Sama činjenica da se na redovnoj online sesiji „Kurga 99“ govorilo o temi ”Inicijativa ‘Otvoreni Balkan’ i regionalna stabilnost”, na kojoj su govorili su prof. dr. Amila Pilav-Velić, s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Helsinškog komiteta Crne Gore ambasador Miodrag Vlahović, dovoljno ukazuje da ova problematika postaje aktualana i za Bošnjake. Bez obzira što uvodničarka Pilav-Velić nije iskazala dovoljno optimizma, zapravo je pokazala potpunu skepsu prema ovoj inicijativi, ovo se može ocijeniti kao pomak u odnosu na početne informacije i stavove političkog establišmenta u Sarajevu od prije nekoliko mjeseci kad je ideja lansirana.
ŠTIH-PROBA ZA EU
Naime, ideju „Otvoreni Balkan“ indirektno je bio podržao Fahrudin Radončić kroz nekoliko napisa u Dnevnom Avazu, što su prorežimski mediji dočekali „na nož“, a lidera SBB-a etiketirali kao prosrpskog igrača naklonjenog srbijanskim predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Uprkos tome američki specijalni izaslanik za Balkan Gabriel Escobar dao je nekoliko afirmativnih izjava glede ove inicijative, čak je o tome afirmativno govorio nedavno pred kongresmenima. Kao što je poznato predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev pozvali su koncem prošle godine Evropsku uniju da podrži inicijativu Otvoreni Balkan. Taj poziv nije ostao bez pozitivnog eha.
Vjerovatno zbog izbora u Srbiji, a potom zbog invazija na Ukrajinu, ova će inicijativa ostati na standbyu neko vrijeme, osim ako iznenada ne bu aktivirana upravo zbog geopolitičkih refleksija koje izaziva kriza u Ukrajini. I prije ruske invazije na Ukrajinu zapad je učinio veliki come back na Balkan. Tako su pored evropskih i američkih specijalnih izaslanika za Balkan Miroslava Lajčaka i Gabriela Escobara svoje specijalne izaslanike imenovale Engleska, Stuarta Peacha, i Njemačka, Manuela Sarrazina.
Stoga je skoro pa neobjašnjivo pitanje zašto bošnjački politički lideri, prvenstveno Bakir Izetbegović, ne uočavaju svoju šansu da prate političke trendove i inicijative, već samo sliježu ramenima i čekaju da drugi obave posao za njih. Čak šta više, ovo bi mogla biti vrlo dobra prilika da krenu u ofenzivu i sami preuzmu inicijativu za eliminiranje generatora krize u Bosni i Hercegovini, a to su Milorad Dodik i Dragan Čović.
To što je gospođa Pilav-Velić na spomenutoj sesiji izjavila kako nam trebaju “otvorena Evropska unija i NATO-savez”, a ne Otvoreni Balkan u formatu u kojem je trenutno prisutan, tipično je oportunističko razmišljanje rukovodstva SDA, kojem očito ova gospođa, kao supruga glavnog imama Medžlisa IZ-e u Sarajevu, i pripada.
Da li će se pojaviti drugačiji pogledi i odvažniji pristup regionalnoj politici iz Sarajeva ponajviše ovisi od ohrabribrivanja aktera međunarodne zajednice, prvenstveno SAD koja očito stoji iza ove inicijative.
Ako se Radončić već drznuo bar indirektno podržati ovu inicijativu, znači da bi on mogao uslijed malo relaksiranijih odnosa između Beograda i Sarajeva, i ozbiljnije politiku svoje stranke okrenuti u tom smjeru. Uz sve populističke rizike koje nosi pružanje ruku srbijanskim liderima, posebno prema Vučiću, Radončić bi bio mnogo prihvatljiviji inicijatorima inicijative Otvoreni Balkan od Izetbegovića, ili Željka Komšića za partnera, jer je bio mnogo umjereniji od njih dvojice u čestim verbalnim prepucavanjim „preko Drine“.
Iako bi inicijativa Otvoreni Balkan odgovarala i turskoj politici za sada nismo čuli stavove iz Ankare. Baš iskustvo Turske o apliciranju za pristup u EU je vrlo deprimirajuće. Ideja Otvoreni Balkan, bar kako je do sada elaborirana u medijima, bila bi neka vrsta štih-probe, za regionalnu saradnju nekolicine država koje apliciraju za prijem u EU. Suštinski ta ideja se najviše tiče pravoslavnih kršćana i balkanskih muslimana, odnosno Srba, Bošnjaka i Albanaca, jer oni pored državnih granica dijele i najveću zajedničku teritoriju kao „granice suživota“.
ZLOUPOTREBA POVIJESTI
Zbog toga se Alija Izetbegović trudio toliko za očuvanje Jugoslavije prije njenog raspada. Možda je uložio više napora na diplomatskom planu za očuvanje Jugoslavije nego za spas Bosne i Hercegovine od podjele između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Zato njegova ideja o „stepenastoj Jugoslaviji“ danas sliči na ideju Otvoreni Balkan. Čudo je tim veće da to ne prepoznaje njegov nasljednik. I da prepozna, i da mu to neko „nacrta na papiru“ da shvati da to ne bi bila ni loša „izlazna varijanta“ za krizu u BiH, koju je i sam skrivio jednako koliko i njegovi partneri u vlasti, Izetbegović ne bi smio uči sam u taj projekat. Jer on je populista čije stranka svoje članstvo još zadržava na ksenofobiji, strahu i mržnji prema „četnicima“ i „ustašama“, dakle na rigidnom bošnjačkom nacionalizmu.
U tu svhru zloupotrebljava krvave događaje iz nedavne prošlosti, baš kao što to čini Vladimir Putin pravdajući svoju invaziju na Rusiju, ili Milorad Dodik pravdajući svoje secesionističke nakane. Oni su notorni sljedbenici Miloševića koji je, u najcrnjoj varijanti zloupotrebe historije, iskoristio srpski mit bitke na Kosovu za mobilizaciju srpskog življa u krvave pokolje.
Vučić vrlo kontroverzan političar sa ideološkog aspekta, pa je stoga i ranjiv u populističkim obračunima sa liderima preko Drine. Iako je vrlo direktno i zaista iskreno desetak puta pružao ruku saradnje sa bošnjačkim liderima do sada ona nije prihvaćena.
Bošnjaci u Sandžaku i Crnoj Gori, kao i na Kosovu još su sumnjičaviji kad se ovakve ideje odašiljaju prema njima iz Beograda. A zapravo bi baš oni imali najveće koristi hlabavih državnih granica. Takva granica Srbije i Crne Gore cijepa Sandžak po pola.
Sve u svemu, još je rano za ozbiljnije studije šta bi sve Bošnjaci iz bivših Jugoslovenskih republika dobili u „Otvorenom Balkanu“, ali niko kao oni ne dobili šansu za međusobnu saradnju na vjerskoj, kulturnoj i ekonomskoj osnovi. Valjda su zbog toga Bošnjaci procentualno najviše izjašnjavali kao Jugosloveni u odnosu na druge narode. Nije to sigurno bila ljubav prema komunizmu kako se to često pogrešno interpretira, niti puka komunistička indoktrinacija. Više je to bio izraz lojalnosti državi koja im je pružala kakvu takvu sigurnost. Na koncu, za razliku od drugih naroda, Bošnjaci nemaju nikakve specijalne veze sa matičnom državom Bosnom i Hercegovinom. Kroz ovakvu reorganizaciju balkanskih država takve veze bi bile normalne.
(TBT, Tim za analitiku)
