KOLUMNA
Kada sam bio premijer Jugoslavije prije 24 godine, u vrijeme kada se moja domovina raspadala na zasebne republike, često sam hvatao sebe da sam okružen nacionalističkim političarima koji su cinično trgovali strahom i mržnjom
Piše: Milan Panić, thebosniatimes.ba
Sada, kadgod čujem kako Donald Trump podgrijava strah i napada manjine i strance, imam poznati osjećaj mučnine u želucu.
Da bi podgrijao svoje političke ambicije, Trump iskorištava iste maliciozne snage koje su nekada od Jugoslavije napravile etnički podijeljenu ratnu zonu i koje ponovo jačaju širom Evrope.
Šta je loše sa Amerikom kojoj je potrebno da se “ponovo učini velikom”? Pa, prema Trumpu, meksički “kriminalci” i “silovatelji” – najgori elementi Meksika – “hrle preko granice” i kradu radna mjesta i donose drogu i zaraze. Pošto “nas islam mrzi”, Trump je obećao “potpunu i kompletnu blokadu muslimana koji ulaze u SAD”.
On je predložio da oni koji su već ovdje, što uključuje članove moje porodice, budu predmeti jačeg nadzora i pretresa bez naloga i čak da se za njih izdaju specijalne lične karte.
Čak i nakon što je postao gotovo izvjesni predsjednički kandidat republikanaca, Trump je nastavio da podgrijava strah i napada manjine i strance. Više puta je pokušao da omalovaži jednog američkog sudiju, koristeći njegovo “meksičko porijeklo”. Nakon masovne pucnjave u Orlandu, ne samo da se ponovo usredsredio na širenje straha, već je i indirektno rekao da je predsjednik Obama u dosluhu s teroristima. U nedjelju je rekao na CBS-u da “je profilisanje nešto o čemu ćemo morati da počnemo da razmišljamo kao zemlja”.
“Strah predstavlja samu srž trumpizma”, nedavno je ukazao Jeet Heer u New Republic-u. On je Trampa opisao kao “velikog siledžiju koji osposobljava mnoge sitne siledžije”.
Nažalost, sve to sam viđao i ranije. U Jugoslaviji je veliki siledžija bio srpski predsjednik Slobodan Milošević, koji nikada nije propuštao šansu da okreće ljude protiv njihovih susjeda.
U govoru zbog kojeg je postao politička snaga, Milošević je obećao Srbima koji su bili bjesni zbog albanske većine na Kosovu da “se niko nikada više neće usuditi da vas ponovo bije”. Tokom svoje političke karijere je upućivao tu istu poruku, uvijek upozoravajući na neprijatelje na vratima i na “NATO poslušnike i izdajnike”, koji potkopavaju otadžbinu.
Miloševićevo širenje straha je također osposobljavalo sitne siledžije. Najozloglašeniji je bio Vojislav Šešelj, ultranacionalistički političar koji se šepurio u vojničkim košuljama s pištoljem za pojasom. Jednom se našalio da je rezao hrvatske grkljane zahrđalom kašikom za cipele, “tako da se autopsijom ne može nikada utvrditi šta je ubilo žrtvu, rez na grkljanu ili tetanus”. U skorije vrijeme Šešelj je apelovao na one “Amerikance koji poštuju moje političke stavove i dijele moju ideologiju” da glasaju za Trampa.
Vrijedno sam radio na smjeni Miloševića 1992, prvo tako što sam ga poticao da podnese ostavku, a kasnije tako što sam se protiv njega kandidovao za predsjednika.
Htio sam da donesem Balkanu mir i prosperitet, da ne ogrezne u etničkim neprijateljstvima. Bio sam zadovoljan kada je nedjeljnik NIN, koji je nekada svesrdno podržavao Miloševića, objavio naslov “Milošević-‘strah’, Panić-‘nada'”. Nažalost, Miloševićevi saveznici su još uvijek kontrolirali veliki dio medija i na kraju su brojali glasove. Strah je pobijedio, osudivši moju domovinu na još deset godina represije i razaranja.
Mi Amerikanci ne treba da napravimo istu grešku 2016. Kandidat koji ciljano raspiruje strah i mržnju onoliko često koliko to Trump čini iziskuje najviši nivo posmatranja. Ali naši državni mediji previše često omogućavaju uspon Trumpa i pogoršavaju njegove najgore porive nekritičkim izvještavanjem. Umjesto da budu nadzorni organ, oni služe kao razglas.
Moja najranija sjećanja su vezana za užase koje mržnja može da pokrene. Kao dječak sam se borio da oslobodim Jugoslaviju od Hitlerove fašističke vojske. Kao mladić sam došao u Sjedinjene Države kao izbjeglica jer sam uvijek vjerovao da je ova država posebna, svjetionik nade svijetu gdje svi mogu vrijedno da rade i ostvare američki san.
Amerika je uvijek bila velika, jer je to zemlja utemeljena na nadi. Ne smijemo da podlegnemo strahu, bijesu i očaju koji su ostavili ožiljke tako velikom dijelu Evrope. Ne smijemo da ispunjavamo političke ambicije Donalda Trumpa.
(The Bosnia Times, USAToday)
