KOLUMNA
Turski jezik
osmišljen je kao džinovski pazl koji želite da slažete i imate iskonsku potrebu
da se igrate. Za njihovim TV
serijama vlada opšta histerija. Širom regiona, pa i ovdje, glumci iz tih
ostvarenja dočekivani su kao megazvijezde
Piše: Vladimir
Matković, thebosniatimes.ba
Uticaj njihove kuhinje na našu poznat je,
mnogo turista odlazilo je u njihova ljetovališta, švercerske ture u određeni
grad ove zemlje bile su nezaobilazne osamdesetih godina, ali o njihovom jeziku
i kulturi znamo veoma malo. Naravno, riječ je o Turskoj, turskom jeziku i
Istanbulu. Kultura i jezik ove zemlje su me oduvijek zanimali. Intuicija mi je
govorila da je riječ o nečemu tajanstvenom, zanimljivom, slojevitom. Bilo mi je
poznato da je obavezan dio obrazovanja janjičara bilo učenje srpskog jezika, da
je srpski jezik bio jedan od onih koji se govorio u Padišahovoj palati.
Interesovalo me je i to koliko i poznaju li danas oni nas. Onda je stigao mail
sa informacijom da se zvanično otvara Institut Junus Emre u Beogradu, odnosno
Turski kulturni centar. U informaciji od desetak redova stajalo je i to da se
organizuju kursevi turskog jezika, kao što sa svojim jezicima rade i drugi strani
kulturni centri u gradu. Jezici su mi oduvijek bili jedna od onih ljubavi koje
se ne ostavljaju nikad. Rekoh sebi, preda mnom je novo istraživanje: ako mi se
svidi upuštam se, a ako ne, nikom ništa.
Onda se sretnete
sa nečim što se zove Türk dili, što pripada turkijskoj porodici jezika, što je
potpuno drugačije od meni poznatih jezika. Njegovi govornici kažu da je
“melodičan”, rekao bih da nije uopšte, štaviše, na prvo slušanje vam
zvuči grubo ali…
To je samo prvi,
pogrešan utisak o nekom jeziku. Kada vidite način na koji je jezik postavljen,
shvatite da je osmišljen kao džinovski pazl (puzzles ) koji želite da slažete i
imate iskonsku potrebu da se igrate. Nastava jezika je organizovana kao i u
svim ozbiljnim školama stranih jezika. Didaktički materijal pristojno urađen.
Saznao sam da turski jezik u ovom centru uči stotinjak polaznika. Znanje
zainteresovanima prenose dvije ozbiljne, kompetentne i fine mlade žene Turkinja
Funda Keskin Unlu i Srpkinja Željana Živković. Ja sam upao u grupu kod ove
druge. Budući da imam pozamašno iskustvo u učenju stranih jezika, onda, uslovno
rečeno, prvo tražim “dlaku u jajetu”. Nisam je pronašao. Od svoje, od
mene dobar niz godina mlađe profesorke, diplomiranog orijentalnog filologa
saznao sam mnogo o kulturi i o naizgled sitnim detaljima koji jezik čine
jezikom. Predstavila mi ih je tako da mogu da ih razumijem i da nastavim sam da
istražujem. Kada prepoznate kod mladih ljudi temeljnost, ozbiljnost, ogromno
znanje i poznavanje turske, arapske i srpske kulture i, iznad svega, ljubav za
posao koji rade, onda ne možete da ostanete ravnodušni. U današnje vrijeme
površnosti takvi posvećenici su rijetka pojava. Još kad probude ljubav za novim
jezikom i podučavaju ga kako Bog zapovijeda, onda je to pun pogodak.
(The Bosnia
Times, Danas)
