GEOPOLITIKA
Početkom juna u
Teheranu je održan zajednički sastanak ministara odbrane Irana, Rusije i
Sirije, ali je on donio više nedoumica nego odgovora, piše za portal The Asia
Times ugledni indijski diplomata i analitičar M. K. Badrakumar
FOTO: Putin,
Rouhani(AP)
Zašto je Iranu
bilo neophodno da u ovom trenutku organizuje takav sastanak? Skoro sve što se o
tome zna potiče od iranskog ministra odbrane, generala Hoseina Dehkana, koga su
intenzivno citirali iranski mediji. On je saopćio da je sastanak u Teheranu bio
posvećen strateškom sagledavanju sukoba u Siriji, i iznio sljedeće zaključke:
– glavni uzrok
sirijskog sukoba je “ekspanzionistička i agresivna” politika SAD,
Saudijske Arabije, Izraela i nekih drugih država regiona
– SAD i njeni
regionalni saveznici su bili neiskreni u vezi svojih poziva za borbu protiv
terorizma
FOTO: (AP)
– u toku je
“opasna zavjera”, koja ima za cilj da destabilizuje region, potakne
separatizam i podrije nacionalni suverenitet Sirije
– Iran je stalno
tražio “sveopći borbu” protiv terorizma i istrajaće u tom pristupu
– Iran je sazvao
sastanak kako bi se razgovaralo o potrebi da se preduzme “odlučujuća,
brza, sveobuhvatna i koordinisana akcija” protiv terorističkih grupa.
Sastanak u
Teheranu održan je u sjenci glasina da se ruski i iranski pristup sirijskoj
krizi ne poklapaju. U nekim iranskim medijima su se čak pojavili napisi i
kritike da Rusija u posljednje vrijeme popušta u svojim vojnim operacijama u
Siriji. S druge strane, Moskva je o sastanku otkrila vrlo malo,a rusko
Ministarstvo odbrane je saopštilo da se razgovaralo o “prioritetnim
mjerama za jačanje saradnje” protiv ekstremističkih grupa i
“sigurnosnih inicijativa” u cilju sprječavanja da džihadističke grupe
vode šire operacije.
Problematičan
napad na Raku
Međutim, 13.
juna, četiri dana nakon sastanka u Teheranu, ruska novinska agencija Sputnjik
je objavila zanimljiv komentar o odnosu snaga u Siriji. Ona je istakla da su
sirijske vladine snage preopterećene i da se ne može očekivati njihova
neposredna vojna pobjeda u Raki ili Alepu:
“Raka je veliki grad od 200.000
stanovnika što čini veoma teškim svaki pokušaj napada. Pored toga, ISIS
militanti su ozbiljno ojačali svoje pozicije po gradu … Drugi problem je
nedostatak vojnih trupa i pomoćnih snaga. Efikasnost ruskih vazdušnih napada
oko Rake je sada niža nego u aktivnoj fazi ruske kampanje, jer avioni sada lete
do krajnjeg dometa. Nije vjerovatno da
sirijska vojska može da preuzme kontrolu nad lokalnim vojnim aerodromom, a
vazdušni napadi u stambenim područjima će biti nemogući. U ovoj situaciji,
moguće je da bi napad na Raku trajao mjesecima.
Slična procjena
se daje i o situaciji u Alepu, i navodi se da su najbolji jedinice sirijske
vojske već angažirane na Raki, a da su komunikacione mreže i linije
snabdijevanja prema Alepu slabe. U komentaru se upozorava da ofanziva na Raku
može imati dobar propagandni odjek, ali da zahtjeva puno vremena i velike
snage, dok u postoji nekoliko drugih frontova “gdje se situacija može
pogoršati svakog trenutka.”
Ruski komentar
iznosi trezvenu procjenu stanja, i razumljivo je da Moskva ne deli entuzijazam
i veru Teherana i Damaska o opštoj pobjedi.
Rusko davanje prednosti prekidu vatre je razumljivo, dok sa druge strane
Iran i Sirija su mišljenja da je prekid vatre samo pomogao opoziciji da
nadoknadi i povrati izgubljene teritorije. Komentar generala Dehkana pokazuje
da je Teheran oprezan u vezi odnosa koje Moskva održava sa SAD i Izraelom.
Moskva, s druge strane, koristi razgovore sa SAD da pokrene jače mehanizme za
kontrolu i sprovođenje prekida vatre.
FOTO: (AP)
Moskva također
aktivno promoviše veze između komandanata vlade i opozicije, kako bi se smirio
sukob na lokalnom nivou. Drugim riječima, Rusija se fokusirala na pregovore i
trajnu obustavu neprijateljstava, dok paralelno podržava unutar-sirijski
dijalog o budućem obliku sirijske države.
Američka zamka?
Rusija također
smatra da je korisno što su sad privremeno odustale od zahtjeva da Asad mora da
ode u korist značajnog i održivog smanjenja nasilja. Veliko je pitanje šta sad
sledi. Iran i Sirija su izuzetno oprezni da SAD i njeni saveznici zaporavo
imaju Plan B – a Rusija može upasti u američku zamku podjele Sirije uz pomoć
mirovnih snaga, koje bi bile sastavljene od zemalja prijateljski nastrojenih
prema određenim stranama.
Neizbježan
sljedeći korak takvog razvoja stvari bi bio prenos lokalne vlasti na sirijske
frakcije (vlast i opoziciju) u oblastima koje kontrolišu. Postoje znaci da se
situacija kreće u tom pravcu, a nedavni dolazak britanskih i francuskih
specijalnih snaga bi mogao biti pokazatelj takvog procesa decentralizacije.
Naravno, Teheran
i Damask ovo vide kao de fakto podjelu Sirije od strane vanjskih sila, i to
neće prihvatiti. U njihovim očima, Moskva je dala prednost lakšem rješenju.
Naravno, iz ruske tačke gledišta, rad sa SAD
omogućava otvaranje šireg dijaloga sa Washingtonom radi smanjivanja napetosti u
odnosima između dvije zemlje. Ali, američki Stratfor, piše: “Bela kuća je
otvorena za taktičku koordinaciju sa Moskvom tu i tamo, ali u Washingtonu se ne
osjećaju posebno primoranim da daju značajne ustupke Rusiji (po drugim pitanjima
osim same Rusije).”
Ipak, izgleda da
se Moskva nada da će američko-ruska koordinacija postati neizbježna u nekom
trenutku. Sve u svemu, izgleda da su u Iranu osjetili da je hitan trenutak da
proglase na uzbunu i podsjete da sva tri saveznika- Rusija, Iran i Sirija –
nemaju drugi izbor nego da plivaju zajedno. Ostaje da se vidi da li Moskva čula
zvono koje je prošlog četvrtka zazvonilo u Teheranu.
(The Bosnia
Times, The Asia Times)
