POLITIKA
“Ako pričamo o politici, ima mnogo
političara koji su bili pjesnici i pisci. U najboljim vremenima u Španiji,
Andaluziji, nije se moglo zamisliti da na čelu bude čovjek koji se u najmanju
ruku bar malo ne razumije u poeziju”, kaže Silajdžić
FOTO: Silajdžić (Agencije)
Haris Silajdžić, nekadašnji član
Predsjedništva Bosne i Hercegovine i ministar vanjskih poslova u vrijeme
međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine prije skoro dvije i pol decenije,
izjavio je kako od zemalja regije očekuje da postanu dio Evropske unije i da
gaje dobre međusobne odnose kako bi se poboljšao život ljudi koji žive u njima.
“Ukoliko se to ne desi, izgubićemo mlade
generacije. Oni mogu naći posao u Zapadnoj Evropi, ali se to ne treba dešavati,
mladi nama trebaju ovdje”, kazao je Silajdžić u intervjuu za Anadolu Agency
(AA) odgovarajući na pitanje o njegovim očekivanjima od zemalja Zapadnog
Balkana, njihovoj budućnosti, perspektivama i međusobnim odnosima.
Govoreći o trenutnoj situaciji, Silajdžić
je rekao kako u regiji još uvijek postoji populizam i nacionalizam koji se
koristi kao alatka za skrivanje propusta i nedostataka vlasti da sprovedu ono
za šta su zadužene.
“Postoji mnogo populizma zato što se
populizmom i nacionalizmom najbolje skrivaju nedostaci jedne vlade. Međutim,
ljudi traže konkretne stvari. Traže normalan život, zaposlenje, vole da im bude
isto kao i u drugim demokratskim društvima”, smatra Silajdžić.
Prisjećajući se 22. maja 1992. godine, dana
kada je Bosna i Hercegovina postala članica Ujedinjenih nacija, upravo u
vrijeme kada je on bio ministar vanjskih poslova BiH, Silajdžić navodi da se
tada naporno radilo da BiH bude priznata od UN-a. Istakao je da je to otežalo
situaciju agresorima, koji su ubijali civile u BiH, ali i pored svega, dodao
je, BiH je postala suverena zemlja.
“Te godine, nažalost, desila se agresija u
BiH. Tada sam bio ministar vanjskih poslova i moj glavni cilj je bio je da BiH
postane punopravna članica UN-a, i upravo smo to postigli 22. maja 1992.
godine. Nažalost, uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu, ali sada
priznatu članicu UN-a, što je otežalo situaciju agresorma i učinilo je da BiH
postane suverena zemlja. Sjećam se iznenađenja ljudi koji su to doživljavali.
Sa tom agresijom, sa tim planom da se ubijaju civili, da se deportiraju… To nas
je sve iznenadilo, bila je to jedna situacija u kojoj ljudi nisu bili mentalno
spremni da to podnesu. Živjeli su u miru, odjednom, žive u užasu, to je bio rat
protiv civila, tako što je došlo do jedne traume, nakon koje se ljudi i
dan-danas trude pomiriti s onim što se desilo. Mnogo je teško pomiriti se s
tim… Naš prosperitet je u velikoj mjeri vezan navikama, običajima, kulturama i
mentalitetom, ali ukoliko želimo neke promjene moraćemo da promijenimo stvari,
prije svega, organiziranjem energije mladih ljudi”, kaže Silajdžić dodajući da
se situacija u društvu može popraviti provođenjem prave demokratizacije, tako
što će se ljudi sami organizirati i uklopiti u aktuelne tokove savremenog
svijeta.
BiH je mogla brže napredovati ka EU i
NATO-u
“Potrebna nam je prava demokratizacija,
ljudi da se organizuju sami i da se potrude popraviti situacije upravljajući se
s vrijednostima koje smo dostigli kao civilizacija, prije svega, humanim
odnosom prema drugačijima i drugima. Mi se, kao nikada do sada, susrećemo s
različitostima na svakom koraku, s mnogim ljudima različitih vjera, kultura i
običaja. Ovdje je potrebno prihvatiti drugog kao takvog, ne podižući zidove, ni
stvarne, ni metaforične, zato što to nije rješenje. Svaki zid je priznanje
poraza”, kaže Silajdžić.
On smatra da je BiH mogla brže napredovati
ka evroatlanskim integracijama, potencirajući da glavni prioritet BiH treba
biti članstvo u NATO-u. Kaže kako proces učlanjenja BiH u EU i NATO traje duže
nego što bi to trebalo biti, dodavši kako bi međunarodna zajednica i političke
elite u BiH mogli učiniti više na tom planu.
“Mogli smo i brže napredovati, koče nas
mnoge stvari. Mislim da je za BiH prioritet postati punopravna članica NATO-a.
S time bismo poslali poruku cijelom regionu. Ima ovdje populista, projekata
koji su još uvijek proizvod loših ideologija, a punopravno članstvo u NATO-u
poslalo bi poruku konačnosti ove pozicije”, smatra Silajdžić i dodaje: “Kada
BiH postane članica tih organizacija, a onda i ujedinjene Evrope, moći ćemo se
posvetiti boljim stvarima, izgradnji društva, ekonomije i tako dalje. To nas
još uvijek koči. Mogli smo brže na tom putu. I mi, zajedno sa međunarodnom
zajednicom, mogli smo napraviti više.”
Kad je riječ o odnosu i očekivanjima od
ukupnog društvenog razvoja u BiH i zemljama regije, Silajdžić kaže da je
optimista, koji svoj optimizam temelji na novoj generaciji za koju smatra da je
pametnija i bolja od prethodnih.
“Ja sam rekao da sam optimista. Ovo je
vrijeme nakon velikog zemljotresa, vrijeme sekundarnih, manjih zemljotresa.
Dolazi sasvim drugačija generacija, pametnija, bolja, obrazovanija, zato sam
optimista. Slabosti će proći. Ostaju ožiljci u dušama onih koji su izgubili
svoje najdraže, ali moramo ići dalje. Verujem u generacije koje dolaze. Verujem
da će uraditi sve da bi se uklopili u Evropu. Ne očekujem ništa idealno, to je
nemoguće, ali očekujem da svaka od ovih zemalja postane dio Evrope i svaka
zemlja istovremeno da njeguje dobre odnose sa svim drugim zemljama zbog
poboljšanja životnih uslova u svakoj od tih zemalja. To je ono što ljudi danas
traže. Dosta je bilo praznih priča. U suprotnom, ukoliko se to ne desi,
izgubićemo mlade generacije, oni mogu naći posao u Zapadnoj Evropi, ali nam se
to ne treba desiti. Mladi nam trebaju ovdje”, zaključuje Silajdžić.
Pohvala Turskoj za prijem oko tri miliona
izbjeglica
Izbjeglička i migrantska kriza kao globalni
problem nameću se kao nezaobilazna tema. Govoreći o ulozi Turske i njenim aktivnostima u odnosu
na izbjegličku krizu, Silajdžič podvlači da je za svaku pohvalu ono što Turska
radi, zato što je, kako kaže, Turska obezbijedila dostojanstven život za oko
tri miliona izbjeglica kojima je dostojanstvo jedino preostalo.
“Bez obzira o kojoj zemlji se radi, u ovome
slučaju o Turskoj, koja je primila oko tri miliona izbjeglica i obezbedila im
dostojanstven život, je za svaku pohvalu. Isto to mogu kazati i o Njemačkoj,
koja je obezbijedila ne samo tim ljudima dostojanstven život, nego će to i
samoj državi u budućnosti donijeti prosperitet. Pogledajte samo te ljude, oni
su napravili Ameriku. Steve Jobs je bio Sirijac, a onda izbjeglica. Izbjeglice
su napravile Ameriku i moći će poboljšati i Evropu. Negdje postoji politička
potreba da se to veže sa terorizmom, ima i takvih slučajeva… Ali, dobra djela
se vraćaju. Mi smo civilizirani onoliko koliko pažnje posvećujemo slabim
karikama u društvu. Civilizirano društvo posvećuje pažnju nezaštićenom čovjeku,
zato su oni koji su prihvatili izbjeglice za svaku pohvalu. Ima i takvih koji
podižu zidove, ali zidovi ne mogu spriječiti to. Postoji nešto što se zove
kosmička pravda, ukoliko radiš nešto dobro, dobro ćeš i naći”, kaže Silajdžić.
Iako je široj javnosti poznat kao političar
koji je obnašao visoke državničke funkcije u BiH, Haris Silajdžić je i
univerzitetski profesor s međunarodnom karijerom, ali i pjesnik. On je ovih
dana posjetio Skoplje, gde je promovisao svoju zbirku pjesama “Sarječja”. Nije
krio zadovoljstvo zbog velikog interesovanja za promociju njegove zbirke
pjesama, uz napomenu da knjiga priča o vremenu u kojem živimo. Podsjeća i da se
poezijom bavi čitav svoj život, a politikom, kako je rekao, jedan dio života.
Dodaje kako to i nije neobično, jer ima mnogo političara koji su bili pjesnici
i pisci.
Pjesnik od 16. godine
“Ako pričamo o politici, ima mnogo
političara koji su bili pjesnici i pisci. U najboljim vremenima u Španiji,
Andaluziji, nije se moglo zamisliti da na čelu bude čovjek koji se u najmanju
ruku bar malo ne razumije u poeziju”, kaže Silajdžić.
Dodaje kako se, u poređenju s politikom, u
poeziji osjeća prirodnije, kao i da u njegovoj poeziji najčešće preovlađuju
motivi stanja čovjeka, odnosno poezija koja, kako kaže, preispituje vrijednosti
savremenog života.
U Skoplje je došao zahvaljujući ideji
svojih prijatelja iz Makedonije koji su željeli da njegova zbirka pjesama bude
promovisana i u glavnom gradu te zemlje.
“Poezija je kod mene mnogo starija od
bavljenja politikom. Počeo sam pisati sa 16 godina, a kad sam došao do malo
više vremena, uspio sam sakupiti ono što sam napisao i napravio sam zbirku
pjesama”, objašnjava i dodaje kako se zbirka sastoji i od starih i od novijih
pjesama, i da je nastala spontatno.
Na kraju poručuje da će mu biti izuzetno
drago ukoliko njegova poezija dotakne dušu onih koji će je čitati.
(The Bosnia Times, AA)