KOLUMNA
Upinjali su se u
ove dvije decenije, od završetka etničkog rata, da pokažu da su Bošnjaci
drugačiji, da su oni, prije svega Bosanci i Hercegovci, građani, kao i značajan
broj Srba i Hrvata, i da na taj način dokažu da tokom devedesetih prošlog
vijeka nije bio etnički sukob u BiH već agresija na građane BiH. Popis ih je
demantirao na brutalan način!
Piše Željko
Pantelić, thebosniatimes.ba
Objavljeni
rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini definitivno
su potvrdili da u toj zemlji ne žive ni Bosanci ni Hercegovci. U današnjoj BiH
ne samo da procentualno živi manje Bosanaca i Hercegovaca nego što je živjelo
Jugoslovena u pokojnoj SFRJ, već je i u samoj BiH bilo tri puta više
Jugoslovena po popisu iz 1991. godine nego što je registrovano Bosanaca i
Hercegovaca na popisu od prije dvije godine. Nije vijest da su Bošnjaci postali
većina, već da u zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina gotovo niko ne želi da
se izjasni, iako se mnogi kunu da je vole više od svega, kao Bosanac ili
Hercegovac ili kako je to popularno u sarajevskim krugovima Bosanac i
Hercegovac.
Kada se saberu
građani BiH koji su se izrazili kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati dolazimo do gotovo
97 posto stanovništva bivše centralne jugoslovenske republike. Također je
frapantan podatak da se gotovo isti broj građana BiH vjerski opredijelio za
muslimansku, pravoslavnu ili katoličku vjeru, dok je gotovo identičan
proporcionalni odnos, kao u prethodna dva rezultata popisa, onih koji govore
bosanski, srpski ili hrvatski jezik. BiH je jedina država na Zapadu u kojoj
ateisti, ili vjerski neopredijeljeni, gotovo da ne postoje, barem na papiru, statistički,
naravno. Manje od tri posto stanovništva ne pripada nijednoj od velikih
monoteističkih religija, podatak na kojem bi pozavidjele i države u islamskom
svijetu i u Južnoj Americi, gdje je katoličanstvo i dalje duboko ukorijenjeno u
svakodnevnom životu. Čak bi i u teokratskim državama pronašli malo više
“nevjernika” nego u BiH.
Šta nam govore ta
tri podatka? Ako bismo bili cinični, zaključili bi da je nevjerovatna
koincidencija da svi koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci rade u
medijima, ili govore za njih. To se posebno odnosi na sarajevske medije. Ako
čitate novine u BH Federaciji ili gledate njihove televizije gotovo svi se
busaju u bosanska i hercegovačka prsa i kritikuju Srbe i Hrvate iz BiH za
deficit iskazivanja bosanskog i hercegovačkog identiteta. Dakle, ili su svi
Bosanci i Hercegovci medijske ličnosti u Sarajevu, ili su licemjerni. Javno smo
Bosanci i Hercegovci, a kada dođu popisničari, onda naprasno postajemo
Bošnjaci, kada govorimo za televiziju i novine smo građani, a kada treba da to
navedemo u popisu, sjetimo se da smo muslimani. Slijedeći igru velikih brojeva
i statističkih grešaka biće da je ovo drugo po sredi i da je za polovinu
građana BiH “važnije biti Bošnjak” i musliman, nego Bosanac i
Hercegovac i građanin.
Da se razumijemo,
apsolutno je legitimno da se Bošnjaci izjašnjavaju kao Bošnjaci, a ne Bosanci i
Hercegovci i da se opredjeljuju vjerski kao muslimani. Uostalom to rade i Srbi
i Hrvati u BiH. Međutim, potpuno je deplasirano da se pripadnici većinskog
naroda u BiH, a posebno njihovi mediji i društvena elita, koji se ne
izjašnjavaju, tamo gdje to ima važnost, na popisu, kao Bosanci i Hercegovci ili
građani vjerski neopredijeljeni, vrijeđaju što je Srbima i Hrvatima, potpuno
sporedna i nevažna odrednica Bosanac i Hercegovac. Oni, Srbi i Hrvati u BiH su
barem, u velikoj većini, iskreni i javno, kada govore ili pišu za medije i kada
dođu popisničari.
Sarajevska elita
i mediji su izgubili bitku na više frontova, generalnu u cijeloj BiH, i među
sva tri naroda a posebno u njihovom bošnjačkom korpusu. Upinjali su se u ove
dvije decenije, od završetka etničkog rata, da pokažu da su Bošnjaci drugačiji,
da su oni, pre svega Bosanci i Hercegovci, građani, kao i značajan broj Srba i
Hrvata, i da na taj način dokažu da tokom devedesetih prošlog vijeka nije bio
etnički sukob u BiH već agresija na građane BiH. Popis ih je demantovao na
brutalan način jer je platealno posvjedočio da u BiH nema ni Bosanaca ni
Hercegovaca, a ni građana. Rezultat njihovog djelovanja i propagande je poražavajući,
jer broj ljudi koji se nisu vjerski i nacionalno (Bošnjak, Srbin ili Hrvat)
opredijelili je u okviru statističke greške. To praktično znači da su Bošnjaci
postali većina u BiH, ali su sa dostizanjem tog cilja ugasili ideju da bi
odrednica Bosanac i Hercegovac mogla jednog dana da bude važnija od usko
nacionalnog ili vjerskog predznaka.
Možda će na
sljedećem popisu stanovništva BiH, po političkoj naredbi, Bošnjaci postati
Bosanci na popisu, imajući u vidu brojeve koji su na njihovoj strani. Međutim to
tada neće više biti važno. Prilika da se zaista formira građansko društvo u
Bosni i Hercegovini je propušteno na ovom popisu. Prvi korak je morao da
napravi većinski narod jer takve promjene moraju, po zakonu logike, da poteknu
od većine i pruže garancije manjini da neće biti prevedena žedna preko vode,
odnosno da i za Srbe i Hrvate u BiH kao drugo i prihvatljivo ime može da bude
Bosanac i Hercegovac. Drugim riječima, od ovog popisa svi Srbi u Republici
Srpskoj ili Hrvati u zapadnoj Hercegovini i centralnoj Bosni znaju da je za
pripadnike većinskog naroda Bosanac i Hercegovac samo moneta za potkusurivanje
i paravan za ostvarivanje drugih ciljeva koji nemaju mnogo zajedničkog sa
građanskom Bosnom i Hercegovinom.
Jednostavno, ako
je među Bošnjacima zanemarljivo mali broj onih koji se izjašnjavaju kao Bosanci
i Hercegovci ili kao vjerski neopredijeljeni, kako se može očekivati od Srba i
Hrvata u BiH da se odreknu svog usko nacionalnog identiteta u korist
bosanskohercegovačkog? Također, trebalo bi i mi koji živimo u komšijskim
zemljama Bosne i Hercegovine da počnemo da poštujemo osjećanja ljudi koji žive
između Drine i Une, i od Save do Dinare i zaleđa Jadranskog mora. To jest, ako
Bošnjaci žele da zovu jezik kojim govore bosanski, zašto ne bi to ispoštovali, baš
kao što bi trebalo i da ispoštujemo želju većine Srba u BiH da ih ne zovu
Bosancima ili bosanskim Srbima, već samo Srbima ili Srbima iz Republike Srpske.
(The Bosnia
Times, Nedeljnik)
