasadama u BiH, gdje također luče rezultate svog rada. Stiče se utisak da lagano postaju ,,gospodari’’ scene u BiH.
Vjerovatno bi se bošnjačke političke elite nastavile baviti „mahramama“ i „minjacima“ i pored jezivih nagovještaja da bi se ukrajiski scenarij mogao desiti i u Bosni i Herecgovini. Kao što bi i predsatvnici međunarodna zajednica nastavili hrkati u svom komformizmu koji im je omogučio Daytonski mirovni sporazum, da ih nije Vladimir Putin invazijom na Ukrajinu „toljagom“ probudio iz tog sna. Svjesni da je zloglasni KGB vaskrsnuo i da je svoje pipke pružio preko cijele Evrope, pa i Balkana, oživljavajući svoje ideološke posestrime iz doba komunizma (KOS i SDB), zapadnjaci su reaktivirali svoje službe koje mu se pokušavaju suprostaviti.
Kako smo u prošlom tekstu ovog feljtona ukazali Amerikanci su to dobro uočili sankcionirajući minsitra zdravstva u RS-u Alena Šeranića, a prije toga i Asima Sarajlića, za kojeg se sumnja da je stajao iza Nedima Uzunovića, dirketoraBosnalijeka, u njegovom pokušaju da ovu firmu prepusti u kandže rusko-srpskih tajkuna.
Još traju polemike između Američek ambasade i SDA, odnosno amabsadora Mcihalea Murphya i Bakira Izetbegovića, nakon što su se Amerikanci distancirali od politike bošnjačkog režima. Amerikaci su jasno dali do znanja da SDA ne dijeli vrijednosti američke politike ako blokiraju istrge o korupciji i šire mržnju podržavajući vjerskeradikale u sopsvenim redovima. Iako je Izetbegović demantirao obje američke tvrdnje svakome je više nego jasno o čemu se ovdje radi.
Sama činjenica da je ista sudijinca Tatjana Kosović, na primjer, oslobodila iz pritvora (da se brane sa slobode) Nedima Uzunovića i Mehmeda Jahića, nakon hapšenja po i osnovu podignute optužnice o okriminalnim poslovima u Bosnalijeku, potom Jasmina Mulajusića, notornog režimskog bota i „sijača mržnje“ na internetu, potom Mehemda Osmanagića Osmicu, potom Asima Sarajlića itd., potkrepljuje američku tvrdnju o blokiranju istraga o korupciji, kao i podršku vejrskom radikalizmu.
(Nastavit će se)
(TBT, Istraživački tim)
